Donosimo izlaganje člana Hrvatskoga kulturnog vijeća Milana Vukovića, dr. iur., sa 4. stručnoga skupa HKV-a pod nazivom "Haški sud – «zajednički zločinački pothvat» – što je to?". Izdvajamo: "Raspadom komunističkoga sustava 1989. godine završeno je razdoblje nastalo nakon Drugoga svjetskog rata i započelo novo doba u svjetskoj, europskoj i, naravno, hrvatskoj povijesti. Uvjereni da dostojanstvo ljudske osobe osigurava temeljne pretpostavke za demokratski razvoj svakoga, pa i hrvatskoga društva, trebalo se izdići iznad raznih političkih interesa, imajući u vidu slabosti vlastitih snaga i spoznaju da se o sudbini Hrvatske odlučivalo izvana i mimo samih Hrvata. Europejci su 1918. godine bili egocentrični, smatrajući se predvodnicom čovječanstva na svim područjima, premda je Amerika bila uspješno riješila temeljna pitanja čovjekove slobode i prije pada Bastille. Amerika je u svojoj Deklaraciji nezavisnosti proglasila načelo da su svi ljudi jednako stvoreni, da im je Stvoritelj dao neotuđiva prava: pravo na život, slobodu i težnju za srećom, te da je pravo naroda promijeniti vladajuće strukture ako pokušaju iznevjeriti načela slobode. Ta načela postaju 1918. godine cilj hrvatske politike, utemeljene na misli predsjednika Wilsona, što Europa nije prihvatila. Wilsonovih 14 točaka djelovalo je na hrvatski narod daleko jače nego na koji drugi mali narod, jer je većina hrvatskoga naroda u tom političkom dokumentu nalazila identičnost sa svojim političkim traženjima i čežnjama da utemelji samostalnu hrvatsku državu".

 

 

Sa 4. stručnoga skupa Hrvatskoga kulturnog vijeća pod nazivom "Haški sud – «zajednički zločinački pothvat» – što je to?", donosimo izlaganje našega člana, akademika Josipa Pečarića. Izdvajamo: "Nedavno je Sud u Haagu donio prvostupanjske presude vukovarskim krvnicima, što je u Hrvatskoj dočekano sa zaprepaštenjem. Evo kako ponašanje hrvatskih medija s pravom opisuje kolumnist «Hrvatskoga lista» Damir Pešorda (11. listopada 2007.): «Haag izrekao 'pravorijek' u slučaju 'vukovarske trojke'. Naslovnice naših novina licemjerno vrište: Sramota! Pjeni se HTV, 'konsternirana' je čak i Stojedinica. Kad ne bi bilo neprilično prema obiteljima stradalih u Vukovaru, čovjek bi se do suza mogao smijati toj hinjenoj konsterniranosti, tom ljigavom moraliziranju, toj bijedi hrvatskih medija.» Slično je i s hrvatskim političarima. Najviše čujemo lažnoga svjedoka protiv svoje države u Haagu, da ne spominjemo nezakonito slanje dokumenata, pa i krivotvorenih, ili provoditelja akcijskoga plana kojim su hapšeni i general Gotovina (po onom «locirati, identificirati, uhititi, transferirati») i «nepodobni» hrvatski novinari. Nešto slično rekao je kardinal Josip Bozanić: «U nepravednoj presudi sudjelovali su i oni koji nisu učinili ono što su trebali da hrvatska istina ne bude dovedena u pitanje». Dodao bih, kamo sreće da se radi samo o tome što nisu učinili! Međutim, ima nešto dobro u svemu tome. Pokazali su da znaju kako bi se trebali ponašati, a nisu. Jesu li samo priglupi ili su se prodali?"

