Ravnateljeva osobna drama ili pobuna na brodu

U jučerašnjem Jutarnjem listu izišla je politikantska krpež od članka Mirele Lilek. Članak (Šustarova nova vijeća – Hoće li sporna jezičarka mijenjati pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje) je još jednom potvrdio istinu kako je ovaj dnevni list bilten Partije. Ali on nije bilo dosta za ciljanu agitaciju i propagandu Institutova ravnatelja, pa je i danas nastavio širokopojasnu akciju potpore svojemu vezirskom otomanu i juriš na profesoricu Sandu Ham, koja još nije ni zasjela na stolac predsjednice Upravnoga vijeća IHJJ-a.

Idemo od današnje večernje prema jučerašnjoj jutarnjoj proizvodnji pristanka, da ne velim pobuni. U Večernjaku (5. srpnja 2016.) Žarko Ivković objavio je intervju s Jozićem, pod programiranim naslovom – „Dr. Sanda Ham zbog zarade želi srušiti naš pravopis i uvesti svoj“. Novinar piše: „Hrvatskom pravopisu Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ), kojim se škole i fakulteti služe gotovo tri godine, prijeti povlačenje iz službene uporabe“; i NabrzakaKako je intervju rađen nabrzaka, iz osjećaja osobne ugroze, novinar nije stigao postaviti pitanje o dubinskom sukobu interesa, a Ravnatelj nije osjetio potrebu da sam ukaže kako ravna pod konstantnim pritiskom sukoba interesa, kojega je u svom predanom radu primijetio tek s imenovanjem prof. Ham.“Njezino je imenovanje sporno jer 'miriše' na sukob interesa“. Poučen iskustvom smrdi mi da je večernji intervjui jutarnji članak naručio ravnatelj IHJJ-a za potrebe svoje stolice. Oprostite, stolca.

Pravopisna diktatura Partije

Iz intervjua proizlazi navodni sukob interesa prof. Sande Ham. Treba, međutim, napomenuti da je tijekom pisanja institutskoga pravopisa predsjednik tadašnjega Upravnoga vijeća bio prof. Ivo Pranjković, jedan od recenzenata Matičinog pravopisa, a drugi član Upravnoga vijeća prof. Josip Silić, autor „novosadskoga“ pravopisa. Ako je Jozić u pravu, onda je sukob interesa već duže vrijeme prisutan u Upravnom vijeću IHJJ-a, jer su se Pranjković i Silić zalagali ili mogli zalagati za povratak prijašnjih (svojih) pravopisnih uradaka koje su recenzirali ili napisali. Kako je intervju rađen nabrzaka, iz osjećaja osobne ugroze, novinar nije stigao postaviti pitanje o dubinskom sukobu interesa, a Ravnatelj nije osjetio potrebu da sam ukaže kako ravna pod konstantnim pritiskom sukoba interesa, kojega je u svom predanom radu primijetio tek s imenovanjem prof. Ham.

Laprda se, nadalje, o usklađenosti svih udžbenika s jednim pravopisom, koji je sad pod navodno strašnom ugrozom zbog imenovanja prof. Ham. Podsjetimo se na izjavu o pravopisnoj diktaturi dr. Ante Žužala, najvećega nakladnika udžbenika u Hrvatskoj: „Naime, odlukom ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića 2013. svi su hrvatski nakladnici morali uskladiti sve nove udžbenike s tada nepostojećim pravopisom Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Kako je g. ministar tražio nemoguće, nekoliko je nakladnika, predvođeno Školskom knjigom, podiglo tužbu Upravnom i Ustavnom sudu, a Sud je 11. srpnja 2013. presudio da se novi udžbenici ne mogu uskladiti s nepostojećim pravopisom te je ministrov akt u cijelosti proglasio ništavnim. Iz svega toga proizlazi da je pravopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje djelo političke odluke uzurpatora vlasništva nad hrvatskim pravopisom. To nije odluka struke, znanosti i jezikoslovne slobode, nego znak političkoga monopola i posljedica nasilja nad hrvatskim jezikom“.

