Umjesto enciklopedijskih sadržaja – optužnice

U prethodnom tekstu o hrvatskoj Wikipediji (Opasan presedan s nesagledivim posljedicama) usredotočili smo se na objavljeno izvješće Slučaj hrvatske Wikipedije – Enciklopedija znanja ili enciklopedija za naciju. Izvješće je napisao anonimni „procjenitelj dezinformacija“ kojega je zaposlila zaklada Wikimedia nakon što je na hrvatskoj Wikipediji došlo do promjena i nakon što su dijelu najpoznatijih prijašnjih urednika oduzete administratorske ovlasti. Mi smo to izvješće ocijenili posve jednostrano orijentiranim, iznimno ideološki obojenim te naveli kako sadrži brojne paušalne ocjene, mnoge netočnosti i utužive kvalifikacije bez ikakvih argumenata i činjenica, a posebno smo naglasili njegovu pogubnost za hrvatski jezik jer se u dijelu izvješća preporučuje spajanje „bosanskih, hrvatskih i srpskih jezičnih projekata u izvorne srpsko-hrvatske jezične projekte kako bi se ponovno uskladili s praksama drugih pluricentričnih jezika“.

U takvoj preporuci – osim činjenice da izvješće ne priznaje hrvatski kao zaseban jezik, u suprotnosti s Ustavom RH, međunarodnim standardima i odredbama Europske unije – prepoznali smo odmah motivaciju autora. Naime, Wikipedija je slobodna „enciklopedija“, dakle, može ju uređivati tko hoće, a hrvatska je Wikipedija i do sad bila metom napada sa strane (mahom istočnih susjeda) i pisanja dezinformacija o mnogim povijesnim događajima i osobama, no barem smo ih mogli lakše prepoznati prema jeziku kojim su se služili pa promisliti još jednom o tom što smo pročitali. Što bi značilo takvo umjetno spajanje projekata? Osim jezičnoga „usklađivanja“, vjerojatno licitaciju činjenicama i natezanje istine – da se susjed ne uvrijedi. Ali i još gore od toga jer ne treba zaboraviti koliko srpska strana i inače ulaže u svoju „propagandu“ i koliko joj je u interesu pojedine događaje prikazati sa svojom „istinom“. Nažalost, hrvatski volonteri na hrvatskoj Wikipediji, ma koliko bili vrijedni i posvećeni projektu, teško bi se mogli u tom slučaju nadmetati s plaćenim osobama iz susjedstva koje se mogu cjelodnevno posvetiti pisanju i izokretanju činjenica, kao i s njihovim domaćim pomoćnicima (nerijetko povjesničarima, jednako dobro plaćenima) koji im daju legitimitet.

To se i danas događa, a spajanjem projekata jednostavno bi primat nad povijesnim temama i događajima potpuno preuzela srpska strana. Srbi su prepoznali važnost promidžbe, a Hrvati u to ne ulažu ni vrijeme ni novac, štoviše – iskustvo iz prošlosti govori nam da su Hrvati (institucije) spremni čak i financijski poduprijeti projekte u kojim ih se ocrnjuje (knjige, filmove, medije...) umjesto da podupru projekte preko kojih bi odgovorili na te laži, ocrnjivanja i izokretanja činjenica.

Upravo smo stoga u prethodnom članku izdvojili primjer citiranja hrvatskoga kardinala Alojzija Stepinca na srpskom jeziku u članku Pokolj u glinskoj crkvi. Čitatelji su iz tog primjera mogli shvatiti da katkad Hrvati ne pišu sadržaje na hrvatskoj Wikipediji jer, iskreno, kojemu bi Hrvatu palo na pamet citirati Stepinca prema knjizi „Istorijska čitanka, Drugi svetski rat“, na srpskom jeziku?! I to je samo citiranje, a što kad nam se izvana piše neka druga „hrvatska povijest“, kad se događaji prekrajaju i prikazuje u posve pogrješnom svjetlu? Upravo to se događa i događat će se i dalje. A nemojmo se zavaravati, kad u Googleovu tražilicu upišemo bilo koji pojam, prvo što nam se otvara uglavnom je wikipedijski članak, dakle, htjeli mi to ili ne htjeli, Wikipedija je iznimno dalekosežna i utjecajna. I pritom smo se usredotočili samo na hrvatsku Wikipediju, a još nismo ni zahvatili u srpsku, englesku ili koju drugu pa da vidimo kako je ondje pisano o temama iz Hrvatske, događajima i osobama...