 

 

Sa 4. stručnoga skupa Hrvatskoga kulturnog vijeća  "Haški sud – «zajednički zločinački pothvat» – što je to?", donosimo izlaganje našega člana mr.sc. Luje Medvidovića, pod nazivom - Haaški Tribunal na ispitu iz etičke filozofije. Izdvajamo sažetak govora: "Dana 11. studenoga 1991. Europska dvanaestorica je svijetu obećala da će «razlučiti pravdu od nepravde» na prostoru bivše SFRJ rastočene ratom. To se nije dogodilo, i u toliko je haaški Tribunal iznevjerio epohalnu prigodu. Najviše zabrinjava što nitko nije optužen za zločin protiv mira kao prvi ratni zločin, počinjen poticanjem i vođenjem agresivnoga rata. Time je sud sam sebe delegitimirao za suđenje u slučajevima ratnih zločina nižega ranga, jer ako nema zločina rata, nema ni ratnih zločina. Tribunal nikoga nije procesuirao za zločin protiv genocida na štetu Hrvatske, iako je samo u slučaju Vukovar bilo pravne i činjenične osnove za takvo optuženje, iako ima iskustva s takvim optuženjima za zločine u BIH. Iz toga se vidi da nepravda najviše pogađa Hrvatsku. Optužbe za zajednički zločinački pothvat pokazuje se kao revizionistička kvalifikacija Tribunala koja je ustanovljena da relativizira i umanji težinu i značaj Zločina protiv mira a potom da izvrši izjednačavanje odgovornosti za rat. Danas, 16. godina poslije, možemo ustvrditi da je Tribunal u Haagu propustilo epohalnu prigodu i iznevjerilo pravdu obećanu 11. rujna 1991. Nepravda je legitimirala sve ono poslije - blato etičkoga relativizma, pragmatizam, neregularnost, silu, prijevaru, utaju, selektivan pristup, proizvela i nametnula «životne ciljeve koji uništavaju vrijednosti života» (papa Bendikt XVI.), dovela do nedjela od 11. rujna 2001. – i tko zna do čega će sve još dovesti. Zbog toga EU čeka svoje mudrace – prije svih svog Solona, zakonodavca i svog Aristotela. Hrvatska prije toga čeka svoj Memorijalni centar stradanja hrvatskoga naroda za slobodu i neovisnost – kao izraz prohrvatske politike, nasušno potrebnu, veliku i definitivnu inventuru stradanja, ali i svoj znak prepoznatljivosti, svoj «brend», svoj vlastiti identifikacijski kod i ključ bez koga ne bi smjeli ni pokušati ući u nove saveze koji nam se odsvuda nude".

 

 

Sa 4. stručnoga skupa Hrvatskoga kulturnog vijeća pod nazivom "Haški sud – «zajednički zločinački pothvat» – što je to?", donosimo izlaganje našega člana,  dr. Mile Bogovića, biskupa gospićko-senjskog. "Na ovom skupu nastupam već četvrti put. Prvi i drugi put pokušao sam znanstveno pristupiti problemu. Prošli put više sam iznio neka svoja razmišljanja o zadanoj temi, trudeći da dadem što cjelovitiji pogled na događanja, kako bi se izbjeglo fragmentiranje cjeline. Fragmentu izdvojenom iz cjeline može se dati skroz suprotan smisao od onoga koji ima unutar cjeline. Svi oni koji žele nametnuti svoju volju i tumačenje dobro paze kako razbiti osjećaj cjeline. Nama je nametnuta fragmentacija cijeloga Domovinskog rata kako bi mu se moglo podmetnuti značenje koje on nije imao. Naše državne institucije prihvatile su, nažalost, tu krivu metodu. To je put kojim se može osporiti mnogo toga u hodu prema samostalnoj hrvatskoj državi, to je put na kojim dosta uvjerljivo može zvučati daje ona nastala zločinačkim pothvatom, i pored svega toga što odvjetnici dokažu mnoge krive navode. Takva situacija je eldorado za odvjetničke poslove. Zato od njih i ne trebamo očekivati taj osjećaj cjeline. No njihove pobjede u prilog optuženih opet ostaju kao neuvjerljivi fragmenti koji ne mogu dokazati besmisao sintagme zločinačkog pothvata. Kako već rekoh, odvagivanjem isječaka (fragmenata) ne može doći do prave istine. Do nje treba doći drugim putem. Ovo je nastavak tih razmišljanja".