Najsažetiji članak o tome kako je taj oktroirani pravopis stigao na javnu scenu napisao je prof. Artur Bagdasarov u časopisu HAZU-a Filologija (br. 64., 2015.). Kome se ne traži Filologija može ga pročitati na našem portalu. Treba također reći da Ravnatelj čita neke novine i knjige za posebne potrebe kada tvrdi: „Osim školskog sustava, njime se služe gotovo svi mediji i izdavači“. Upravo listovi poput Jutarnjega i Večernjega lista, novina koje stalno reklamiraju i HP IHJJ i njegov lik i djelo ne poštuju mnoga pravila institutskoga pravopisa.

U jutarnjem pak slučaju demonstrirana je obrana i zaštita partijske jezično-kadrovske politike. S istodobnim napadom na tehničkoga ministra Predraga Šustara i jezikoslovku prof. Sandu Ham. Šustar se drznuo raditi svoj posao ministra znanosti, obrazovanja i športa. Ham je prihvatila imenovanje u Upravno vijeće Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Šustara je Partija optužila za antidatiranje. Ham za sukob interesa. Izjavom se javio, pogađate, Ravnatelj IHJJ-a...

Jadi političkoga poslušnika

Članak u Jutarnjem listu (i intervju u Večernjem listu, također) drže se sljedeće logike: Ono što je dopušteno Partiji, nikome drugome nije. Zato jutarnji članak zaobilazi i prešućuje općepoznate činjenice – neke i sudski potvrđene, a druge, koje Partiji ne pašu, potencira do karikature. Neupućeni čitatelj mogao bi olako nasjesti partijskoj agitaciji i propagandi.

Povod članku, navodi autorica, jest uznemirenost pojedinih ravnatelja imenovanjem novih članova upravnih vijeća ObranaU jutarnjem pak slučaju demonstrirana je obrana i zaštita partijske jezično-kadrovske politike. S istodobnim napadom na tehničkoga ministra Predraga Šustara i jezikoslovku prof. Sandu Ham. Šustar se drznuo raditi svoj posao ministra znanosti, obrazovanja i športa. Ham je prihvatila imenovanje u Upravno vijeće Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje. Šustara je Partija optužila za antidatiranje. Ham za sukob interesa. Izjavom se javio, pogađate, Ravnatelj IHJJ-a...instituta. Novi članovi nisu partijaši. Zbog te uznemirenosti Jutarnji, a zatim štafetu preuzima Večernji, prihvatili su se posla. Od brojnih uznemirenih ravnatelja, slovo je spalo samo na jednoga! Povod je, dakle, zadržati na položaju vojnike Partije raspoređene na strateškim točkama s kojih komesarski nadziru i usmjeravaju tijekove u skladu s ideološkim interesima Partije. Interesi Partije, povijest nas uči, nikad nisu bili i hrvatski interesi. Tako i u jezičnoj politici.

Članak iz Jutarnjeg bio bih odmah bacio u koš, da u njemu nije objavljena izjava ravnatelja IHJJ-a. On je uznemiren. Kako i ne bi bio kad je ne tako davno, dok je na vlasti bila Partija, zahtijevao smjenu Sande Ham s mjesta gl. urednice časopisa Jezik?! A evo je sad u Upravnom vijeću nadređenom ravnatelju. Članak i intervju, ponavljam, objavljeni su samo i isključivo zbog ravnateljeve osobne uznemirenosti. I njegovih nestatutarnih medijskih iskoraka tijekom dva uzastopna dana, što si ne može priuštiti ni ustanova Predsjednice Republike. Druge izjave osim Jozićeve u Jutarnjem nema. Prema tome ona je ključ za razumijevanje ovoga partijskoga članka.