wikistepinac

Ovaj dugački uvod vodi nas do još dužega teksta o temi kojoj smo se u ovom članku posvetili. Svjesni smo, opširno je napisano, ali tema je iznimno važna. Naime, kad smo se već u prethodnom članku dotaknuli kardinala Stepinca, zanimalo nas je kako trenutačno izgleda tekst o njemu na hrvatskoj Wikipediji. Znamo da je Alojzije Stepinac, kao duhovni vođa hrvatskoga naroda u jednom teškom razdoblju hrvatske povijesti, među najčešćim metama „srpskoga sveta“. Preko njega se srpska politika i SPC obračunavaju zapravo s hrvatskom državom i cijelim hrvatskim narodom. Ocrnjujući Stepinca i lažno ga optužujući, srpska strana nastoji ocrniti cijeli hrvatski narod i prikazati ga genocidnim kako bi opravdali svoja zlodjela iz ratova koji su se vodili u 20. stoljeću.

I doista, samo gledajući primjer toga članka može se mnogo toga uočiti, a i zaključiti o hrvatskoj Wikipediji i motivaciji onih koji su se odlučili priključiti tomu projektu. Nevjerojatno je kako je članak o zagrebačkom nadbiskupu, hrvatskom kardinalu i blaženiku Katoličke Crkve prerastao u članak u kojem se piše optužnica Alojziju Stepincu, Katoličkoj Crkvi, hrvatskomu narodu i hrvatskomu jeziku.

Krenimo redom. Stranica o Alojziju Stepincu na hrvatskoj Wikipediji nastala je 21. veljače 2004. i tada je sadržavala samo osnovne podatke iz Stepinčeva života. Danas je ta stranica iznimno opširna, s odijeljenim naslovima, podnaslovima, velikim brojem podataka i citiranih izvora. Do 2021. nastalo je oko 350 novih inačica te stranice, s većim ili manjim izmjenama. Zanimljivo, u 2021. nastalo je više od 400 inačica te stranice, s većim ili manjim izmjenama.

Suradnik Thhhommmasss – „stručnjak“ za Jasenovac i Stepinca

Pogledamo li povijest izmjena te stranice u 2021., lako je uočiti da se stranici o Alojziju Stepincu najviše „posvetio“ suradnik Thhhommmasss pa ćemo se zadržati samo na njemu i njegovu radu. Pogledamo li doprinose suradnika Thhhommmasssa na hrvatskoj Wikipediji, otkrivamo za što se „specijalizirao“. Njegova suradnja započela je 17. listopada 2015. kad je prvi put intervenirao u članku „Koncentracijski logor Jasenovac“. U toj godini bavi se samo tim člankom, katkad citira kompromitirane i nepouzdane izvore, ignorira naputke administratora, polemizira sa suradnicima i administratorima – i stvara nove inačice članka. Dobiva niz upozorenja, izmjene mu se nerijetko uklanjaju, ali on ne odustaje. U 2018. godini bavi se Alojzijem Mišićem, Rankom Ostojićem, a onda se opet vraća na članak o koncentracijskom logoru Jasenovac – i stvara nove inačice teksta. Njime se bavi i u 2019. i 2020. godini. U 2021. godini nastavlja s novim inačicama teksta o logoru u Jasenovcu, pa se bavi člankom „Bleiburška tragedija“, pa opet unosi niz izmjena u članku o logoru u Jasenovcu, pa naizmjence uređuje ta dva članka, pa malo članak o Romanu Leljaku, pa o Alojziju Mišiću, pa članak „Stepinac i Židovi“, a onda se – uz svoje dotad omiljene članke i neke nove („Ivo Guberina“, „Nezavisna Država Hrvatska“, „Ivo Politeo“, „Snježana Kordić“, „Ustaše“, „Bošnjačko-hrvatski sukob“...) – 23. ožujka 2021. uhvatio i članka o Alojziju Stepincu.

Njegov prvi „doprinos“ u članku o Alojziju Stepincu na hrvatskoj Wikipediji izgleda doslovno ovako:

„Povjesničar Jozo Tomasevich piše da Stepinac zaslužuje pohvale za njegove intervencije za pojedince i grupe, kao i za opće proglase o ljudskim pravima, ali ga kritizira što nikada nije javno osudio ustašku genocidnu politiku protiv Srba i masovne napade na Srpsku pravoslavnu crkvu[12] – ustaško ubijanje i protjerivanje 85% pravoslavnih svečenika, uključujuči ubojstva troje pravoslavnih biskupa, razaraznje i oskrnjavljenje brojnih pravoslavih crkva, pljačka umjetnina i nacionalizacija imovine SPC-a, zabrana financiranja SPC-a putem poreza na pravoslavne vjernike, zabrane ćirilice i julijanskog kalendara, i na kraju pokušaj smjene SPC-a s ustaško-stvorenom, Hrvatskom pravoslavnom crkvom. Povrh svega katolički svečenici su sudjelovali u nasilnom prekrštavanju najmanje 240.000 Srba do 1943. Tomasevich navodi da Stepinac to nije javno osudio jer veliki dio katoličke crkve u Hrvatskoj podržavao ustaške vlasti, te su smatrali da ustaška politika protiv Srba i SPC pomaže katoličanstvu na Balkanu.[12]“

