Iz rasprave Hrvoja Kačića pod nazivom "Za ravnopravnost u pregovorima o ulasku u EU" objavljene 2006.g. u Zborniku "Hrvatski nacionalni interesi i EU" donosimo određene dijelove koji sadrže izbor bitnih podataka iz Domovinskog rata o kojima do sad nije bilo evidencije da su korišteni u obrani od optužbi hrvatskih generala u procesima međunarodnog suda u Haagu, a koje je priredila dr. sc. Inga Lisac.

Odnosi Hrvatske s Haaškim tribunalom

Već dugo u našoj i u svjetskoj javnosti vojno-redarstvenoj operaciji „Oluja“ se pripisuju pretežno negativni predznaci.... Str.165....U ovom trenutku posebni publicitet usmjeruje se na pojedine ekscesne situacije, a to, uz šutnju sudionika tih dramatičnih vremena, i u Hrvatskoj i susjednoj BiH, pridonosi održavanju negativna ozračja. Istinu možemo braniti jedino ako se suprotstavimo onima koji zauzimaju takove stavove. U suprotnom se tolerira neobjektivnost. ....Operacija „Oluja“ ne može biti i neće biti korektno vrednovana ako se ignoriraju uzroci i stanje koje je prevladavalo na ovim područjima, osobito tijekom prvog polugodišta 1995. g. koji su za posljedicu imali tragediju civilnog stanovništva Srebrenice i Žepe. ...

Radi zaštite ugroženog stanovništva Vijeće sigurnosti UN je 1992. g. odlučilo osnovati UNPA područja u Hrvatskoj i BiH.... to se provelo osnivanjem tzv. „protected area“ (zaštićena područja). Predstavnici međunarodne zajednice ocijenili su da određena područja zbog veće ugroženosti zaslužuju veći stupanj zaštite... U tu je svrhu Vijeće sigurnosti posebnim odlukama odredilo tzv. „safety zones“ (zone sigurnosti). Rezolucijom VS UN br.819, 16. travnja 1993. g. proglašena je Srebrenica zonom sigurnosti. ... Rezolucijom br 824, 6.svibnja 1993. proglašeni su zonom sigurnosti Bihać, Sarajevo, žepa, Goražde,i Tuzla....Ta zaštita nije donesena iz deklaratornih pobuda nego radi zaštite ugroženog stanovništva i to je bila utvrđena obveza vojnih snaga UN na terenu da upotrijebe sva raspoloživa sredstva za zaštitu utvrđenih Zona sigurnosti....Francuski general Morillon ugroženom stanovništvu javno poručuje da nikada neće biti napušteno od Ujedinjenih naroda.

Unatoč tome, ... žestokim napadajima je izloženo Sarajevo, a osobito Bihać, gdje je stanovništvo doživljavalo užasne patnje, ostavljeno bez hrane i ljekova, a mnogi su u masovnim logorima proživljavali posljednje dane egzistencije. J.Akashi, u svojstvu posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a neuspješno je pokušavao zaustaviti eksalaciju nasilja srpskih paravojnih snaga nad stanovništvom Bihačke i Cazinske krajine.... U Takvim okolnostima Hrvatska i Bosna i Hercegovina zaključuju tih danas tzv. Splitski sporazum (22.srpnja 1995) kojim susjedna država potvrđuje da Hrvatska svojim oružanim snagama može djelovati i na teritoriju BiH radi zaustavljanja nasilja koje provode srpske paravojne postrojbe.... Složene i dramatične okolnosti koje su prevladavale u Hrvatskoj i BiH detaljno su opisane na str.165-168 rasprave.

Str. 168 ... U tom dramatičnom stanju i prilikama Tadeusz Mazowietski, specijalni izaslanik EZ i UN za ljudska prava na području bivše Jugoslavije, koji je proveo dvije godine i jedanaest mjeseci na teritoriju BiH, ali i na područjima Hrvatske, Makedonije i Srbije, poštujući vlastita moralna načela dao je 27. srpnja 1995. g. ostavku, s objašnjenjem da to čini zbog nedjelotvornosti UNPROFOR-a i licemjerja međunarodne zajednice ....

Str. 170. ... U skladu s odredbom čl.51 Povelje UN-a Hrvatska je imala pravo poduzeti vojno-redarstvenu operaciju „Oluja“. Izvršavajući svoje ustavne obaveze, uz odlučnu podršku cjelokupnog naroda u zaštiti suvereniteta i teritorijalnog integriteta svoje države da se konačno oslobode okupirani dijelovi Banovine, Like i sjeverne Dalmacije, Hrvatska je preuzela obvezu sprječavanja daljnje tragedije stanovnika Cazinske krajine i Bihaća. Hrvatska je doista spasila Bihać i Cazin i Goražde. Obveze koje su preuzele postrojbe UNPROFOR-a faktično je izvršila Hrvatska vojno redarstvenom operacijom OLUJA u odnosu na stanovništvo Bihaća i cijele Cazinske krajine i tako onemogućila još tragičnije posljedice od onih koje su se dogodile. .....

