Eurovizija, europarlamentarni izbori i hrvatske perspektive

Marko Purišić iz Kaštelira u Istri, svepoznat kao Baby Lasagna i po hitu „Rim Tim Tagi Dim“, postao je pobjednik publike prije dva mjeseca na Eurovizijskom festivalu. Zbog žirija ili unatoč njemu, osvojio je drugo mjesto po ukupnim bodovima. Možda sada kada je prošlo određeno vrijeme, kada su se emocije slegnule, možemo realnije vidjeti što možemo naučiti iz ovoga, od čega je gotovo sve iznimno korisno. Ove se koristi ukazuju na lokalnoj, našoj hrvatskoj razini, ali i ništa manje na europskoj, pa i na globalnoj razini. Ovaj ogled spajajući događanja u dužem razdoblju, ima ambiciju eksperimentirajući predvidjeti događanja u još dužim razdobljima „markirajući“ trendove.

Na Dorinu pozornicu ušao je kao rezerva

Naš je Marko na Doru upao tek nakon što je pjevačica Zsa Zsa odustala od natjecanja. Je li ona to učinila zbog poslovne ili druge prilike ili neprilike, možda ćemo doznati. Jednostavno, HRT-ovu žiriju Marko se nije činio kao dovoljno kvalitetan izvođač za Doru, a on je pobijedio HRT-u unatoč. Normalno, „žiro-vratar" ili "vratari“ glasuju kao i sabornici za upravno vijeće HRT-a, koje brani javni interes nejavno, a radi se o javnoj televiziji. Kritičar koji se negativno izjasnio o pjesmi Markove ekipe baš je pozvan kako bi na Otvorenom rekao da pjesma nije dobra, ali da je Marko simpatičan. Dakle, HRT na svom programu brani sebe, što je profesionalno i etički ispod dna.

Što ovdje reći, osim pokušati raščlaniti koji su interesi ili izostanak pameti, na to utjecali. Uglavnom, nameće se teza o korupciji sitnim interesima po onoj „ruka ruku mije“ ili onoj „ja tebi, ti meni“, ili našem kulturnome blagu zvanom protekcija. Tolika nesposobnost jednostavno nije moguća niti kada bi žiri na HRT-u birali „racijom“, a još manje slučajnim odabirom. Da bi na kraju HRT-ovci izjavili kako to za njih više nije tema. Pjesma koja za njih nije bila dovoljno dobra postala je svjetski hit i ulazi na svjetske top liste. A onda neviđenog li prezira prema javnosti, dolazi i do napredovanja na HRT-u.

Niti laicima nije teško dokučiti koliko je uspjeh Markove ekipe važan za Hrvatsku, a posebno za njezin turizam. Ta energija u promociji naše lokalne kulture i tradicije plijeni, a opet oduševljava tehnikama trendova današnjice i to glazbom kao univerzalnim komunikacijskim alatom. Moramo ovdje biti analitički „samozločesti“ i pitati koliko li je samo mladih obrazovanih kreativnih ljudi spriječeno u svom napretku, a time i cijeloga društva.

Treba reći kako su Elizabeta Ružić i njezin dečko Marko Purišić prije nepune dvije godine bili pobjednici multimedijalnoga projekta Moja.hr, koji organizira Večernji list uz podršku Ministarstva turizma i sporta te Hrvatske turističke zajednice, a partner mu je Hrvatska radiotelevizija. Elizabeta je studirala na Umjetničkoj akademiji u Splitu, smjer Medijska umjetnost, dok je Marko tada studirao odnose s javnošću, a kao glazbenik je pisao pjesme za hrvatsko i njemačko tržište. U zadnje vrijeme, kako sam kaže, piše i novele jer nema „kvalitete“ za duže forme. Prava je to priča o snu o Hrvatskoj, kakvom su je njezini stvaratelji sanjali, ili ju možda još uvijek sanjaju.

Možda je problem s Markom taj što je iskren. Na pitanje od kuda mu takva mentalna snaga, odgovorio je: "Puno ljudi moli za mene, to ti je to". Na pitanje u emisiji Road to Eurosong Josipa Bošnjaka kako će eurovizijska publika reagirati na njegove izjave o vjeri Marko je rekao: "Lako je moguće da je ovo teško pucanje u nogu, ali ja ne mogu drugačije". "Moraš reći ono u što vjeruješ. Znao sam da je ovo jedino točno i to sam morao predstaviti. Mene je bilo strah davati taj intervju, ali znao sam ako ga ne dam, neću moći spavati. Ne treba me biti strah, moraš reći ono što vjeruješ. Mi dođemo tu na pretpartyje, jedemo svi skupa i ja se križam prije jela. To je moje uvjerenje za koje ja mislim da je istinito i ne bih mogao spavati da ga skrivam, to je ono što je u mom životu crno bijelo, to je jasno." Iskreno, časno i jasno (op.a.)!