Nekoliko dana poslije toga dodaje još dva sebi važna izvora i njihova stajališta o Stepincu:

„Ivo Goldstein takodjer navodi Stepinčeve prosvjede protiv ustaških zločina i spašavanje pojedinih Židova. Ali piše da je najveći grijeh Stepinca bila njegova javna podrška zločinačkoj NDH, od prvih do posljednjih dana - bezbroj puta se fotografirao s Pavelićem i drugim ustaškim glavešinama, slavio dolazak ustaša na vlast i Te Deume na godišnjice NDH, čak još i 10.4.1945. To je ustašama dalo legitimitet i podršku, te im je pomoglo opstati na vlasti i vršiti zločine, sto je nemoguče 'kompenzirati' s tim što je spasio neke ljudi od istih zločinačkih vlasti koje je do kraja podržavao.[17] Ustaše su Stepinčeve privatne kritike ignorirali, dok je njegove 'javne' kritike čuo relativno mali broj ljudi, puno manji no bezbroj koji su vidjeli i čitali o njegovoj podršci režimu. Takodjer, 'javne' kritike nadbiskupa Stepinca izrečene su tek nakon sto su ustaše več obavili najveći dio genocida.[17]

Američki povjesničar, Robert McCormick, pak piše da su Stepičeva javna podrška ustaškim vlastima i neuspjeh da javno osudi ustaška zlodjela u ime NDH, bili 'ravni prihvaćanju Pavelićeve politike'.[18]“

„Profesionalizam“ koji se ogleda u prethodno navedenim njegovim dopunama ponukao ga je da napiše i komentar suradnicima:

„Smatram da ima dosta clanaka koji su pisani neprofesionalno, POV-jednostrano, kao necija osobna kolumna ili blog. Cesto takvi nemaju citate, ili pak samo citate iz nevjerodostojnih izvora (ja npr. Dnevno.hr, citiran u clanku 'Lov na Gotovinu, ne smatram V.I.). Bilo bi dobro kad bi se mogao postici siri dogovor kako postupiti s tim clancima – brisati ih te poceti iz pocetka, ili sustavno preraditi, ukljucujuci s vecim brisanjem neprimjernog sadrzaja. Za svako brisanje treba navesti i vazeci razlog zasto izbrisano krsi WP pravila“

Nakon toga u članku o Stepincu ponovno dodaje:

„Povjesničar Jozo Tomasevich navodi da se Vatikan i Stepinac nisu usprotivili ustaškoj politici prisilnog prekrštavanja Srba, več su željeli sporiji i oprezniji pristup prekrštavanju.[19] U pismu Papi od 3. prosinca 1941., Stepinac čak piše 'postoje najbolji izgledi za konverziju.'[20] Medjutim ustaše se nisu pridržavale pravila za konverziju koje je stipulirala Crkva. Tako je mostarski biskup Alojzije Mišić pisao Stepincu da ustaše ubijaju i prekrštene Srbe, 'dok su novoobraćenici još u crkvi kod sv. mise, hvataju ih, staro-mlado, muško-žensko, gone ko roblje… u masama u vječnost.' Dok je Stepinac privatno prosvjedao protiv ustaškog pokolja 260 Srba u Glini, medju njima i katoličkih konvertita,[19] nit on nit itko drugi iz Crkve nije nikada javno prosvjedovao protiv tih zločina nad Srbima i SPC. [21] Sam Stepinac je naveo da je oko 240.000 Srba prisilno prekršteno do svibnja 1943.[22]“

Na mjestu gdje se u tekstu spominje Stepinčevo prosvjedno pismo poglavniku Paveliću od 14. svibnja, on se ovako nadovezuje:

„Medjutim još istog dana, 14. lipnja, Stepinac piše Papi o namjeri Nijemaca da veći broj Slovenaca protjeraju iz Slovenije u Makedoniju, te navodi: 'Već me je ranije Poglavnik pitao što ja mislim, ako on odluči zamoliti njemačke vlasti da promijeni sudbinu Slovenaca te da ih kao katolike prebaci u Hrvatsku, među katolike, a da iz Hrvatske prebaci isto toliko Srba šizmatika u Makedoniju. Ja sam odgovorio poglavniku da bi jedno takvo rješenje za nesretne Slovence bilo bolje'.[12] Povjesničar Hrvoje Klasić navodi da je to 'zanimljiv pogled na ljudska i vjernička prava Srba, za koja se', kako tvrde njegovi zagovornici, 'uvijek zalagao zagrebački nadbiskup'.[12]