Uđimo, dakle, u meritum partijske kritike imenovanja prof. Sande Ham u Upravno vijeće, štoviše, na njegovo čelo. Riječ ima Ravnatelj. Za njega je imenovanje S. Ham nečija gruba šala. Zašto? Jer je „rad djelatnika Instituta od pojave Hrvatskoga pravopisa 2013. godine dr. Ham redovito ismijavala, omalovažavala“, a osobito neoprostivo je ovo – „a mene kao ravnatelja proglašavala političkim poslušnikom te zajedno s vrlo uskim krugom istomišljenika zazivala moju smjenu, uklanjanje institutskog pravopisa pa i ukidanje samoga Instituta“.

Poslušnik priznaje samo sud Partije

Neupućenomu čitatelju bit će puno toga jasnije kad ga podsjetimo da je grubu šalu Partije predstavljalo ukidanje Vijeća za normu hrvatskoga standardnoga jezika, imenovanje podobnih članova Upravnoga vijeća IHJJ i postavljanje poslušnika za ravnatelja IHJJ-a. O tome postoji opsežna literatura, PartijaSvi napori, pa i oni objavljeni u Jeziku, da Partiju uvjere kako treba odustati od uzaludnoga posla oko Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a i od političkoga poslušništva u jezičnoj politici, nisu urodili plodom ni poslije državnih izbora. A kako i bi kad je natječaj za političkog poslušnika na mjestu ravnatelja IHJJ raspisan o Božiću prošle godine, u doba kad stara vlada još nije otišla a nova došla, skoro pola godine prije negoli je ravnatelju istekao mandat. Lov u mutnom partijska je taktika. Tako je Ravnatelj ostao ravnateljem na vezirskom otomanu još jedan mandat.pa ne ću duljiti o općim mjestima, koje jutarnji i večernji ravnateljopisci naširoko prešućuju.

Svi napori, pa i oni objavljeni u Jeziku, da Partiju uvjere kako treba odustati od uzaludnoga posla oko Hrvatskoga pravopisa IHJJ-a i od političkoga poslušništva u jezičnoj politici, nisu urodili plodom ni poslije državnih izbora. A kako i bi kad je natječaj za političkog poslušnika na mjestu ravnatelja IHJJ raspisan o Božiću prošle godine, u doba kad stara vlada još nije otišla a nova došla, skoro pola godine prije negoli je ravnatelju istekao mandat. Lov u mutnom partijska je taktika. Tako je Ravnatelj ostao ravnateljem na vezirskom otomanu još jedan mandat.

No, ravnatelj, dakako, navikao na partijski poredak stvari, osim partijskog jednoumlja ne želi imati nikoga iznad sebe kamo li kolegicu koja možda drukčije misli od njega i Partije (identično stajalište s Jokićem!). Priznaje samo sud Partije. Nikad se dosad nije suprotstavio odlukama Kundakove administracije. Jutarnji pa i Večernji su to skužili, pa mu daju prostora, kojega ovaj koristi za blaćenje S. Ham! Ravnatelj joj, preventive i osobne uznemirenosti radi, spočitava da prima honorar za suautorsko izdanje Hrvatskog školskog pravopisa!

Zašto ravnatelja zaobilaze honorari od prodaje autorskih izdanja?

Ravnatelj bi, međutim, morao podastrijeti račune ministru i struci! Tko je i koliko zaradio na prodaji radne inačice institutskoga pravopisa otisnute, navodno, u sto tisuća primjeraka i prodavane uz Jutarnji list po cijeni od 20 kuna? Je li Jutarnji u tom poslu s državnom ustanovom (IHJJ) iskazao „očit interes“? Tko je, ako ne Partija, u vrijeme sastavljanja institutskoga pravopisa instalirao u Upravno vijeće utjecajne i poznate jezikoslovce, neke i sastavljače Goldsteiniziranih pravopisa? Jesu li oni bili u „sukobu interesa“?