Kamo ide Eurovizija i Europska unija?!

Europska unija već se jedno duže vrijeme udaljava od onoga što bismo mogli nazvati europskom civilizacijom. Može se reći kako je to počelo „dekristijanizacijom“ Europe, različitim životnim stilovima koji su se politizirali, kao rodna ideologija, uz različite oblike dezorijentacije do distopije i općenito dehumanizacije. Sve to je suprotno zdravorazumskim postavkama i vrijednostima zahvaljujući kojima smo kao društva opstajali i dohvatili sadašnjost.

Danas se baš svatko može izjasniti kao "muško", "žensko" ili "nebinarno". Zahvaljujući Eurosongu široka javnost doznala je što je to "nebinarno", kao spolno ili rodno neodređeno. To osim što starijim ljudima može izazvati stres, može izazvati i gramatičke patnje. Treba li se tome prilagoditi odjevna odnosno tekstilna industrija. Ne bismo trebali strepiti, pomislimo na brzinu, jer u svim dućanima postoje dječji odjeli.

Naime, jedan „klasični homoseksualac“ sjajno je objasnio kako se kod ovogodišnjeg eurovizijskoga pobjednika ne radi o slobodi rodnoga ili seksualnoga opredjeljenja, nego je problem što se on odjenuo kao maloljetna curica, uz to je „prokrijumčario“ zastavu, i to je propagacija pedofilije. Stoga na dječjim odjelima treba paziti tko ulazi u svlačionice. Treba reći kako na „Zapadu“ pada dob kažnjivosti seksualnoga iskorištavanja maloljetnih osoba.

Kako netko ne bi niti za kratko vrijeme pomislio kako se ovdje s ovim opisanima dehumanizirajućim aktivnostima pretjeruje, treba reći kako je stvarnost još bitno gora. Kako to kod nas najčešće i biva, mi smo prečesto u jednom vremenskome procijepu sa svijetom. Kada, naime, mi sluganski nešto neselektivno tek nepromišljeno i ushićeno usvajamo, u svijetu to već refleksivno odbijaju. Tako da kod nas nije ni zapažena vijest kako je nedavno Velika Britanija zabranila propisivanje hormonskih blokatora djeci zbog dokazane zdravstvene štete, a londonska klinika "Tavistock", u kojoj su se provodile "promjene spola" maloljetnih osoba, zatvara se.

U to vrijeme u nas je organizirala jkonferenciju "Zaštita zdravlja transrodnih i rodno raznolikih osoba" u Nastavnom zavodu za javno zdravstvo "Andrija Štampar" u Zagrebu, na kojoj su se okupili govornici koji zagovaraju tzv. rodno afirmativnu terapiju. U studenom 2023. u našim je kinima prikazivan Disney-Pixarov animirani film "Elementi" gdje se pojavljuje "nebinaran" crtani lik. Agresivnost propagatora ovih antihumanih strategija i djelovanja, kao i snažna osporavanja do sankcioniranja onih stručnih zdravstvenih i javnih djelatnika mora nam ukazivati kako je rodna teorija oblikovana kako bi postala ideologijom, i na kraju postala politikom. Filozofski fakultet u Zagrebu uskoro planira pokretanje Rodnih studija, no bit će zanimljivo vidjeti kako će do toga doći, bit će to javno vidljivo. U školama nedostaju psiholozi, a mi ćemo obrazovati rodne ideologe, ludo društvo.

Rodna ideologija je proturazumska i protuznanstvena, potpuno ignorira činjenice prirodnih znanosti, te integraciju prirodnih i društvenih znanosti. Ideja kako je "spol mit" nije samo neznanstvena, nego i besmislena jer čini nemogućom društvenu interakciju. Svakoj je ideologiji, pa tako i ovoj krajnji cilj postati politikom i silom zakona kažnjavati one koji je niječu ili sumnjaju u njezine dogme. To smo već prošli, više puta, no kod današnjih proturazumskih ideologa, osnovne su taktike integracija i agresivnost. Već je počelo, a ta će pojava znatnije rasti kada se „međuspolne“ ili „interspolne“ osobe sve više počnu osjećati prevarenima i iskorištavanima. Možemo reći kako stvar oko ovogodišnjega Eurosonga još nije gotova jer EBU (European Broadcasting Union), provodi istragu nad nekim događanjima na ovome Eurosongu. Europskoj komisiji smeta samo to što tamo nije bilo zastava EU.

