Katolička katedrala sv. Petra i Pavla u Tbilisiju

Katedrala svetih Petra i Pavla nalazi se u središtu glavnoga grada Gruzije, u Tbilisiju, u ulici Džavahišvili. Crkva je izgrađena 1887. godine, uglavnom zahvaljujući donacijama poljske katoličke zajednice u glavnom gradu i gruzijskih katoličkih knezova I. Tumanišvilija i K. Eristavija, te trgovca S. Zubalašvilija. Projekt izgradnje crkve odobrile su carske vlasti 1867. godine. Iste godine osnovan je Odbor za izgradnju crkve u Tiflisu, čiji je glavni zadatak bio prikupljanje sredstava za izgradnju.

Katedrala svetih Petra i Pavla u Tbilisiju

Dana 10. svibnja 1870. započela je gradnja jednobrodne crkve na križnom tlocrtu u neorenesansnom stilu s baroknim elementima. Arhitektonski nacrt izradio je arhitekt njemačkoga podrijetla Albert Salzmann (1833. – 1897.), koji je tada radio u Gruziji. Crkva je izgrađena između 1870. i 1877., a posvećena je 16. listopada 1877. Njezin je prvi rektor bio otac Maksimilijan Orlovski. Sljedeći je rektor bio otac Jozef Baranovski u vrijeme kojega je izgrađena propovjedaonica od orahova drva, urešena biljnim motivima i papinskim grbom, te su postavljene klupe i 14-glasne orgulje, naručene iz Ljviva.

Između 1895. i 1898. zidovi su ojačani; 1898. crkva je okrunjena kupolom, a 1906. dodani su bočni oltari od bijeloga mramora. Oltari i mozaični pod izrađeni su u radionici Angela Andreolettija; oznaka radionice Andreoletti ostaje na ulazu u crkvu.

Crkva je utemeljila udrugu „Milosrđe“ (prvu poljsku organizaciju u Tbilisiju) i osnovnu poljsku školu koju je pohađalo više od 100 djece. Organizirane su i kazališne predstave na poljskom jeziku.

U razdoblju Sovjetskog Saveza crkva svetih Petra i Pavla bila je jedina funkcionalna katolička crkva na Kavkazu. U poslijeratnom razdoblju crkva je bila pod jurisdikcijom riškoga biskupa. Dana 9. studenoga 1999. papa Ivan Pavao II. posjetio je crkvu tijekom susreta s predstavnicima katoličkih župa u Gruziji. Od 2024. godine apostolski je nuncij u Gruziji i Armeniji mons. Ante Jozić, koji je rođen 16. siječnja 1967. u Trilju.

Priredio: Artur Bagdasarov