Dobro informirani ravnatelj mogao je čitateljstvu pružiti potpunu informaciju o honoraru dr. S. Ham. On je javan. Evo ga: „Znam da kao suautorica u Hrvatskom školskom pravopisu dobijem jednu kunu i nešto lipa za svaki prodani primjerak“. Potpuno sam siguran da zbog slabih honorara ravnatelj ne piše znanstvene knjige i posljedično ne objavljuje, dok znanstvenici objavljuju unatoč poražavajućem podatku. Političko poslušništvo je puno isplativije, manifestiralo se ono u medijima ili u državnim ustanovama.

Sad kad znamo basnoslovne honorare dr. Ham, bilo bi korektno da je ravnatelj u svojoj izjavi za JuL kazao koliko je IHJJ prihodovao od Kundaka za „besplatan“ Hrvatski pravopis IHJJ-a, pravopis koji nije bio prijavljen kao službeni projekt, pa shodno tomu nije ni smio biti financiran. Riječ je o 200.000 besplatnih kuna. Mogao je objasniti tko sada prima honorare od prodaje „besplatnog“ HP IHJJ?

Jedan od dosadašnjih članova Upravnoga vijeća također je suautor pravopisa. I prima zasluženi honorar od prodaje. Ravnatelju nije smetao, jer je u zaleđu podupirao HP IHJJ. Je li bio u „sukobu interesa“, ili u njegovu slučaju treba pojavu osuditi a druga spasiti, ili je pak sukob interesa rezerviran samo za Partiji nepodobne suatore i autore?

Ravnatelj nije predsjednik

Iz uznemirenih izjava ravnatelja tijekom ova dva dana razvidno je: Da ga je zadovoljavao sastav Jovanovićeva Upravnog vijeća; Da ga ne zadovoljava sastav Šustarova Upravnog vijeća; Da su mu osobna uznemirenost i OtomanOvdje spomenuti intervju i članak pokušavaju pronaći nišu u kojoj bi ravnatelj mogao mirno prezimiti ljeto, na otomanu dočekati izvanredne izbore i povratak Kundakove jezične politike. U njima nema ni traga borbi protiv sukoba interesa. Prije bi se moglo reći da je riječ o borbi za osobni interes proistekao od blizine nedohvatljivoga autoriteta. Već viđeno u Jokićevu slučaju.otoman važniji od profesionalne i znanstvene uznemirenosti; Da ne razumije što je dužnost ravnatelja, a što dužnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa; Da ne prihvaća uobičajeni odnos poslodavac – posloprimac; Da mu smeta pluralitet mišljenja; Da teško razlučuje osobno od općega; Da sukob interesa shvaća politikantski jednosmjerno; Da ne shvaća kako ravnatelj državne ustanove nije predsjednik partijske ćelije.

Da, rezimiramo. Članak i intervju svode se na to, kako kaže ravnatelj, da je prof. Ham u „klasičnome financijskom sukobu interesa jer je suatorica pravopisa koji je Hrvatskim pravopisom Instituta izgubio preporuku za uporabu u školama“. Ovim je navodom ravnatelj priznao da je dolaskom institutskoga pravopisa Babić-Ham-Mogušev Školski pravopis izgubio preporuku. Međutim, kao i u boljševičkome rušenju Vijeća, tako i u rušenju Školskoga pravopisa, nitko nije struci i javnosti dao elementarno, razložno objašnjenje o tome zašto je HP IHJJ preporučen, po čemu je on bolji, vredniji i sustavniji od ostalih.

Ovdje spomenuti intervju i članak pokušavaju pronaći nišu u kojoj bi ravnatelj mogao mirno prezimiti ljeto, na otomanu dočekati izvanredne izbore i povratak Kundakove jezične politike. U njima nema ni traga borbi protiv sukoba interesa. Prije bi se moglo reći da je riječ o borbi za osobni interes proistekloj iz straha od blizine nedohvatljivoga autoriteta. Već viđeno u Jokićevu slučaju.

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.