Europski izbori i budućnost Europe

Izbori za Europski parlament ističu brojne pojave na političkoj sceni zemalja Europske unije. Uslijed same prirode EU, demokratskoga deficita i drugih posebnosti, još je više došla do izražaja odmaknutost interesa političkih aktera od interesa same asocijacije i od nacionalnih ciljeva zemalja koje je sačinjavaju, više nego li je to slučaj kod nacionalnih izbora. To mora zabrinjavati jer i kod nacionalnih izbora ova odmaknutost uzima sve više maha.

Iako imamo rat u Europi u obliku ruske invazije na Ukrajinu, u predizbornim se kampanjama čulo malo, gotovo ništa o sigurnosti i obrani i svim instrumentima kako bi se njihova razina uvećala, od financiranja obrane, vojne proizvodnje, uvezivanja resursa i objedinjavanja do uvećavanja obrambenih sposobnosti. Osnovu kampanja, posebno u vodećim zemljama EU činio je strah od „ekstremne“ desnice, iako je istina kako neki iz te desnice u raznim oblicima podupiru Putina. Unatoč svih najavljivanja pobjeda „ekstremne“ desnice ni ovaj put nije se dogodila.

No ipak je došlo je do poraza stranaka na vlasti u Francuskoj i Njemačkoj. Što je najvažnije, kako je to opet sjajno sažela Višnja Starešina, to im se dogodilo zbog (pro)migrantskih politika te zelenih politika u industriji i poljoprivredi. Dakle, poražene su zbog politika koje ne bi trebale biti imanentne ni socijaldemokratima ni liberalima. Ukratko, došlo je do jednog oblika iskakanja iz političkog kolosijeka ili političke prevare ili neizvršavanja zadane riječi, ideološko političkog nasilja na proces legislativizacije (pretvaranja volje birača u zakonodavnu sposobnost) i sl. Tako da to sada daje velike rizike za političke sustave u vodećim zemljama EU.

I onda se dogodilo ono najinteresantnije i to je ono što svaki vozač zna. Kada se upali lampica da je gorivo na minimumu, traži se benzinska crpka kako bi se natočilo gorivo i dobilo energiju za novu vožnju. Tako je i francuski predsjednik Emmanuel Macron najavio obnovu političke energije najavivši izbore poslije ovih izbora. To je za naše političke aktere nezamislivo, oni idu dok ne stane, tj. do kraja mandata. Takvo ponašanje političkih aktera još se može egzistencijalno i razumjeti, ali svi su politički akteri u nas, valjda kao posljedicu političke socijalizacije, to ucijenili iznimno rizičnim. Sad ono najbitnije, gotovo je sigurno kako se ovdje misli na rizike za vlast, a ne politički sustav kao najveću vrijednost demokratskoga procesa.

Francuska ima sustav izbora u dva kruga, tako da birači imaju mogućnost korekcije u drugome krugu uz mogućnost da koalicijski i drugi partneri mogu kombinirati kandidate tako da jedni povuku svoga kako bi drugi partner pokupio više glasova na uštrb npr. trećega. Na ovaj je način došlo do oblikovanja rezultata izbora. Prema trenutnome stanju vodi savez Nova narodna fronta (NFP), kao drugi su centristički savez predsjednika Emmanuela Macrona, dok je za sada Nacionalno okupljanje (RN) Marine Le Pen osvojilo najmanje mandata unatoč najvećem broju glasača.

Hrvatski intelektualac, profesor u Francuskoj i dobitnik najvećega francuskoga odličja - viteza Legije časti, kao i profesor emeritus Marc Gjidara rekao je za našu nacionalnu televiziju: "Francuska je de facto dekonstitucionalizirana, drastičnom izmjenom strukture stanovništva".

Ni jedan komentator ni politolog u nas nije podsjetio na činjenicu kako su prvi demokratski izbori 1990. godine bili isto u dva kruga. I tada su isto Savez komunista Hrvatske, koji je netom prije izbora dodao u naziv - Stranka demokratskih promjena i Koalicija narodnoga sporazuma u drugome krugu ostavljali po jednoga kandidata, koji nije uvijek imao više glasova kako bi nadjačali HDZ. No tada nije došlo do biračkoga umnožavanja te je tako Hrvatska demokratska zajednica bila pobjednica izbora na tada većinskim izborima, što je opet kreirala bivša vlast tj. SKH.