I tako nastavlja opširno citirati ili prepričavati malo Tomaševića, malo Goldsteina, malo Klasića... Previše bi bilo kad bismo navodili sve njegove izmjene na stranici o Alojziju Stepincu u 2021. godini, sva brisanja i dopisivanja, jer ih je nevjerojatno mnogo: o tom kako je Stepinac entuzijastično podržao osnivanje NDH, kako je smatrao da su potrebni rasni zakoni, kako hvali Pavelića i piše da će poglavnik „likvidirati“ Srbe, kako je postao odlučni pristaša „nacističko-stvorenog NDH“, kako je „suviše kasno javno progovorio protiv ustaških zločina, nakon što su obavili veći dio genocida“, kako nikad nije prosvjedovao o zločinima protiv Srba i SPC-a, kako je do samoga kraja podržavao NDH u kojoj je istrijebljeno 80 posto Židova, kako se bezbroj puta fotografirao s Pavelićem i ustaškim glavešinama, što je njima značilo legitimitet i pomoć da opstanu na vlasti i nastave sa zločinima, a to je nemoguće kompenzirati time što je spasio neke ljude, kako je Klasić komentirao da bi se likvidaciju Srba koja se spominje u Stepinčevim pismima danas moglo nazvati etničkim čišćenjem, kako nema dokaza da je Stepinac bio mučen ili trovan, kako su sve strane ubijale svećenike, a počelo je ustaškim ubijanjem pravoslavnih svećenika i biskupa, kako je većina svećenstva podržavala ustaše i provodila propagandu za ustaške vlasti...

Podsjetimo, sve se to događa u članku koji teži biti profesionalan, nepristran, enciklopedijski... Treba reći kako Thhhommmasssu drugi suradnici ili administratori nerijetko uklanjaju dijelove tekstova koji su pristrani, navijački, neprovjerenih izvora, preopširni ili se previše udaljavaju od teme pokušavajući što dokazati i sl., raspravljaju s njim, upozoravaju ga da je nekooperativan i nekonstruktivan, da članak ne zadovoljava enciklopedijske standarde, da su njegove izmjene štetne, no on te svoje dodatke preinačuje i uporno ponovno uvrštava. I tako nastaju nove i nove inačice stranice o Alojziju Stepincu.

Thhhommmasssov jezik

Osebujan Thhhommmasssov jezik isto nam tako mnogo govori. U komentarima se opravdava da dugo živi u inozemstvu, no teško se može reći da mu je hrvatski jezik materinski. Nešto se moglo uočiti i u navedenim citatima koji se odnose na njegove intervencije u članku, no evo još nekih primjera iz njegova rječnika:

nekomu – „netkome“; koga – „tkog“; nekoga – „netkog“; cjelina – „celina“ i „cijelina“; službeno – „zvanično“; zamijenio – „zamjenio“; srediti – „srjediti“, „srijediti“; detalji – „djetalji“; plućna embolija, plućnoj emboliji – „plučnoj emboliji“, „pljucnjoj emboliji“; složiti se, dogovoriti se – „saglasiti se“; uvjet – „uslov“; sliči – „lići“; preko – „prijeko“; protjerivanje – „proterivanje“; pogrješno – „pogriješno“; promatrači – „posmatrači“; okupacijska – „okupaciona“; vidio – „vidjeo“ i sl.

Upozoravaju ga na jezik i administratori i drugi suradnici:

„U standardnom hrvatskom jeziku se ne kaže 'slovenački' nego 'slovenski', ljude se ne 'izdržava', nego 'uzdržava', i to ne 'novcima' nego 'novcem', nije 'poređenje', nego 'usporedba'...“

„Drago nam je što doprinosite Wikipediji, no skrećemo pozornost na činjenicu da je službeni jezik na hrvatskoj Wikipediji − hrvatski jezik. Želite li pisati na nekom drugom jeziku, molimo vas odaberite odgovarajuću inačicu Wikipedije gdje je taj jezik službeni. Hvala na razumijevanju.“

Wikipedija po Thhhommmasssu

Katkad nešto posluša, ispravi, a onda opet nastavi po starom. Ima i svoju teoriju o jeziku. Još je 2015. godine napisao:

„A to da je su hrvatsko-srpski-bosnjacki-crnogorski jezici jedan te isti jezik, takodjer pisu mnogi poznati zapadni lingvisti. Izgleda prema tome nije dozvoljeno u hrvatskoj Wikipediji citirati bilo sto sto pisu zapadni strucnjaci, ili pak nije iz hrvatske crkve, tako da se ovdje izgleda stvara neka alternativna 'stvarnost'“

