Višestranačko bratstvo i unutarstranačko jedinstvo

Razvitak političke misli u Hrvata nezaustavljivo ide dva koraka naprijed tri natrag. Najnovija teza glasi: Unutarstranački izbori s više od jednoga kandidata ozbiljna su prijetnja jedinstvu stranke, izbori s više kandidata jamče nejedinstvo. Gdje je u politetici naše ljetne situacije nestalo bratstvo? Nije nestalo. Politički suparnici bratski su locirali, prihvatili, ponudili i izabrali najboljega kandidata. Bratski su sugerirali Tuđmanovoj stranci kako je više kandidata za predsjednika opasna ugroza za politinterese glavne struje. I kad je prihvaćena vanjska sugestija, stranka je, doista, odustala od protukandidata.

Reinkarnacija Mate Granića

I sad se svi pitamo što je interes glavne struje. Glavi je interes ne izgubiti na državnim izborima u rujnu bez obzira tko na njima pobijedio. Kako? Najbolje je za postojeće stanje države i nacije od dvije opcije obje držati u svojim šapicama. Pa neka pobijedi bolja, važno je da sustav funkcionira dvotaktno, bratski i jedinstveno. A kandidati? I oni moraju funkcionirati. Otprilike kao reinkarnacija Mate Granića. IzboriHDZ-u je, istina, dopušteno organizirati aklamacijske izbore kako bi se na njima potvrdio prethodno postignuti konsenzus SDP-a, HTV-a, Jutarnjeg i Večernjeg lista, provjerenih detuđmanizatora, amenuša i klimavaca poliglota Ive, kumrovečke Jadranke i nevjernoga Tome. Prethodno postignuti konsenzus oko hadezeova kandidata za predsjednika stranke stvoren je teškom mukom na zasjedanjima AVNOJ-a, ZAVNOH-a i njihovim nesagledivim odlukama za budućnost „ovih prostora“.Kandidat A zainteresiranoj bljak klijenteli već je podijelio rujanski izborni plijen, od Sabora preko ministarstava i državnih ustanova do portira. Kandidat B drži se čvrsto, poput Tarzana, za žilave lijane višestranačkog konsenzusa i unutarstranačke aklamacije, što je nazvano „približavanje centru“. Vrhunac programa je pristanak na „sučeljavanje“!

Tako je najnovijim prinosom političke misli u Hrvata osnaženo višestranačko bratstvo i unutarstranačko jedinstvo. HDZ-u je, istina, dopušteno organizirati aklamacijske izbore kako bi se na njima potvrdio prethodno postignuti konsenzus SDP-a, HTV-a, Jutarnjeg i Večernjeg lista, provjerenih detuđmanizatora, amenuša i klimavaca poliglota Ive, kumrovečke Jadranke i nevjernoga Tome. Prethodno postignuti konsenzus oko hadezeova kandidata za predsjednika stranke stvoren je teškom mukom na zasjedanjima AVNOJ-a, ZAVNOH-a i njihovim nesagledivim odlukama za budućnost „ovih prostora“.

Budućnost „ovih prostora“ ne može se odreći bratstva. Bez bratstva, naime, nema jedinstva. Samo pobratimljeni možemo biti jedinstveni s glavom u pijesku. Zato će unutarstranački izbori biti praznik bratstva i jedinstva, kao i oni u rujnu. Istina, 17. srpnja izostat će naslovi tipa „Izbor predsjednika stranke festival je demokracije“. Poslije Splitskoga festivala dosta je s festivalima. Pjevače treba upregnuti u kampanje za proizvodnju pristanka, u slobodno vrijeme neka troše glasnice po „regionu“, ako im nisu dovoljne terase naše turističke sezone, koja će i ove godine biti „rekordna po broju noćenja“. Lake note na „stageu“ i u strankama uvijek su znale prekriti tužno stanje države i nacije.

Hrvatskosrpski strateški cilj

Tužno stanje države i nacije plod je gubitka tekovina bratstva i jedinstva tijekom devedesetih. Šesnaest godina poslije najbolja financijska vijest u Hrvatskoj odnosi se na dobitnika eurojackpota. Kad je bratstvo i jedinstvo diktiralo tempo razvitka, uvjeravaju nas lake note, bilo nam je puno bolje.