Dalje, na istoku Europe podižu se Putinovi podupiratelji što se moglo i predvidjeti uslijed postojanja snaga iz bivšega režima, kao i političkih produkata informacijskog i općenitoga ruskog hibridnog djelovanja. Tako je nakon uspjeha vodstvo krajnje desnog AFD-a (Alternative für Deutschland) poslalo potporu Vladimiru Putinu, kao najjača stranka u istočnom dijelu Njemačke. Dalje, Slobodarska stranka pobjednica je europskih izbora u Austriji, a u Slovačkoj su također slični trendovi, koji su oblikovani u vidu antiratne kampanje. Uz to još je izvršen atentat na premijera Roberta Fica.

Za kraj ovoga nabrajanja najžilaviji i najuporniji Putinov saveznik u EU, Viktor Orbán ima najviše osvojenih mjesta i na europskim izborima, a čeka ga i predsjedavanje Europskom unijom. U međuvremenu je obećao okupaciju Bruxellesa i to namjerava učiniti kako je i najavio, za početak osnivanjem političke skupine s austrijskom krajnje desnom Slobodarskom strankom (FPOe) i centrističkom strankom ANO bivšega češkog premijera Andreja Babiša. Najavljuje se i pridruživanje Nacionalnog aokupljanja (RN) Marine Le Pen. On je kao takav otišao na nekakav sastanak Putinu. Poslije toga odlazi u Kinu, iako nije jasno je li to reaktivno jer mu je sugerirano kako samo Kina može pokrenuti stvari prema miru, ili je do toga sam došao pa je ovo putovanje bilo već planirano. Osim toga postoje i njegove sinergije s Vučićevom Srbijom. Treba razumjeti kako te sinergije ne moraju biti uvijek protiv interesa Ukrajine, već i primarno usmjerene prema Hrvatskoj.

Dvije osnovne slabe točke Europe

Višnja Starešina, kao i nebrojeno mnogo puta, i ovaj put sjajno prepoznaje dva žarišta europskih rizika. Prvi bismo mogli nazvati geopolitički istok, a drugi unutardruštveno slabljenje. Prema geopolitičkom istoku Putinova Rusija djeluje prema dijelovima društva koji su povezani s bivšim sustavima, materijalno, ideološki i sentimentalno, i energetskom ovisnošću kao drugim vektorom utjecaja. Drugo žarište ruskih utjecaja, možemo nazvati unutardruštvenim utjecajem, nešto kao stanični metabolizam u tijelu i to posrednim i vezujućim temama. Počelo je s antivakserskim temama, poticanjem vrijednosnih i svjetonazorskih procjepa. Jedan od indikatora takvoga djelovanja bilo je i „neprirodno“ stanje da su tradicionalni društveni i politički akteri kojima je nacija i zajedništvo u postavkama, bili protiv cijepljenja u vrijeme pandemije/epidemije COVID 19.

No, u Europi imamo i unutrašnje (intrinzične) vektore i faktore sigurnosnih rizika do slabljenja, za koje nekada ne možemo odbaciti kako su nevidljivi vektori ruskoga utjecaja slabljenja Europe, a i rušenja međunarodnoga poretka. Pojava zelenih agendi koje su ozbiljne političke stranke u Europi same sebi nekritički nametnule, nastale su zapravo iz aktivističke zelene scene. Ove su zelene industrijske politike prijetnja uništenju europske automobilske industrije čime se pojačava ovisnost o Kini.

Migrantskim politikama na iznimno širokoj osnovi već je ugrožena europska sigurnost. Naime, istraživanja su pokazala pozitivnu korelaciju između promotivnog nazivanja „tražitelji azila“, kao što je to rađeno u Švedskoj i Njemačkoj za ljude koji su iz raznih razloga nahrupili u Europu bez ikakve kontrole i količine priljeva takvih migranata.

Ekstenzijom tj. dopisivanjem i izmišljanjem novih i 'novijih' ljudskih prava te prihvaćanjem različitih wokeističkih narativa razaraju se kulturni i tradicijski temelji Europe. Jednostavno nastala je luda trka za „progresivnošću“. U Finskoj je objavljeno istraživanje u časopisu Scandinavian Journal of Psychology, koje pokazuje pozitivnu korelaciju "woke" stavova i mentalnoga zdravlja. Rezultati njezine primjene u finskom istraživanju otkrivaju da "woke" uvjerenja pozitivno koreliraju s povećanim slučajevima anksioznosti i depresije.