U 2021. godini, očito negdje ponukan i objavom tzv. izvješća o procjeni dezinformacija na hrvatskoj Wikipediji, a zapravo izvješća koje se zalaže za spajanje srpske i hrvatske inačice Wikipedije na tzv. srpsko-hrvatskom jeziku, navodi i ove svoje misli:

„btw, glede na to tko koga na ovim prostorima ne voli, i kakve veze bi to trebalo imati s jezicima, onda ako je npr ćirilica odgovorna za Vukovar, po toj istoj balkanskoj 'logici' hrvatski jezik je odgovoran za Jasenovac i genocide nad Židovima, Srbima i Romima. Svi Židovi svjeta bi po toj 'logici' trebali daleko više vječno mrzijeti hrvatski jezik i Hrvate, odbijati učiti ili govoriti hrvatski, preostali Židovi u Hrvatskoj bi takodjer trebali se odreći hrvatskog jezika, te nazvati njihovu inačicu tih južnoslavenskih jezika nekim drugim, totalno nehrvatskim imenom, po mogučnosti razbijati ploče sa zlocinačkim hrvatskim jezikom, itd, itd“

„Izvorni kajkavski, štokavski i čakavski međusobno se puno više razlikuju, no današnji standardni hrvatski i srpski. (vidio sam negdje 'Oče naš' na izvornom otočnom ćakavskom - nije izgledao ni slavenski, kamoli hrvatski, a nije izgledao čak ni kao talijansko-latinski). Dakle, to su daleko više različiti jezici, i prema nacionalističkim pojmovima, jedan jezik = jedan narod, to znači da su kajkavci, štokavci i čakavci različiti narodi. Današnji standardni hrvatski je nametnut kajkavcima i ćakavcima. Onda imamo obrnuti apsurd, gdje Bošnjaci, Hrvati i Srbi u Mostaru, koji tisuću godina govore ne samo potpuno istim jezikom, već i potpuno istim narećjem, odjednom sada govore 3 'različita jezika.' 'Otac nacije', Starčević, pisao na ekavskoj štokavici, ono što se danas zove 'srpski', samo zato što je Vuk Karadžić tada zagovarao jekavicu kao srpski standard. Kad bi na hr.wiki pisali kao 'otac nacije', pisali bi ekavicom. Dakle balkanskim glupostima nikad kraja.“

„I posto mi je engleski jaci od hrvatskog, te suradjujem na en.wiki, mogu reci da se dosta englesko-kroatizma pojavljuje tamo, te bi po slicnim balkanskim 'logikama' tamosnji urednici trebali nonstop javno prosvjedovat protiv istog, zahtijevati samo najcistiji engleski, naveliko lijepiti predloske o pravopisu na svako nekorektno i nečisto kroatisticno-englesko uredjivanje, itd. Pogotovo urednici zidovskog porjekla, jer opet po tim 'logikama' znamo za kakve zlocine je taj kroatizam odgovoran, a i znamo da je jedino balkansko rijesenje vjecna mrznja kroatizma, te obdbijanje svake suradnje s istim“

Na taj posljednji komentar odgovorio mu je jedan suradnik i prilično dobro zaokružio ovo u što smo se i sami mogli uvjeriti gledajući njegove intervencije u članku o Alojziju Stepincu:

„Iz tebe vrišti takva mržnja prema Hrvatima da je to jezivo. U svakom svom komentaru toliko agresivno proguravaš temu NDH i ustaša i pritom namećeš kolektivnu krivnju cijelom hrvatskom narodu za ustaške zločine i usput još relativiziraš četničke zločine iz Domovinskog rata. Vrlo vjerodostojno! Evo, da sada netko ostavi komentar o Transsibirskoj željeznici, ti bi i tamo opet razvezao o 'zločinačkoj, krvoločnoj, koljačkoj, genocidnoj NDH' (s još barem 100 sličnih, jako enciklopedijskih epiteta), malo bi se dotaknuo i hrvatskih zločina iz 1990-ih, zatim omalovažio hrvatske žrtve, a srpske zločine relativizirao i na kraju rehabilitirao kao, eto, čin samoobrane ili čega već, kojih je bilo samo 1991., a dalje su opet samo Hrvati činili zločine. Ovaj sada komentar je dno dna! Sad si negdje iz glave izvukao i da bi se nekim 'logikama' iz gore navedenih razloga trebao mrziti hrvatski jezik (ili kroatizam kako kažeš). Nikad nisam čuo da tako razmišlja netko tko stvarno ne misli tako. Po tvom dosadašnjem opusu ne bi me čudilo i zapravo sam poprilično uvjeren da se ti uistinu i zalažeš za to balkansko rješenje vječne mržnje kroatizma. Obuzdaj malo tu svoju mržnju prema Hrvatima, a sada i prema hrvatskom jeziku, i počni nešto suvislo raditi!“

Kako trenutačno izgleda članak o Alojziju Stepincu?

