Što je zapravo na snazi: sport ili šport?

U tiskanom izdanju Školskoga rječnika hrvatskoga jezika IHJJ i ŠK iz 2012. god. nalazimo u rječničkom članku natuknicu sport v. šport (str.726.), u mrežnom izdanju istoga Školskoga rječnika iz 2019. god. obratno - šport v. sport (Školski rječnik), a kad otvorite Institutov pravopis iz 2013. god. naći ćete – šport i sport, športski i sportski (str. 436.). U Uvodu tiskanoga izdanja Školskoga rječnika o toj odrednici v. piše: ,,Uputnicom v. upućuje se s natuknice na standardnojezično prihvatljiviju riječ,…” (str. XVI.). To znači da sastavljači tiskanoga Školskoga rječnika daju prednost standardnojezično prihvatljivoj riječi šport, a ne sport. Nakon godinu dana u Istitutovu pravopisu šport i sport postaju ravnopravne inačice bez ikakvih prihvatljivijih ili neprihvatljivijih preporuka. Valjda tu treba staviti točku, ali riječima šport i sport dalje zadaju trista muka pa u mrežnom izdanju Školskoga rječnika većinom isti satavljači ponovno, već treći put ispravljaju suodnos navedenih riječi. U Uvodu (,,O rječniku”) mrežnoga izdanju Školskoga rječnika o odrednici v. urednici mrežnoga izdanja pišu: ,,v. uputnica na normativno bolju riječ” (Školski rječnik). Prema toj uputnici riječ sport normativno je bolja negoli njezina inačica šport. Što je na kraju krajeva normativno prihvatljivo ili možda istoznačno i na koje se uputnice moramo oslanjati tijekom različitih međusobno protuslovnih uputnica, nije do kraja jasno?

U Otvorenom pismu IHJJ bivšemu premijeru RH Zoranu Milanoviću od 3. siječnja 2012. između ostaloga piše: ,,U hrvatskome jeziku supostoje istoznačne riječi sport i šport. Prema njemačkome i austrijskome izgovoru primili smo riječ šport. Poslije je iz engleskoga preuzeta i riječ sport. Neki priručnici hrvatskoga jezika te riječi normativno izjednačuju, dok drugi daju normativnu prednost riječi šport. Stoga smatramo da je nepotrebno riječ šport u imenu ministarstva zamijeniti riječju sport.” (Otvoreno pismo IHJJ premijeru RH Zoranu Milanoviću). Što je zapravo na snazi: šport, sport ili šport i sport? Sastavljači školskih priručnika pokušavaju tijekom nekoliko godina umjetno ubrzati proces normiranja tih riječi, mijenjajući svaki put vlastito rješenje. Nije došlo vrijeme za normativno rješenje u korist jedne od tih dviju riječi. U uporabnoj normi hrvatskoga književnoga (standardnoga) jezika supostoje dva lika - šport i sport i neka porabnik (korisnik) samostalno odabere što mu je prihvatljivije.

Artur Bagdasarov