Stajalište: Opet smo na početku
Predstoji nam dugoročan temeljit rad

Navodno 57 posto hrvatskih građana, tvrde eurobirokrati, u ovom trenutku podupire ulazak Hrvatske u EU. Istodobno sve je više pokazatelja i u unutarnjoj kao i u vanjskoj politici, osobito u „regionu", o tome da će Hrvatska i po eventualnome ulasku u EU imati iste probleme koje je imala od 1918., odnosno u jugoslavenskim okolnostima. Ušli smo prethodno i u NATO ali od tada do danas nismo riješili pitanje granica sa Srbijom, Crnom Gorom, Slovenijom i Bosnom i Hercegovinom, a definirane granice preduvjet su sigurnosti i mira.

"Balkanjerosi"Prema tome doskočica da moramo u EU kako bismo izišli iz balkanskoga lonca ne drži vodu. Hrvatska se prije svega mora riješiti vlastitih balkanjerosa, odnosno projugoslavenske politike na Pantovčaku, u Banskim dvorima i na Trgu sv. Marka Prema tome doskočica da moramo u EU kako bismo izišli iz balkanskoga lonca ne drži vodu. Hrvatska se prije svega mora riješiti vlastitih balkanjerosa, odnosno projugoslavenske politike na Pantovčaku, u Banskim dvorima i na Trgu sv. Marka. To se rješava na izborima. Kakvoća aktualnih stranaka, nažalost, u tom pogledu ne daje razloge za optimizam. Stranke ni u vlastitim redovima ne prepoznaju projugoslavenske zagovornike. Čekati njihovu rehabilitaciju uzaludan je posao. Hrvatski problemi moraju se rješavati u Hrvatskoj, a ne u Bruxellesu ili u Beogradu.

Opet apstinencija ili „manje zlo"

Kratko razdoblje oslobođene hrvatske nacionalne energije (1990. – 2000.) neprestano je na udaru. A najnovija devastacija spomenika u Kninu Oluja 95 u noći s nedjelje na ponedjeljak (4. – 5. rujna 2011.) samo potvrđuje kontinuitet projugoslavenskih odnosa u Hrvatskoj, kakav će se zadržati ako se na referendumu opredijelimo za ulazak u EU.

PantovčakPantovčak se prometnuo u protuustavnoga lidera oporbe s jedne i podložnog klimavca u „regionu" s druge strane. Lijeni Milanović sa svojim vrtnim patuljcima iz kukuriku rezervata može u miru čekati izbore, drug mu Josipović radi njegov posaoPantovčak se prometnuo u protuustavnoga lidera oporbe s jedne i podložnog klimavca u „regionu" s druge strane. Lijeni Milanović sa svojim vrtnim patuljcima iz kukuriku rezervata može u miru čekati izbore, drug mu Josipović radi njegov posao. Aktualna vlada je u odličnoj situaciji – nema oporbe osim na Pantovčaku – nedostatak joj je što nema doslovno nijednog karizmatičnog političara kojemu bi narod vjerovao. Takozvani desni spektar stranaka i strančica, lidera i liderčića, učinila je pak sve kako na sljedećim izborima ne bi postala relevantna i ozbiljna alternativa. Preostale stranke svrstavaju se uz HDZ ili SDP. U takvim okolnostima većina hrvatskih birača (opet) ne će imati svoga favorita na predstojećim državnim izborima, pa se (opet) s pravom očekuje velika izborna apstinencija. Najveći dio onih koji će se odlučiti izaći na izbore birat će po načelu „manjega zla".

U toj igri dezorijentacije ne treba sumnjati da će svoj nemjerljivi prinos dati i vodeći mediji u Hrvatskoj. Njima treba pridodati i vanjske utjecaje kojima su aktualne političko-stranačke garniture itekako podložne. Tako su tijekom protekloga desetljeća u Hrvatskoj instalirane sve vlasti koje personificiraju Račan, Sanader, Mesić i Josipović.

Izbori nisu sezonska berba jabuka

IzboriIzbori u Hrvatskoj pretvaraju se u kontinuitet smišljenih prijevara, što se polako otkriva bilo da je riječ o Gadafijevu Mesiću ili Del Pontinom SanaderuIzbori u Hrvatskoj pretvaraju se u kontinuitet smišljenih prijevara, što se polako otkriva bilo da je riječ o Gadafijevu Mesiću ili Del Pontinom Sanaderu. Ako su i predstojeći državni izbori izgubljeni za politiku općega dobra, već ove 2011. godine trebalo bi započeti stvarati preduvjete za budućnost i izbore koji nas očekuju u ovom desetljeću. Rehabilitacija hrvatske politike zahtijeva prije svega nove, mlađe, ljude. Neopterećene negativnom prtljagom i s izgrađenim osjećajem za opće dobro. Formiranje i formatiranje novih snaga nameće se kao pitanje prvoga reda. Taštine koje nisu spremne žrtvovati se za ovakav dugogodišnji rad i podupirati ga iz drugoga plana, jednostavno treba zaobići. Drugo polje rada na rehabilitaciji, bez obzira ušli ili ne u EU, odnosi se na područje kulture (i medija). Ona je u postojećim okolnostima stjerana u kut, baš kao i politika općega dobra, i služi hrvatskim poražavateljima kao vreća za napucavanje.

Predani rad i osobna žrtva jedino je još što je preostalo razbijenim nacionalnim snagama. Driblinzi koji započinju tek nekoliko mjeseci pred izbore ne donose rezultat, osim kad je riječ o čudu Božjem uz pomoć kojega su Židovi izašli iz egipatskoga ropstva. Izbori su, naime, ozbiljan posao koji podrazumijeva kontinuitet rada. Nije riječ o sezonskom poslu berbe jabuka. K tome, ozbiljan izlazak na izbore podrazumijeva jasne ciljeve, financijsku osnovu, učinkovitu organizaciju i pouzdane ljude. Ništa, nažalost, u ovom trenutku ne postoji što bi hrvatskoj većini u operativnom pogledu jamčilo postojanje ozbiljne alternative žabokrečini mekanoga totalitarizma u kojemu se davimo. Predstoji dakle dugoročan i temeljit rad koji će snagu crpiti na vrelima hrvatskoga identiteta.

Nenad Piskač