Ovo vrijeme užasnoga rata na istoku Europe zbog ruske invazije na Ukrajinu preopterećeno je izazovima, ali i prilikama koje bi bile dio rješenja za sigurnost Ukrajine, a time i Europe. Europske zemlje imaju pregršt deficita koji Europsku uniju sprječavaju da od normativne sile preraste u geopolitički čimbenik punoga opsega. Identitetsko i vrijednosno glavinjanje onemogućava EU da to postane. Ovo je vrijeme potrage za samim identitetskim i vrijednosnim temeljima. Nije moguće imati snažne i učinkovite vojne snage bez promocije hrabrosti i herojstva. Nije moguće razviti vojne sposobnosti bez integrirane vojne proizvodnje.

Sloboda je vječni i teško dostižni ideal, i u svakom osvajačkome ratu ona je najsjajnije i prvorazredno oružje za branitelje upravo zbog svoje apsolutne vrijednosti. Tako da nije potrebno govoriti o nekakvoj pobjedi koja je bitno niži vrijednosni cilj. Kao kada se govori o pobjedi Ukrajine ili Rusije jer se Ukrajina bori za svoju slobodu i opstojnost. Jednako tako sloboda je vječni ideal opisan u umjetnosti i ispisan krvlju i mnogim žrtvama, tako da koncept slobode ne treba ni nepotrebno i neodrživo uvećavati, do samoga apsurda ovoga zemaljskoga ideala. Nepotrebno ideološko napumpavanje slobode u onoj negativnoj inačici koja nema inačicu razloga za te slobode, je ideološka destrukcija slobode kao takve. Dekadencija je urušila i carstva, a kako ne bi uništila i političke konstrukte.

Hrvatska - prijetnje, izazovi i prilike

U Hrvatskoj je predugo vremena vladalo mišljenje kako su ostvareni svi strateški ciljevi punopravnim članstvima u NATO-u i Europskoj uniji. U današnjem vremenu snažnih geopolitičkih previranja i ratu na istoku Europe, možda je prilika u ponovnom preslagivanju interesa u razumijevanje kako su savezi i partnerstva instrumenti za ostvarivanje nacionalnih ciljeva.

Osim toga Hrvatska ima problematičan politički sustav i to posebno na unutarstranačkim razinama, odakle se i regrutiraju dužnosnici koji će upravljati javnim resursima i sposobnostima. Iz navedenoga proizlazi problem korupcije različitih oblika, koja djeluje ograničavajuće u mnogim aspektima jednoga društva i države, tako da je ona prvorazredan sigurnosni problem, koji preplavljuje onaj moralni. Najveći problem ovdje je poljuljano povjerenje u institucije. Zato je borba protiv korupcije najbolja investicija u sigurnost koje nema bez javnoga prihvaćanja.

Tzv. medijska scena, odnosno najutjecajniji mediji u Hrvatskoj ulaze sve više u zonu u kojoj raste njihov nerazmjer s javnim interesom u informiranju. To smo možda najzornije vidjeli u vrijeme predstavljanja Zakona o hrvatskom jeziku. Iako takav zakon imaju mnoge zemlje, kod nas je medijska prezentacija toga zakona bila katastrofalna. Posebno je bila uočljiva razlika između mišljenja struke i medijske prezentacije. Krajnje je vrijeme kako bi se osvijestili svi interesi u medijima, vlasnički, urednički, novinarski. Možda je došlo vrijeme da proklamiranu slobodu medija ostavimo u onome dijelu ljudskoga razvoja kamo i pripada, a da se snažnije založimo za kvalitetu informiranja kao osnovnoga javnog interesa u medijima, možda i snaženjem neprofitabilnih medija. Naravno, tu je bitno i zakonodavstvo koje se u nas predugo ne mijenja, a koje bi trebalo regulirati sve oblike koncentracije i vlasništva. Uvoženjem dodatnoga naslova i Ministarstvo kulture i ..., bez ikakve supstance i cilja, djeluje i jest prazno slovo na papiru.