Kao što smo na početku naveli, članak o Alojziju Stepincu imao je u 2021. godini više inačica nego od 2004. (kada je stvorena prva inačica) pa do 2021. Teško je pratiti tko je što u taj članak uvrštavao, vidjeli smo samo na primjeru suradnika Thhhommmasssa kako se „uređuje“, a on nije jedini, tu su i drugi suradnici koji uređuju ili „uređuju“ članak o Alojziju Stepincu. Neki nastoje biti nepristrani, ostaviti svoja stajališta po strani i u članak uvrstiti što više relevantnih podataka, a neki čine sve kako bi taj članak pretvorili, kao što smo rekli na početku, u optužnicu protiv Stepinca, Katoličke Crkve, hrvatskoga naroda i hrvatskoga jezika.

Ukratko, trenutačno je taj članak skup svega i svačega. Podatci iz Stepinčeva životopisa izmiješani su s različitim stajalištima o njemu i o tom što je – prema čijemu mišljenju – on mogao, a nije učinio; što je učinio, a nije trebao učiniti; što je učinio u nedovoljnoj mjeri i sl., a svemu tomu pridodano je i mnoštvo citata i tumačenja koja u nekim primjerima nemaju nikakve veze sa Stepincem.

Na početku stoje dva upozorenja: prvo o tom da izvore treba navoditi u skladu s wikipedijskim preporukama, a drugo kako je članak ili jedan njegov dio potrebno jezično i pravopisno doraditi – u skladu s gramatičkim i/ili pravopisnim pravilima standardnoga hrvatskoga jezika.

Trenutačno članak na nekoliko mjesta ima i slikovni predložak „Sapunica“ na kojem je istaknut tekst: „Wikipedija nije priča iz sapunica. Pomozite urediti članak da ne sliči priči iz Ezel, Beverly Hills, Tvoja sam sudbina i sličnih serija.“ Predložak je dodan 6. rujna 2021. Koliko smo uspjeli proučiti, takav predložak osim u članku o Alojziju Stepincu postoji još samo u članku „Vampirski dnevnici“.

Suradnik Thhhommmasss posljednji je „uređivao“ članak. Ovom prigodom ne ćemo navoditi niz rečenica koje se nalaze u članku iako nemaju veze sa Stepincem, no u nastavku prenosimo neke primjere rečenica iz tog članka koje se odnose na Stepinca, što zbog jezika, a što zbog već spominjanih optužaba koje se u njima nalaze.

„Potom odlazi na solunskom bojištu.“

„Također navode da se saglasio s planovima za protjerivanje Srba iz NDH [8] i nasilnim vjerskim prijelazima.[9] Pored toga pišu da je prekasno javno progovorio protiv ustaških zločina, nakon što su obavili veći dio genocida, te da nikada nije javno prosvjedovao o zločinima protiv Srba i SPC, najbrojnijim žrtvama ustaša,[7][6] kao i da je sve do kraja rata javno podržavao NDH vlasti koje su vršile te zločine.[10][7]“

„Jozo Tomasevich navodi da unatoč papinskim enciklima protiv fašizma 1931. i nacizma 1937. Stepinac prije rata nikada nije spomenuo, kritizirao niti osudio te struje, napominjući da je 1938. katolička crkva podržavala istu stranu kao nacistička Njemačka i fašisticka Italija u španjolskom građanski ratu.“

„Britanski novinar Richard West u svojoj knjizi o usponu i padu komunističke Jugoslavije iz 1994. godine - u kojoj je kao glavnog krivca za strahote drugog svjetskog rata na području Jugoslavije označio svećenstvo Katoličke crkve - opisao je Stepinca kao 'puritanskog fanatika', [28] koji je pod šatorom hrvatskog katoličkog pokreta okupio one koji se protive komunizmu, liberalizmu, sekularnom obrazovanju, reformi razvoda, psovanju, spolnim odnosima izvan braka i kontroli rađanja pa čak i 'mješovitom sunčanju i plivanju'. Stepinac se, prema Westu, do 1934. godine razvio u vatrenog, gotovo opsesivnog, hrvatskog nacionalistu čiju je netrpeljivost ublažila samo njegova pobožnost i mjera ljudske dobrote.[29][28]“

„Engleska povjesničarka Stella Alexander, pak, piše o Stepincu 1978. godine: '... Međutim njegova politička kratkovidnost ograničila je njegovo shvaćanje kakav će učinak apokaliptični događaji iz 1941. imati na neposrednu budućnost Hrvatske i Katoličke crkve u Hrvatskoj, što ga je ostavilo otvorenim za optužbu za saučesništvo u strašnim ustaškim zločinima. Ista kratkovidnost spriječavala ga je da uspostavi neku vrstu modus vivendi-ja s novom vladom odmah nakon rata.'[30]“

„No unatoč tome, i činjenice da su ustaše izgubili potporu većine Hrvata, Stepinac je uz kasnije, rijetke javne kritike ustaša nastavio javno podržavati NDH do samog kraja.

