Cijeli mjesec živimo u petoj brzini

Ne sjećam se kad je lipanj bio toliko nabijen snažnim događajima kao ove godine. Nema predaha... Cijeli mjesec živimo u petoj brzini. U njemu se još slavi „partijski bicikl“ kojim je stanoviti komunist 22. lipnja 1941. navodno dignuo „ustanak“ u sisačkome kraju nezadovoljan jednostranim raskidom koalicijskoga sporazuma Hitler – Staljin. Događaj „prve puške“, kažu partijske legende, dogodio se navodno u šumi Brezovica, a u Srbu „narodni ustanak“. Legendu prepjevanu u državni praznik proslavih radno. S knedlom u grlu, jer mi sin baš na taj besmisleni praznik odlazi „odraditi sezonu“ i s nadom da mu ne će na pamet pasti otići zauvijek iz jedine nam i vječne.

Ove godine 22. lipnja put me, naime, odveo na busočašće svetom Stepincu u Krašić, a otud u Sošice s Jazovkom kao krajnjim ciljem „ustanka“ kao takvog i antifašizma kao komunizma. Jedva sam preživio. Zbog sparine. Srećom, čuvala su me tri anđela, žena, kćer i nećakinja, i vožnja kroz prekrasni Žumberak ublažila je tegobe. Jutro poslije popih tablete, ne one, među ostalim, spolno diskriminirajuće - namijenjene samo nježnijem spolu, pa okrijepljen hodočašćem i farmakoterapijom, primih se tipkovnice.

Sve reprezentacije igraju za dom. Spremne

U Sošicama sam kod kramara htio kupiti novi navijački dres s brojem 4. No, na putu do štanda zaustavili me naši ojađeni domoljubi i stvar se u sekundi s trgovine okrenula na politiku. Europski uljudno pitam dečke, mahom branitelje, kako zdravlje. Svi su bolesni. Jedan naglašava da ga „za sve boli dupe“! Ostali za boleštine ne krive sudjelovanje u boju, već stanje države i nacije. Jedan se, priznaje, propio unatoč dvije premosnice i nadodaje da zbog toga nije „bedast i slijep“. Drugi spas traži u planinarenju i kaže da je problem u onemogućenoj orijentaciji. Treći je zanijemio, šuti i enormno puši, izgleda kao čovjek koji je svoje popušio. Ti jarca, premda bez daha još sam najzdraviji! Depresiju nije odagnala pobjeda protiv Španjolske, ali je iznjedrila konstataciju kako bi se stranke trebale ugledati u Repku i od nje učiti kako se bori za dom. A učenje je proces. Ništa preko noći. Kad smo završili razgovor neugodni, štanda više nije bilo, novi dres ostao je pusti sanak, pa ću navijati u starom „kockastom“ dresu od kojega mi lepšega ni i ne bu.

Večer prije druga momčad Hrvatske nogometne reprezentacije pobijedila je u maestralnoj igri prvu momčad RepkaPrvi krug Eura Hrvatska je završila na prvom mjestu sa 7 bodova. Ona dva nedostajuća boda do maksimuma ukrala im je udbo-orjunaška mržnja na sve hrvatsko. U osmini finala igramo s Portugalom kojega dosad nikad nismo pobijedili. Istina je međutim i to da dosad nismo imali ovako snažnu, modernu, konkretnu, mentalno i fizički spremnu reprezentaciju. I ovako odličnog stožernika. Čačić je pokazao da zna svoj posao, odlično je složio ekipu. Ili presložio, kako komu paše.Španjolske s pripadajućim sudcem. Španjolci se žale da im je penal obranjen protivno nogometnim pravilima, a prešućuju kako im je mimo nogometnih pravila darovan nepostojeći jedanaesterac. Prvi krug Eura Hrvatska je završila na prvom mjestu sa 7 bodova. Ona dva nedostajuća boda do maksimuma ukrala im je udbo-orjunaška mržnja na sve hrvatsko. U osmini finala igramo s Portugalom kojega dosad nikad nismo pobijedili. Istina je međutim i to da dosad nismo imali ovako snažnu, modernu, konkretnu, mentalno i fizički spremnu reprezentaciju. I ovako odličnog stožernika. Čačić je pokazao da zna svoj posao, odlično je složio ekipu. Ili presložio, kako komu paše.