Hrvatska vanjska politika, odnosno diplomacija uslijed lošega upravljanja, tj. nepotrebnoga trenja između dva brda hrvatske vlasti, prečesto ostaje bez odgovora, a bez ikakvih proaktivnih djelovanja. Nekako je tužno kako je baš u vremenu dok se u Dubrovniku, sinonimu za diplomaciju, odvija Međunarodna konferencija Dubrovnik Forum 2024., nedaleko u Crnoj Gori njihov parlament usvaja Rezoluciju o genocidu u logorima Jasenovac, Dachau i Mauthausen. Naravno kako je to utjecaj jedne druge države koja je uspjela u svome naumu, a kako sama ne bi kvarila odnose s EU. Vješto je u deklaracijsku zamku uvukla Crnu Goru, jačajući podjele u njoj usporavajući joj europski put, i baš za to koristiti Hrvatsku. No, nameće se pitanje gdje je tu naš utjecaj na savezničku i geopolitički, u najmanju ruku, zanimljivu državu.

Uzgred spomenuta susjedna država pokazuje kako državne sposobnosti kao takve mogu doprinijeti uvećanju diplomatskih sposobnosti. Prema pisanju Financial Timesa od početka ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine, Srbija je izvezla streljivo koje je stiglo u Ukrajinu preko trećih strana u vrijednosti oko 800 milijuna eura. Pa se sada analitičari pitaju kako je Srbiji gotovo sve dopušteno. Moraš biti moćan partner pa će ti se vrata sama otvarati. Koliko streljiva može ili proizvodi Hrvatska?

Prije neki dan imali smo informatičke napade na hrvatske institucije. Prvo su napadnute čelne hrvatske financijske institucije, zatim je napadnut i sustav najveće hrvatske bolnice KBC Zagreb. Prvi napadi bili su slabiji, da bi konačni napad bio na najveću bolnicu u Hrvatskoj. Za prve napade na financijske institucije: Ministarstvo financija, Porezna uprava, Hrvatska narodna banka, portal HNB-a, Zagrebačka burza, odgovornost je prihvatila ruska hakerska banda koja se naziva „NoName057(16)“. Ova skupina je proteklih dana, osim u Hrvatskoj, srušila niz stranica u Ukrajini, Austriji, Belgiji, Cipru, Bugarskoj i Rumunjskoj.

Nakon nekoga vremena javila se u tome svijetu poznata hakerska banda „LockBit 3.0“ koja se bavi tzv. „ransomweare“ napadima istoimenim ruskim virusom „LockBit 3.0“, odnosno napadima tijekom koji se od žrtava traži otkupnina. Tako su i ovdje prema medijima dali rok za plaćanje 18. srpnja ove godine. Ovdje je sada najbitnije koliko je podataka izvučeno, a iz SOA-e su javili kako su sve datoteke sačuvane.

Ovdje početna teza može biti kako je ovo zamišljeno kao psihološka operacija smišljena tako da se na izostanak sportskih očekivanja (Europsko nogometno prvenstvo) namjeravalo pribrojiti i nezadovoljstvo neisporučivanjem javnih dobara u zdravstvu, točnije u našoj najvećoj bolnici. Dakle, u svojoj ukupnosti kao operacija u cilju destabilizacije. Poznato je kako snažnije hakerske bande rade u suradnji s državama koje na ovaj način destabiliziraju druge međunarodne aktere. Ovo nam svjedoči kako smo u sukobu s Rusijom, točnije Putinovom Rusijom. Ovdje kao sigurnosni problem oko navedenoga imamo znatnu financijsku komponentu, jer stručnjake iz područja informatičke sigurnosti u državnoj službi, privatni sektor može snažno privući i po nekoliko puta većim primanjima.

Kratko rečeno, Hrvatska je sigurnosno izložena država iz, možemo reći, dva osnovna razloga. Prvi je korupcija koja smanjuje povjerenje u institucije i time njihovu djelotvornost. Drugi razlog bio bi jedna niska razina sigurnosne kulture i ambicije koja je gotovo nerazumljiva za državu koja je nastala iz rata. Je li ovo „predratno“ vrijeme baš idealno vrijeme za EU i Hrvatsku, pokazat će upravo vrijeme. Najveći problem s vremenom jest upravo u tome što ga redovito, baš kad ga treba, jednostavno nedostaje. Ovdje najčešće nedostaju sposobnosti djelovanja u negativnome vremenu, tj. upravljanja budućnošću, ili strateškoga predviđanja. Relativno novoosnovani Centar za OSINT (otvorene izvore) jest preduvjet.

Darko Marinac