Alojzije Stepinac je samo ponekad javno kritizirao ustaše, a kako Tomasevich iznosi, 'nadbiskup Stepinac prilično je često protestirao direktno kod Pavelića, ali je rezultat tih protesta u većini slučajeva bio ravan nuli, jer se Pavelić prema nadbiskupu odnosio na ponižavajući način - nazivajući ga u njegovoj nazočnosti 'magarcem' - i nije obraćao mnogo pažnje na njegova pisma.' Tomasevich navodi da je već u svibnju 1943. godine Stepinac morao objašnjavati Vatikanu svoj odnos prema režimu NDH, te je u izvještaju upućenom državnom tajniku Svete Stolice kardinalu Maglioneu objašnjavao kako je 'okrutnost na koju se žale Srbi, javila tijekom nacionalne revolucije, kada je vrijeme sa sobom donijelo neodgovorne pojedince koji su u ime Vlade počinili zločine ne mareći u stvari za autoritet Države ili čak često idući protiv ured Vlade. To se vidi iz činjenice da je mnogo tih neodgovornih osoba strijeljano naredbom Vlade.' U istom izvještaju Stepinac hvali razne korake ustaškog režima u prilog katoličkoj Crkvi, te smatra ispravnim da se podupre režim koji prema Stepinčevoj ocjeni predstavlja manje zlo od mogućeg povratka srpskog kraljevskog režima ili dolaska komunista na vlast.[46] Tomasevich iznosi da su u to vrijeme i komunisti imali tek malu podršku među Hrvatima, koji su uglavnom bili privrženi demokratski i mirotvorno nastrojenoj Hrvatskoj seljačkoj stranci - makar je ustaški režim, koga je Stepinac podržavao, od svih režima daleko najviše ugnjetavao Hrvate, te provodio sustavne genocide nad Židovima, Srbima i Romima“

„Tomasevich dodaje da Stepinac nije to u javnosti izrijekom osuđivao progone i ubijanja Srba prvenstveno u koncentracijskim logorima NDH, masovna etnička čišćena i prisilno prekrštavanja Srbe, makar je kod ustaških dužnosnika ulagao proteste protiv takvih čina. Nije Stepinac prosvjedovao niti protiv sustavnog uništavanju SPC, čak nije zbog toba izjavio niti neki privatni prosvjed“

„Međutim Tomasevich piše 'Usprkos tim događajima [to jest masovni ustaški pokolji srpskih civila, žena i djece, uključujići preobraćenika na katoličanstvo odvedeni i poklani iz katoličkih crkava], usprkos činjenici da je vlada NDH zajedno s bar 118.000 Srba u Srbiju prognala i oko polovice od ukupnog broja pravoslavnih svećenika u NDH, usprkos činjenici da su do tada ustaše ubile već tri pravoslavna episkopa i nekoliko desetaka pravoslavnih svećenika, i oskvrnule ili uništile mnoge pravoslavne crkve, usprkos svemu tome, ni nadbiskup Stepinac osobno, ni bilo koji drugi katolički biskup u državi, ni Biskupska konferencija, najviše tijelo Katohčke crkve u Hrvatskoj, nisu progovorili ni jednu riječ javnog protesta...'“

„Tomasevich navodi da činjenica da Stepinac, Katohčka crkva u NDH i Vatikan nikada nisu javno osudili te zločine ustaškog režima, 'sa stajališta humanosti, pravde i čestitosti, tu se politiku ne može braniti.'[49] Po drugoj strani Tomasevich piše da su Stepinac i Crkva nastavili javno podržavati ustaški režim sve do samog kraja“

„Noviji dokumenti, poput Stepinčevih pisama papi, koje je Vatikan tek 2021. godine dozvolio javnosti da vide, pokazuju da se je Stepinac suglasio s ustaškim planom protjerivanja 200.000 Srba-pravoslavaca iz NDH, u zamjenu za dovođenje sličnog broja Slovenaca-katolika, te je papi hvalio kao 'istinskog katoličkog vjernika' potpisnika NDH rasnih zakona, Pavelića, koji ako bude ostao na vlasti, prema Stepincu, 'posve će likvidirati' pravoslavce“

„Pismo završava Stepinčevom ocjenom o namjerama Pavelićevog režima prema srpskim pravoslavnom stanovništvu na području NDH: 'Vjerujem da bi, ako bi poglavnik Pavelić ostao na čelu Vlade 20 godine, šizmatici u Hrvatskoj posve nestali.' (tal: Credo, se il Poglavnik Pavelić restasse 20 anni a capo del Governo, gli scismatici in Croazia sarebbero del tutto liquidatti).