Str.171.... Kako se može primijeniti institut zapovjedne odnosno vertikalne odgovornosti na one koji su spasili stanovništvo Goražda i Bihaća? Njihovim je zalaganjem spriječeno da mnogi ljudi, kojima su bila ugrožena ne samo građanska prava i ljudska prava nego doslovce i pravo na život, ne dožive stradanja stanovnika Srebrenice i Žepe. Istodobno, mnogo je veći broj onih koji su svojim neizvršavanjem preuzetih obveza počinili očite greške u vezi s tragedijom stanovnika Srebrenice i Žepe, a koje ni subjektivni propusti i krivnja ne upućuju ni na kakav oblik odgovornosti.... ... Konačno, predugo su promotori nasilja, oružane sile protiv civilnog stanovništva uz uporabu i zloporabu profesionalne vojske i oružja, tj. i zrakoplova i tenkova, a u nekim slučajevima i ratnih brodova, što su bili promjenjivani na stambena područja Vukovara, Županje, Karlovca, Gospića, Zadra, Srebrenice, Žepe, Kosova itd., bili prihvaćeni kao mirotvorci i u Haagu, Ženevi, Londonu, Parizu, Daytonu i Ramboilletu. Kaznenu odgovornost za ratne zločine u prvom redu treba primijeniti na režisere i potstrekače (potpaljivače – accomplice) i glavne zapovjednike ratnog nasilja, za brojne povrede ratnog prava i osobito za počinitelje ratnih zločina.

Str. 172. ... Povodom pogreba prvih šest stotina mrtvih tijela na groblju u Srebrenici početkom travnja 2003. generalni tajnik UN-a Kofi Annan javno je priznao da je tragedija Srebrenice mrlja na obrazu UN- ... ... U to vrijeme su i strani diplomati procjenjivali da je Hrvatska zaštitom Bihaća spasila desetke tisuća ljudi od masakra. Zbog čega se u kaznenim postupcima pred međunarodnim kaznenim sudom za područje bivše Jugoslavije ne pozove kao svjedok i Tadeusz Mazowieski ili zašto se sudu ne podnesu od njegovih osamnaest izvještaja barem posljednja 3 ili 4 kao dokazni materijal.?...

Str. 173. ... U osnovnom dokumentu Haškog suda ustanovljeno je da su temeljni ciljevi toga Suda utvrđivanje istine!!! Uz učestalu i opetovanu primjenu instituta kaznenog prava tzv. zapovjedne odgovornosti, je nepojmljivo da glavni zapovjednik JNA i načelnik generalštaba Blagoje Adžić, nije do sada obuhvaćen optužnicom pred haškim sudom..... U svojstvu glavnog zapovjednika vojnih snaga JNA, u radikalnoj namjeri ratnohuškačke indoktrinacije, odmah nakon neuspjeha u poduzetoj vojnoj operaciji protiv Slovenije, pred 150 svojih podređenih pretežno pukovnika i majora je izdao zapovjedi i upute u govoru održanom dana 5. srpnja 1991., pod naslovom „Mi smo izgubili bitku ali ne i rat“. Tom prilikom izričito naređuje da „ Izdajice treba ubiti na licu mesta bez milosti i razmišljanja... i od sada strahom moramo prinuditi neprijatelja na kapitulaciju, a to znači upotrebite sve svoje snage i otvorite vatru na svakoga koji se protivi našim akcijama.... Konačno drugovi oficiri .. upotrebite sve svoje znanje i umeće u bitkama za ostvarenje ideala Oktobarske revolucije i u borbi za Jugoslaviju.“.....Izneseno na:.....

Str. 174. ... General Blagoje Adžić je bio direktno involviran u agresiji i rušenju Vukovara i Dubrovnika. Njegova aktivnost neprijeporna je i u intervencijama MIG-ova s aerodroma u Bihaću na uže gradsko područje Zagreba 7. listopada 1991. ... Istine radi potrebno je uzeti u obzir i slučaj rušenja helikoptera EZ od dva MIG-a početkom siječnja 1992. nad Hrvatskim Zagorjem, kojom prilikom su poginula četvorica Talijana i jedan Francuz iz sastava tadašnje promatračke misije EZ. Emir Šišić, koji je pilotirao MIG 21 zrakoplovom, procesuiran je pred sudom u Rimu (kazna zatvora od 22 godine i 6 mjeseci)... ... Zbog čega se zanemaruje i ignorira krivnja onih zločinaca koji su dali nalog za poduzimanje te operacije. Nalog za uzlijetanje tog MIG-a dan je iz Beograda i to upravo iz samog vrha vojne vlasti tadašnje JNA. S obzirom na vrlo oštro reagiranje svjetske javnosti zbog ovog zločinačkog djela tadašnji sekretar Narodne obrane u Vladi SFRJ general Veljko Kadijević javno izjavljuje da će pokrenuti istragu radi ustanovljenja krivnje za rušenje helikoptera EZ. Zbog takve izjave ministar Kadijević je smjenjen, formalno 7. 1. 1992. g. podnosi pismenu ostavku, ali glavni protagonist te smjene je Blagoje Adžić, koji nadalje ostaje glavna najodgovornija osoba u komandnoj strukturi JNA. ...