Po završetku prvoga kruga Europskoga prvenstva može se reći da su sve reprezentacije spremne. I sve do jedne igraju za dom. Pokazale su visoku razinu spremnosti. Nedostaju samo Brazil i Argentina i evo ti svjetskoga prvenstva! Nema nijedne nespremne. Nijedna nije igrala protiv doma. Tako i hrvatska. S tom razlikom da je ona bila najspremnija i najdomoljubnija. Pravi hit prvoga kruga natjecanja. U daljnjem tijeku natjecanja nijansirana uloga sudaca mogla bi biti presudna s obzirom na to da su sve reprezentacije izrazito spremne na terenu poginuti za dom. Čačića to ne bi trebalo zabrinjavati, makar nam protiv Portugala sudi najlošiji sudac prvenstva (kao svojedobno onaj Japanac protiv Brazila), jer kad bi i cijela prva momčad dobila crveni karton, Čačićeva druga momčad može mjerodavno preuzeti ulogu prve. Čestitam! To još nismo doživjeli. Napokon, i Ćiro je prestao zločesto pljuckati po Čačiću.

Vunena vremena: Sve su ovce ošišane

Zbog izvanrednih okolnosti HDZ-u predstoje izvanredni izbori za izvanrednog, a ne ispodprosječnog, prosječnog ili nametnutog predsjednika stranke. Jedan ugledni kolumnist nije izdržao pa se već u naslovu zapitao nije li bivši predsjednik podmetnut HDZ-u. HRT i drugi lijevovudreni mediji već su izabrali Andreja Plenkovića, premda je u članstvu, koje je jedino mjerodavno u ovom slučaju, najpopularniji otvoreni protukomunist i prekaljeni demokrat Zlatko Hasanbegović.

Popularni Zlatko je 22. lipnja sudjelujući kod jame Jazovke IzboriKako nam predstoje i izvanredni državni izbori naši provjereni manipulatori već su izabrali i izbornoga pobjednika (Milanovića). Navodno mu se HDZ može suprotstaviti jedino tako da izabere Plenkovića. Zdrava pamet, međutim, veli da će državni izbori prema postojećem izbornom sustavu samo produžiti stabilno stanje šesnaestogodišnje krize države i nacije.na komemoraciji žrtava antifašizma pokupio ovacije kakve se ne pamte, veće negoli da se tamo pojavilo kompletno Predsjedništvo koje se ovih dana sastaje kako bi ostvarili strateški cilj: Pobijediti na samoisprovociranim izborima. Kao da na prošlim nisu! Povijesna bi odluka bila da se samoraspusti.

Milijan Brkić, čini mi se, bolje bi i tehnički i za ozbiljno vodio stranku bez sadašnjega Predsjedništva. Poslije Hasanbegovića Brkić je među članstvom najpopularniji, samo to još „agencije za istraživanje javnoga mnijenja“ nisu stigle utvrditi. I ne će. Jer im Hasanbegović i Brkić nisu platili. Bolje im je da šparaju lovu za pokretanje normalnog dnevnog lista.

Kako nam predstoje i izvanredni državni izbori naši provjereni manipulatori već su izabrali i izbornoga pobjednika (Milanovića). Navodno mu se HDZ može suprotstaviti jedino tako da izabere Plenkovića. Zdrava pamet, međutim, veli da će državni izbori prema postojećem izbornom sustavu samo produžiti stabilno stanje šesnaestogodišnje krize države i nacije.

Na Cresu je održana više negoli znakovita smotra i natjecanje u šišanju ovaca. Rezultati su izvrsni, sve su ovce ošišane. Izabrano je i najkvalitetnije grlo. Za nagradu ono nije ošišano. Blago ošišanima, lakše će tehnički progurati ljeto. Poslije proglašenja pobjednika izveden je prigodan folklorni program. Ne ovaca, već folkloraša. A onda svi na janjetinu... premda su vremena vunena.

Partijsko pedaliranje jugokomunističkog bicikla

Nekoliko dana poslije „povijesnoga“ susreta izabrane hrvatske Predsjednice s Vučićem, tehničkim šefom srbijanske vlade, srbijansko je tehničko ministarstvo „spoljnih dela“ sjelo na stari jugokomunistički bicikl i diglo ustanak po šumama i gorama Europske unije. Srbija je opozvala stanovitoga Duška Lopandića, šefa svoje misije u Bruxellesu, kako bi naudila Hrvatskoj. Bauk male Velike Srbije i Velike Britanije kruži Europom! Srbijanski commonwealth izazvan je izložbom „Kardinal Stepinac – apostol nade i ljubavi prema Bogu i ljudima“.

Navodim original velikosrpske optužbe s komunističkom presudom: „Građani Srbije moraju znati da ambasador Lopandić i naša Misija u EU nisu uopće obavijestili Ministarstvo vanjskih poslova niti ijedno drugo državno tijelo u Srbiji o organiziranju izložbe o ratnom zločincu Stepincu, koji je osuđen na 16 godina zatvora zbog zločina nad Srbima u fašističkoj ustaškoj NDH“. Tehnički je reagirao naš tehnički ministar vanjskih poslova, kazavši da je sve to „neprihvatljivo“ i „nedopustivo“, prije svega „rječnik“. Sve je dakle ostalo, i tu i tamo, na „tehnici“ i tehniciranju druge polovice 20. stoljeća i pedaliranju „partijskog bicikla“. EU ga podmazuje. Stepinčeve propovijedi raskrinkavaju, no, biciklisti ne čitaju. Pedaliraju.