 

 

 

 

Sa 4. stručnog skupa Hrvatskoga kulturnog vijeća pod nazivom "Haški sud – «zajednički zločinački pothvat» – što je to?", donosimo govor Mate Kovačevića. "U ovom radu prikazani su odnos hrvatskih "trećejanuarskih" vlasti prema Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije, odnos Haaškoga suda i njegove tužiteljice Carle del Ponte prema Hrvatima, taktika rada Haaškoga suda i uloga osnivanje njegovih podružnica u zemljama podložnim tom sudu. Iznesene su i teze o dubokoj umiješanosti politike u sudovanje tog Tribunala, a posebno uloga te politike u krizi tijekom ratova za oslobođenje Hrvatske i muslimansko-hrvatskog sukoba u Bosni i Hercegovini te uloga britanske politike u radu Haaškoga tribunala. Na kraju su izneseni mogući prijedlozi za rješavanje hrvatske podložnosti toj britansko-haaškoj politici".

 

 

Donosimo rad prof. dr. Miroslava Tuđmana za 4. skup HKV-a  na na temu rada Haaškog suda, u kojem su opširno opisane brojne nedosljednosti i političke manipulacije u radu ove međunarodne institucije. "Možemo se suglasiti s tezom da Tužiteljstvo primjenjuje dvostruki kriterij i da je na tome građena selektivnost progona ICTY-a. Međutim, ishodište toga dvostrukog kriterija na kojem počiva primjena doktrine o ZZP, nije samo u nedodirljivosti velikih sila ili njihovih asocijacija. Ishodište dvostrukih kriterija jest u odustajanju Tužiteljstva od univerzalnih vrijednosti (slobode, prava na samoodređenje naroda, prava na obranu od agresije, pravo na dostojanstvo osobe, itd.); odustavši od univerzalnih vrijednosti Tužiteljstvo je odustalo od istine [44], a haški Tribunal izgubio je moralnu vjerodostojnost... Neizvjesno je kako će taj sukob između univerzalnih i globalnih vrijednosti završiti. No sigurno je da je doktrina o zajedničkom zločinačkom pothvatu nedorađeni pravni institut. Način na koji se primjenjuje šteti ugledu međunarodne pravde, ima nesagledive negativne posljedice po hrvatsko nacionalno biće, a može imati i tragične posljedice po hrvatske generale i dužnosnike."

 

 

U Zagrebu je u hotelu «Westin» u organizaciji Hrvatskoga kulturnog vijeća održan 4. stručni skup o temi "Haški sud – «zajednički zločinački pothvat» – što je to?". Na stručnom skupu sudjelovali su i izlagali sljedeći govornici: Milan Vuković, dr. iur, mons. dr. Mile Bogović - povjesničar i biskup gospićko-senjske biskupije, Mate Kovačević - novinar, mr. sc. Lujo Medvidović - odvjetnik, dipl. ing. Drago Duvnjak , Višnja Starešina - novinarka, akademik Josip Pečarić, Marko Barišić - novinar dnevnika «Vjesnik», Bosiljko Mišetić -odvjetnik, dipl. pravnik Mile Prpa, dr. Nedjeljko Mihanović, Eduard Slavko Yambrusic - odvjetnik u Washingtonu i prof. dr. Miroslav Tuđman. Njihova izlaganja na našem će portalu biti  objavljivana kako nam budu pristizala. O samom događaju opširnije izvijestili su hrvatski mediji, a u nastavku donosimo što je sa samog skupa u svojoj vijesti donijela Hina, popraćeno s našim slikama.(mmb,zdk)