Apsurdi prvoga kruga predsjedničkih izbora

Predsjednički izbori u Hrvatskoj već su tradicionalno, počevši od godine 2000. kontroverzni. Osobito kad je riječ o izbornim pobjednicima, kad je riječ o kandidatima najjačih stranaka i kad je riječ o broju glasača. Ni prvi krug posljednjih predsjedničkih izbora nije bio pošteđen kontroverzi.

U prvom krugu od tri kandidata i jednoga egzibicionista za dlaku pobijedio je uvjerljivo najlošiji. Najmanje glasova dobio je najbolji. Najsimpatičnija kandidatkinja dobila je glasova skoro koliko i najlošiji kandidat, a četvrti kandidat, egzibicionist, dobio je gotovo pedeset posto glasova od broja glasova pobjednika prvoga kruga.

Nešto je duboko poremećeno u hrvatskom biračkom tijelu. Ili je riječ o namještanju izbornih rezultata. U svakom slučaju bilo bi dobro čuti analizu nepristrana psihijatra. Najveće je „iznenađenje" prvoga kruga, ne osvojeni postotak egzibicioniste u što nas uvjeravaju „analitičari", već pobjeda dosadašnjega komunističkoga predsjednika, koji je po nesposobnosti nadmašio i prethodnoga komunističkoga predsjednika.

IzlaznostOd 3,8 milijuna birača u prvom krugu na birališta je izišlo 1.787.722, što je 47,14 posto. Premalo za ozbiljan zaokret i stvarne promjene. No i tih 47, 14 posto mediji proglašavaju „velikim odzivom". Očito se očekivalo, planiralo i usmjeravalo izborni tijek u pravcu izlaznosti tek malo većom od 30 posto, koja odgovara komunistima.Kontroverze predsjedničkih izbora u protekla tri mandata ostavljale su dovoljno opravdane sumnje u dogovore najjačih političkih čimbenika prema načelu meni Pantovčak, tebi Banski dvori. Međutim, takvi dogovori, da bi se mogli realizirati, moraju uključivati i druge čimbenike izbornoga procesa, one koji muljaju brojem birača i one koji upravljaju izbornim procesom. Ako pak to nije u pitanju, onda je vjerojatno riječ o političkoj nepismenosti većine hrvatskoga biračkoga tijela, koje još nije naviklo biti slobodno i odgovorno za budućnost vlastita naroda i države.

Što god od ovoga dvoga bilo u pitanju, stvar je poražavajuća. Mi u tom slučaju nismo u banani, već u začaranome krugu kojega vješto koriste političke stranke. Iz njega se može izaći na dva načina. Ili čekati da se narod politički opismeni i navikne da poslije 888 godina ima svoju državu za koju mora biti odgovoran, ili uz pomoć izlaznosti većom od šezdeset posto. Od 3,8 milijuna birača u prvom krugu na birališta je izišlo 1.787.722, što je 47,14 posto. Premalo za ozbiljan zaokret i stvarne promjene. No i tih 47, 14 posto mediji proglašavaju „velikim odzivom". Očito se očekivalo, planiralo i usmjeravalo izborni tijek u pravcu izlaznosti tek malo većom od 30 posto, koja odgovara komunistima.

Čvrsto u rukama komunista

Od godine 2000. ustanova Predsjednika Republike čvrsto je u rukama komunista, koji kontroliraju i medijski prostor. Tako su i uoči prvoga kruga predsjedničkih izbora „ankete" davale veliku prednost komunističkome kandidatu, čak do 12 posto. No, on je u odnosu na drugoplasiranu najsimpatičniju kandidatkinju nakon prvoga kruga izbora u prednosti za samo nešto manje od 1,5 posto. Njegov je pad počeo i teško da će ga i moćni agitprop u sljedeća dva tjedna zaustaviti. No, hrvatske kontroverze su – kontroverze. I sve je moguće. Kao i na dosadašnjim predsjedničkim izborima kad su komunistički kandidati u drugom krugu nevjerojatno glatko pobjeđivali jednoga Budišu, Kosorovu ili Bandića.

U drugi krug Hrvatska ulazi s tvrdim komunistom na zalasku i mekanom konzervativkom iz karijerne diplomacije u usponu. Komunist je već dao izjavu da ne treba dati Hrvatsku u ruke onima koji je ne zaslužuju – premda je u njegovu prvom mandatu Hrvatska bila u rukama koje je ni po čemu ne zaslužuju s povijesnoga, ideološkoga i postkomunističko-demokratskoga stajališta. Najsimpatičnija kandidatkinja poziva na obnovu zajedništva iz devedesetih godina uz pomoć kojega obećava blagostanje. Hrvatska na mjestu predsjednika države, međutim, treba državnika s velikim D. U ovom trenutku ona ga na političkoj sceni i dalje nema.

DetronizacijaZa nasušno potrebnu detronizaciju komunista s Pantovčaka neobično je važno da u drugom krugu ne padne postotak izlaznosti. Jedno se mora priznati: Poslije Tuđmana, unatoč svemu HDZ je pronašao kandidatkinju koja se u drugom krugu može ravnopravno nositi s favoriziranim komunistom.Najsimpatičnijoj kandidatkinji potporu je u drugom krugu dao i najbolji kandidat s najmanjim brojem osvojenih glasova. Egzibicionist na valu 300.000 osvojenih glasova nesretnih ljudi kojima prijeti ovrha, u drugom krugu ne daje nikome potporu, jer je to nepotrebno – njegovi glasovi osvojeni su uglavnom tamo gdje je i komunist dobio najviše glasova, pa u drugom krugu idu u koš ili komunistu.

Za nasušno potrebnu detronizaciju komunista s Pantovčaka neobično je važno da u drugom krugu ne padne postotak izlaznosti. Jedno se mora priznati: Poslije Tuđmana, unatoč svemu HDZ je pronašao kandidatkinju koja se u drugom krugu može ravnopravno nositi s favoriziranim komunistom.

Hrvatska poslije predsjedničkih izbora može ostati u sadašnjem status quo stanju, ili s blagim naznakama nekakve minimalističke promjene. Sa stajališta nacionalne države ništa se značajno, da ne velim spektakularno, više ne može dogoditi u drugom krugu predsjedničkih izbora.

Poštovani čitatelji, ma gdje bili, zahvaljujem Vam na pozornosti tijekom ove godine i želim Vam sve najbolje u idućoj godini.

Nenad Piskač