Krišto takav prijevod smatra ispravnim, uz napomenu da je srpski prevoditelj koji je Stepinčev tekst prevodio s talijanskog riječ liquidatti preveo rječju 'zbrisani' (сбрисани).[51][52]

Za razliku od gornjeg prijevoda Jure Krišta, povjesničar Hrvoje Klasić - uz ogradu da njegovo poznavanje talijanskog jezika nije osobito dobro - mjesto u pismu gdje Stepinac piše Papi da bi pod Pavelićem 'šizmatici' u NDH sareberro del tutto liquidatti, čini pravilnim prevesti sa 'da će biti posve likvidirani'.[51]... Klasić smatra da je pravilno na hrvatski jezik prevesti tu rečenicu izrazom 'likvidirani', jer Stepinac ne daje primjedbe na Pavelićevu zamisao protjerivanja dvjesto tisuća Srba iz NDH u Makedoniju. Klasić navodi kako bi se to »na današnjem sudu svakako označilo kao etničko čišćenje'.[56]“

„Unatoč privatnim te manjem broju i javnih kritika ustaških zlodjela, Stepinac je nastavio javno podržavati vlasti NDH od prvih do zadnjih dana makar je podrška hrvatske javnosti ustaškom režimu ubrzo počela opadati, već od svibnja 1941. nakon što je Pavelić potpisao Rimske ugovore i velike dijelove hrvatske obale predao Talijanima, te kada je započeo ustaški teror nad Srbima i Židovima, kao i ustaška totalitarna diktatura i represije nad Hrvatima.[57][58] Ta podrška javnosti nastavljala se smanjivati sve do samog kraja. No Stepinac se tijekom rata bezbroj puta fotografirao s Pavelićem i drugim ustaškim glavešinama, priredio je Te Deume na sve godišnjice NDH, itd.[7] To je ustašama dalo legitimitet i podršku i pomoglo im je opstati na vlasti i vršiti zločine.[7] Američki povjesničar Robert McCormick piše da je Stepinčeva javna podrška ustaškim režimu bila 'ravna prihvaćanju Pavelićeve politike'.[59] Stepinac je služio kao vikar vojske NDH[60] koja je počinila genocide nad Židovima, Romima i Srbima, a prema hrvatskom demografu Zerjaviću vojska NDH pobila je i više hrvatskih civila nego partizani.[61] Godine 1944. Ante Pavelić dodjeljuje Stepincu orden za zasluge 'Velered sa zviezdom'.[62]

Stepinac je javno podržao vlasti NDH, službeno čak još 25. ožujka 1945., pastoralnim pismom Biskupske konferencije, održana na inicijativu vlasti NDH, dok su se režim i vojska pripremali za bijeg u Austriju.[57][62] Ivo Goldstein istiće kako je Stepinac u istom pastirskom pismu naveliko osudio komuniste, koji su time doživjeli javnu kritiku sa svih propovjedaonica diljem NDH čak i prije nego su došli na vlast.[63] Stepinac nikada nije tako javno osudio ustaške vlasti. Nit je ikada 'zaprijetio ustaškim zločincima ekskomunikacijom i drugim mjerama'...što 'bi sigurno imalo daleko veći učinak kod ustaških vlastodržaca koje je on sam javno podržavao, i koji su se predstavljali kao veliki katolici, umjesto da drži lekcije bezbožnim komunistima.'[63] Nasuprot, Stepinac je priredio Te Deum za NDH 10. travnja 1945.,[63] istodobno dok su te NDH vlasti još uvijek imale na snazi rasne zakone, te su upravo u Jasenovcu sprovodile likvidacije posljednjih nekoliko tisuća Židova, Srba i antifašista.[63]“

I iz navedenih je primjera vidljivo kako se neke rečenice pojavljuju i više puta ili su neznatno preinačene i na više mjesta uvrštene u članak samo kako bi se pojačao željeni dojam o Stepincu, a takvih je još mnogo, no mi ćemo se ovdje zaustaviti, iako prema citatima iz članka koje smo naveli još nismo ni došli do podnaslova „Kritike Stepinčeva djelovanja“.

(hkv)

 

Sri, 20-10-2021, 06:50:23

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.