Zato su lakonotaši granićevskom lakoćom proglasili ulazak Srbije u Europsku uniju hrvatskim strateškim ciljem. Dan poslije pripuštanja pregovorima, Srbija je u proceduru pustila zahtjev za uspostavom „Dana sećanja na genocid u NDH“, a Pupovac je prisnažio izjavom kako se Srbi u Hrvatskoj danas osjećaju ugroženima (kako je tek Hrvatima?!). Tek kad su zauzeti početni položaji pregovori EU i Srbije mogu početi. Hrvatska je bratskoj Srbiji dala amen, kao i HDZ bratskom konsenzusu. U oba slučaja neokrznutim je ostalo i bratstvo i jedinstvo, kao takvo.

U svakom obliku bratstva i jedinstva, Hrvat je dobar Hrvat, ako je amenuš, Hrvatska je dobra Hrvatska, ako KljuseU svakom obliku bratstva i jedinstva, Hrvat je dobar Hrvat, ako je amenuš, Hrvatska je dobra Hrvatska, ako odustane od zdrave pameti, međunarodnoga prava, nacionalnih interesa i reciprociteta. Naše političke lake note sve su lekcije svladale, točku po točku, poglavlje po poglavlje, avis po avis, zerp po zerp, adu po adu, reformu po reformu, strategiju po strategiju, izdaju po izdaju. I sad smo tu gdje jesmo, ne računajući sv. Geru na kojoj nismo. U EU jedino nam Bugari gledaju u leđa. Za svima ostalima Hrvatska kaska, kao umorno kljuse za neodgovornim gazdom. No, ne brinite! Ne će to biti sadržaj ljetno-relaksiraodustane od zdrave pameti, međunarodnoga prava, nacionalnih interesa i reciprociteta. Naše političke lake note sve su lekcije svladale, točku po točku, poglavlje po poglavlje, avis po avis, zerp po zerp, adu po adu, reformu po reformu, strategiju po strategiju, izdaju po izdaju. I sad smo tu gdje jesmo, ne računajući sv. Geru na kojoj nismo. U EU jedino nam Bugari gledaju u leđa. Za svima ostalima Hrvatska kaska, kao umorno kljuse za neodgovornim gazdom. No, ne brinite! Ne će to biti sadržaj ljetno-relaksirajuće kampanje klijentelističke koalicije i njezine pričuve.

Kad bi sadržaj kampanje počeo analizom objektivnoga stanja, kampanja bi, tvrde proizvođači pristanka, narušila „turističku sezonu“ i pitanje je koliko bi još kamenja doletjelo u prozore naših dragih gostiju kao što je obitelj Rakitić. Poslije „oslobođenja“ u ime naroda kamenovalo se i Stepinca. Kao i Stepinac, Rakitići nisu slučajno odabrani.

Konji hrvatske demokracije

Obitelj Rakitić krivo je shvaćeno bratstvo i jedinstvo. Gospođa Rakitić nije „s ovih prostora“, stoga s njom ne može biti bratstva, a gdje nema bratstva kamenje leti u ime jedinstva. Naše bratstvo je omeđeno jugoslavenskom idejom i jedinstvenim kontroliranim prostorom. Njezin suprug, Ivan, povrh toga, demonstrira put suprotiv glavnoj struji bratstva i jedinstva. Odlučio je igrati za Hrvatsku, kao takvu. A ona u službenom lakonotnom izdanju promovira suprotno – dobri Hrvati trebaju igrati protiv Hrvatske.

Zato su lakonotaši Hrvatima širom otvorili vrata europskoga tržišta i darovali im „slobodu kretanja“. Kao Tito gastarbajterima. Privremeni rad u inozemstvu prikrio je reduciranu slobodu izbora u tuzemstvu. U zamjenu za slobodu Hrvatima su na leđa natovarili modificirani oblik totalitarnoga bratstva i ideološkoga jedinstva. Računaju ovako: Poklonjenom konju ne gledaju se zubi!

Konji hrvatske demokracije nisu paradni. Oni su tegleči, radni konji. Tegle balvane bratstva i jedinstva, malo jedu, puno rade i ne gunđaju protiv biča. Ali, to je već stara priča. U odnosu na staru priču jednoumnoga bratstva i jedinstva današnja je višestranački bratska i unutarstranački jedinstvena. Na tom temelju konstruiraju se rujanski izvanredni državni izbori. Ključno je da na njima ne bude poražen sustav za destabilizaciju države i nacije i stabilizaciju bratstva i jedinstva.

Na rujanskim izborima SDP je u prednosti koju mu je tri godine prerano bratski darovao HDZ. Treba, međutim, s dozom ozbiljnosti uvažiti Milanovićevu želju – nema povratka na staro. Ni u kom obliku.

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.