Osunčane osmislice

Književnik Ivan Bradvica u posljednjih desetak godina svrstao se u red najproduktivnijih pisaca kratke forme literarnog stvaralaštva, koju je nazvao – osmislicama. Riječ je zapravo o aforizmima, epigramima, izrekama, gnomama i sentencijama, kojima autor dopisuje naslov da bi pojačao njihov sadržaj i misaonu poruku. Do sada je te svoje misaone tvorbe objavio u devetnaest zbirki, a ova koju čitamo, naslova Sunce jubilarna je dvadeseta. Dug je to i bogat niz djela minijaturnog izričaja koja su ga učinila poznatim na našim i širim prostorima.

Osmislice su inače od ranije poznata kratka književna vrsta nastala od misli  uobličenih u jednu ili dvije rečenice, koje autor oblikuje u suvisle jezične cjeline i zapisuje s ciljem da ih predstavi čitateljima kao duhovnu podlogu za njihova dublja promišljanja. One obično u sebi nemaju satiričnu žaoku koja ubada ironičnom, hiperboličnom, alegoričnom ili sarkastičnom oštrinom, ali označavaju, ukazuju, predočavaju te žigošu određene društvene nemile pojave i probleme, ukazujući na njihove nosioce i mogućnosti prevladavanja. Pisac osmislica nije kritičar, već je prije bilježnik i opisivač onoga što zapaža i želi poručiti svima kojih se to tiče, kao i onima koje to zanima.

Misaoni svijet Ivana Bradvice je širok i tematski raznolik, tako da se u njemu mogu pronaći mnoga područja suvremenog života. Može se bez dvojbe reći kako gotovo da i nema teme, pitanja, pojave ili individualnog i društvenog izazova koji nije uočen, promišljen i predstavljen s nekoliko riječi ili rečenica – slikovitih riječi i kratkih, jasnih i lako razumljivih rečenica. Autor je dobar znalac gospodarenja riječima i ne troši ih puno da bi ono što je osmislio prenio na papir i približio čitateljima. Na njima je da iz napisanog izvuku pouke, ili da i sami dopune ono što im se čini nejasnim i nedovršenim. Razumije se – i da izmijene i poprave ono što nije u skladu s njihovim mislima i uvjerenjima. Nađe se toga u manjoj ili većoj mjeri u svakoj knjizi, pa i u ovoj, jer u današnje demokratsko doba svatko ima pravo na svoje mišljenje, i svačije mišljenje ima određenu snagu i težinu.

Pri izboru tema autor koristi svoje bogato životno iskustvo i znanje stečeno učenjem i radom na različitim društveno korisnim poslovima. Zato se njegove misli odlikuju slikovitošću i mudrošću koja se potvrđuje kratkim definicijama, konstatacijama i izrekama trajne vrijednosti. Ponajbolje se to vidi iz sljedećih osmislica: Čovjek je čovjeku svrha; Bez dogme o dobru ne bi bilo dobra; Iskustvo je slaganje dojmova; Pesimizam je potrošeni optimizam; Dovoljno je svakom različito; Sretan ne igra igre na sreću; Državnik službeno oprivatnjuje svoj ego; Najteže se dokazati sebi; Čovjek je unikatna različitost; U totalitarizmu si pijun, ili špijun; Demoni su hegemoni; Improvizacija je kratkoročna kreacija; Najvažniji put čovjeka je do Čovjeka.

Čitanjem i promišljanjem ovih i mnogih drugih osmislica proniče se i ulazi u zbilju koju nosimo u sebi i njome smo stalno okruženi. Život je složen, nije jednoznačan, kako na prvi pogled, dodir, izgovor i dosluh zvuči ta kratka i jednostavna riječ. U njemu je sadržaj koji znači sve što prolazimo od rođenja do napuštanja ovog lijepog i poželjnog svijeta. Zato ga treba oplemenjivati svime i svačim pozitivnim, što mu može pojačati vrijednost i smisao, i učiniti ga boljim i što dužim.

U osmišljavanju umnih tvorbi Ivan Bradvica posebnu pažnju poklanja jeziku i stilskom izričaju. Uz istaknutu ekonomičnost izraza, on nastoji unijeti što više novih, nepoznatih i rijetko korištenih riječi i kovanica koje osmislicama daju dublji smisao, prijeko potrebnu jezičnu raznovrsnost i naglašenu inovativnost. To se posebno vidi i iščitava iz njihovih naslova. Za primjere navodim: Bdijac, Bespodršnik, Bivalac, Čuvadar, Dizotlaci, Dočekaši, Dojmovnica, Dorječnionica, Genopis, Gledaluk, Grdonačelnik, Otkačenjak, Svehrvat,Uumiti i slične.

Takve kovanice naglašene inovativne jezične vrijednosti nalaze se u mnogim osmislicama. Za ilustraciju izdvajam samo ove dvorječne kovanice: docjeloljuje, raspjevaonica, otpuhnica, ozbiljka, vidoseg, sluhoseg, trulipanj, uzlovjernik, zajamčenica... S većinom takvih kovanica jezični inovator mogao bi ravnopravno sudjelovati na natječaju za izbor najboljih novih riječi hrvatskoga jezika.

Sve osmislice, a u knjizi ih ima više od devetsto, radi bolje preglednosti poredane su abecednim redom. Među njima ima i onih koje susrećemo u svakodnevnom govoru i koje bi se mogle izostaviti iz zbirke, ali to ne umanjuje vrijednost većine onih koje su plod autorovih izvornih i inovativnih razmišljanja i stvaralačkog literarnog izražavanja.

U završnom dijelu knjige nalazi se manji izbor pjesama koje je Ivan Bradvica napisao u posljednje vrijeme. Uz kratke misli, poezija je književna vrsta kojom on ispunjava treću životnu dob i iskazuje osjećaje sačuvane i prenesene iz mladosti te srednjih godina. S poezijom se lakše troše prozaični dani vlastitoga života i dramatični mjeseci i godine ispunjene ružnim događajima i ratnim sukobima koji su učestali diljem ovog lijepog, a ljudskim nemarom i zlom unakaženog svijeta. O svemu tome autor svjedoči i piše u mnogim svojim osmislicama i stihovima, šaljući poruke svima kojih se to tiče i koji do njih drže.

Knjiga je potvrda čovjekove svjetovne prisutnosti i trajni dokaz ljudske opstojnosti.

Ivo Mijo Andrić