Str. 175. ... U dokaznom postupku koji se vodio pred sudom u Haagu proiv Slobodana Miloševića zaista je potresna spoznaja da se „RAM“ projekt, koji je bio objavljen u beogradskom časopisu „VREME“ u rujnu 1991. g. a zapravo se odnosi na pripremu agresije Srbije na BiH ... Iz fotokopije dokumenta kojim je evidentiran telefonski razgovor između Miloševića i Karađića, proizlazi da se tu zapravo govori o agresivnim operacijama protiv Hrvatske. Naime, u snimljenom telefonskom razgovoru Karađić traži „bombardovanje“... na što mu Milošević odgovara „danas nije zgodno za avijaciju jer zaseda EZ“...!!!

Str. 176. ... Propusti i nedostatak objektivnog postupanja u podnošenju optužnice protiv admirala Miodraga Jokića su teško shvatljivi. Pred ukrcavanje na krstaricu JRM radi posjeta Dubrovniku, koji je već bio pod opsadom vojske i mornarice, kojima je zapovjedao admiral Jokić dana 29. listopada 1991. g. prekinuo sam njegovo izlaganje u domu JRM u Tivtu u prisutnosti petorice ambasadora akreditiranih u Beogradu i brojnih stranih vojnih atašea, jer je iznosio užasne neistine kao npr. da se s hrvatskog teritorija napadala vojarna na Prevlaci (rtu Oštro), te da su zbog toga ?! jedinice pod njegovom komandom morale krenuti u „oslobađanje“ Dubrovnika..... Ta kardinalna laž navedena je u službenom dopisu vlade R. Srbije , 5.10.1991.g. potpisanom od Dragutina Zelenovića, tadašnjeg predsjednika vlade R. Srbije. Dopis je upućen vladi R. Hrvatske i sadrži sljedeći tekst: „Na svojoj sednici od 4. oktobra 1991. Vlada R. Srbije upoznala se sa opasnostima kojima je izloženo stanovništvo i grad Dubrovnik, koji predstavlja deo istorije srpskog i hrvatskog naroda, kao i veličanstveni spomenik svetske kulturne baštine. Vaša odluka da u gradu od neprocenjive istorijske i kulturne vrednosti smjestite vaše paravojne formacije, crne legije i mnogobrojne strane plaćenike i da sa tog prostora započmete oružane napade na naseljena mesta u Hercegovini i Boki Kotorskoj predstavlja krajnje necevilizovan, nehuman i nedostojan čin...“

Satr.176. ... Taj dopis od 5. 10. 1991. g. je očiti dokaz da je agresija na hrvatski teritorij bila poduzeta s odobrenjem i u ime vlade R. Srbije. Nema evidencije da je ovaj dokazni materijal (za agresiju na hrvatski teritorij u ime vlade R.Srbije) upotrebljen u krivičnom postupku protiv Slobodana Miloševića.

Str. 177. ... U sudskim se spisima na mnogim mjestima ponavlja da su zbog napada JNA smrtno stradale dvije osobe i da je bilo troje ranjenih. Međutim, na dan kad JNA napada je u Dubrovačkom području ubijeno 19 osoba, a ranjeno je bilo više od 60. U cijelom razdoblju, dok je admiral Jokić bio na položaju zapovjednika komandantnog područja tzv. Južne vojne oblasti, kojoj je pripadao i Dubrovnik, bilo je više od 250 žrtava prouzročenih djelovanjem jedinica JNA. ... Admiral M. Jokić se dobrovoljno pojavio pred sudom, priznao je krivnju i dao izjavu o iskrenom žaljenju zbog granatiranja i rušenja Dubrovnika, a optužba protiv njega je sužena u „bargaing“ pregovorima . Svjedok obrane ... pred sudom u Haagu u postupku protiv admirala Jokića svjedočio je: „ da se je M. Jokić uvijek zauzimao za punu jednakost svih naroda i etničkih skupina, da je to bio njegov temeljni pristup te da on nije nikada izrazio nikakve nacionalističke poglede“. Tužilac se nije protivio tom iskazu a Sud prihvaća istinitost svjedočenja, unatoč činjenici da je u studenom 1991.g. u titogradskom dnevniku „Pobjeda“ objavljena, pod naslovom „RAT ZA MIR“, velika fotografija admirala Miodraga Jokića ispod koje je pisalo sljedeće:

„Nije daleko pretpostavka da će ustaše , kojima nije stalo ni do kakvih vrijednosti, osim do vlastite kože, same razoriti stari Dubrovnik, kako bi to nedjelo pripisaale jedinicama JNA“. Taj dokument nije upotrebljen u postupku protiv admirala Jokića, a mnogi izneseni zaključci su u suprotnosti sa stvarnim činjenicama. Dijelovi iz rasprave prof. H. Kačića navodimo ovdje kao podsjetnik u korištenju bitnih dokumenata u korist Hrvatske i hrvatskih generala u haškim sudskim procesima.

Pripremila dr.sc. Inga Lisac

{mxc}