Velika Britanija pak podmazuje zupčanike Europske unije, vodom umjesto uljem. Te hoće van, te hoće ostati, a još voze lijevom stranom suprotivo prometnim propisima slobodnoga tržišta kapitala, roba i ljudi Europske unije. Raskrebečeni su: Hoće zajedničko tržište, ali ne bi dijelili zajedničke poteškoće. Tamo je, da ne zaboravimo, u jeku kampanje za ostanak ili izlazak, izvršen atentat na laburističku zastupnicu. Atentat nije europski standard. Veliku Britaniju nitko iz EU nije osudio za fašizaciju društva, a ipak hoće van. Uspjet će im referendum. Ostali ili izašli. Meni je svejedno, uključit ću se u kampanju kad ćemo referendumom odlučivati o našem izlasku ili ostanku.

Tri povijesne odluke na dva kotača

Hrvatska vanjska politika nije se uključila u britansku kampanju, valjda zbog kompleksa što je već odavno pod kapom britanske vanjske politike „in this area“. EU je hrvatskoj vanjskoj politici u međuvremenu dala domaću zadaću u čijem se pisanju Hrvatska već dokazala kao europski prvak. Pišući zadaće usput se srozala. Najbolje je SrbijaNovi domaći uradak jest osigurati ulazak Srbije koliko koštalo da koštalo. Kako? Uglavnom maglom „povijesnih susreta“, jučer u Vukovaru, danas na mostu preko Dunava, sutra dodatnim koncesijama i odustajanjem od rješavanja „otvorenih pitanja“. A njih ima i stalno su gurani u treći plan. Jugoslavenska diplomacija, ni europska nije bolja, nije riješila nijedan hrvatski problem. Od domaćih zadaća važnije su povijesne. Njih je pak najbolje pisao Tuđman.domaće zadaće pisao posrnuli Sanader s neposrnulim suradnicima iz Predsjedništva. Ni dan danas ne znamo što u njima piše, premda su dobile odlične ocjene. A rate stižu. Iduće godine osobito.

Novi domaći uradak jest osigurati ulazak Srbije koliko koštalo da koštalo. Kako? Uglavnom maglom „povijesnih susreta“, jučer u Vukovaru, danas na mostu preko Dunava, sutra dodatnim koncesijama i odustajanjem od rješavanja „otvorenih pitanja“. A njih ima i stalno su gurani u treći plan. Jugoslavenska diplomacija, ni europska nije bolja, nije riješila nijedan hrvatski problem. Od domaćih zadaća važnije su povijesne. Njih je pak najbolje pisao Tuđman.

Još smo retrovizoru mjeseca lipnja. Bicikl, kao što znamo, ima dva kotača. Tricikl – tri. Na dva kotača dobicikliralo se do tri povijesne odluke. Prva je sastav Ustavnoga suda, svakom kotaču teret je ravnomjerno raspoređen, da ne dođe do neravnoteže u šišanju, oprostite, vozanju. Ravnoteža je uspostavljena na račun kvalitete. Druga je usklađeno pedaliranje rušenja vlade i uspostave tehničke, valjda prema uzoru na srbijansku tehničku vladu. Da ne zaostanemo. Sad izlazim iz lipnja unatrag u doba kad je još nesrušena hrvatska vlada dala tehničku potporu Vesni Pusić, ali zbog toga, da se razumijemo, nije srušena ili barem presložena. A da je uskratila potporu Pusićevoj, tu me režite, pala bi još brže. To je treća odluka usvojena bicikliranjem i šišanjem.

Sve tri su posljedica loženja pakla i sve tri su „nedopustive“ i „neprihvatljive“ u istoj mjeri kao i zloćudni sadržaj kukurikularne reforme. Ona je šišanje bez granica, kruna Plana 21, srećom u lipnju 2016. sadržaj još nije dobio tehnički blagoslov. Nadam se da ta izvana pristigla domaća zadaća nikad i ne će biti prihvaćena. Povijesna je zadaća napraviti hrvatsku reformu uputnika za osnovno i srednjoškolsko obrazovanje. Jokić se danas pohvalio brojem internetkih klikova, a ja sam se odmah sjetio da je s istim „argumentom“ branjen i Hrvatski pravopis IHJJ-a – kruna partijske jezične politike nametnut na vrijeme, za razliku od Jokićeva eksperimenta. Ali, to su tehnički problemi Partije i izlaze iz konteksta teksta.

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.