Drugi mandat Josipović ničim nije zaslužio

„Stavovi iznijeti u ovom članku su samo autorovi i ne izražavaju službeni stav nijedne institucije" stoji na kraju teksta Samo u mitovima svaki narod želi državu, u stvarnosti ne – (poveznica) dr. Dejana Jovića, gl. urednika Političke misli i profesora na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu. U tom tekstu Jović s projugoslavenskih stajališta, više puta propalih u teorijskom i praktičnom pogledu, ocjenjuje prvi narodni referendum (19. svibnja 1991.) temeljem kojega se Hrvatska odlučila napustiti jugoslavensku zajednicu u koju, Jović prešućuje, nije ušla referendumom.

Autor je u trenutku izlaska teksta u kojemu je s ideoloških pozicija Memoranduma II relativizirao značaj i dosege prvoga hrvatskoga narodnoga referenduma od početka mandata bio stožerni savjetnik predsjednika Josipovića i njegov glavni analitičar.

Savjetnika predsjednika smijenio je predsjednički kandidat

Kad su iznesena stajališta objavljena u Političkoj misli došla iz akademske u širu javnost izazvala su val negodovanja. Josipović je odlučio: „Riječ je o izjavi koja je štetna i pogrešna i stoga sam donio odluku o razrješenju gospodina Jovića". Odluka polazi SmetnjaAko cijeli slučaj i nije unaprijed smišljen scenarij, čini se da Jovića nije smijenio predsjednik države, već predsjednički kandidat Josipović na temelju procjene izbornoga stožera da mu autor spornoga teksta smeta u kampanji. Nije prvi put da se Josipović zapetljao u paučinu vlastite kampanje.od krive pretpostavke o tome da je riječ o nekakvoj Jovićevoj neopreznoj izjavi, premda se radi o znanstvenom članku objavljenom u časopisu za politologiju, kojega financijski podupire Ministarstvo obrazovanja, znanosti i športa. Ne radi se o izdvojenoj izjavi, već o kontinuitetu Jovićevih stajališta zbog kojih ga je Josipović odabrao i imenovao svojim savjetnikom i glavnim analitičarom.

Ako cijeli slučaj i nije unaprijed smišljen scenarij, čini se da Jovića nije smijenio predsjednik države, već predsjednički kandidat Josipović na temelju procjene izbornoga stožera da mu autor spornoga teksta smeta u kampanji. Nije prvi put da se Josipović zapetljao u paučinu vlastite kampanje.

Nedavno je plasirao u javnost plan Barbika tako prozirno da je odmah postalo jasno kako je nastao baš u njegovu izbornome stožeru na Pantovčaku, ne bi li naštetio predsjedničkoj kandidatkinji Kolindi Grabar-Kitarović. Ljetos je da bi se svidio njemu bliskom biračkom tijelu u javnost pustio prozirnu podvalu o tome da se Stepinac kao dragovoljac borio na srpskoj strani. Sada pak smjenom „sigurnosnoga problema" kojega je sam instalirao u vrh državne vlasti, pokušava dosegnuti pokoji glas na nacionalno osviještenom krilu biračkoga tijela. Suočeni smo s Josipovićevim predizbornim konglomeratom loših podvala.

Smjenom Jovića problem ostaje

Stranke koje ga podupiru SDP, IDS, HSU, HNS, reformisti i orahovci o smjeni Jovića nisu se očitovale, a s Jovićevim se generalnim stajalištima uglavnom slažu, jer se ni na jednu njegovu protuhrvatsku tezu dosad nisu kritički osvrtale. Kad je o smjeni Jovića riječ one znaju da je posrijedi taktika predizborne kampanje. Smjenom se uopće ne zamaraju. Njihovom biračkom tijelu Josipović se više ne obraća, njima je služio od početka mandata pa do početka kampanje za drugi mandat. Zaslužio je njihovo povjerenje.

Taj dio biračkoga tijela, međutim, ne jamči mu drugi mandat. Fokus završnoga tromjesečja Josipovićeve jednogodišnje kampanje usmjeren je na biračko tijelo koje pokriva HDZ-ova koalicija i Savez za Hrvatsku. Kako se ove dvije političke snage nisu dogovorile o zajedničkom kandidatu, što bi sigurno eliminiralo Josipovića već u prvom krugu, Josipović traži pukotine kroz koje ProblemSmjenom Jovića, međutim, problem ostaje. Što u Hrvatskoj učiniti s radikalnim jugoslavenstvom? Treba li ga i dalje podupirati hrvatskim proračunom, iako je riječ o političkom djelovanju suprotivom Ustavu? Treba li predstavnike jugoslavenske ideje i dalje favorizirati na savjetničkim i drugim mjestima? Je li zagovornicima jugoslavenstva mjesto u hrvatskim ustanovama i fakultetima? Uostalom problem ostaje sve dok je provoditelj Jovićevih stajališta na Pantovčaku.bi se mogao provući. Pritom se koristi i žrtvom svoje glavne figure ne bi li po drugi put matirao hrvatsku većinu.

HDZ je osudio Jovićeva stajališta i ponovo istaknuo važnost prvoga hrvatskoga referenduma. Vjerojatni predsjednički kandidat Saveza za Hrvatsku, Milan Kujundžić, smatra da je smjena Jovića tri mjeseca prije isteka mandata nepotrebna, budući da će cijela Josipovićeva administracija uskoro biti smijenjena na izborima. Sa znanstvenoga stajališta dr. Miroslav Tuđman dao je ocjenu kako teza koju zastupa Jović, da narodi ne žele svoju državu, „naprosto nije u skladu s elementarnom faktografijom".

Smjenom Jovića, međutim, problem ostaje. Što u Hrvatskoj učiniti s radikalnim jugoslavenstvom? Treba li ga i dalje podupirati hrvatskim proračunom, iako je riječ o političkom djelovanju suprotivom Ustavu? Treba li predstavnike jugoslavenske ideje i dalje favorizirati na savjetničkim i drugim mjestima? Je li zagovornicima jugoslavenstva mjesto u hrvatskim ustanovama i fakultetima? Uostalom problem ostaje sve dok je provoditelj Jovićevih stajališta na Pantovčaku.

Na mnoga od tih pitanja morao bi odgovoriti Josipović. Moguće je da će ta pitanja afirmirati njegovi predsjednički protukandidati i da ne će nasjesti na njegov glavni predizborni štos o tome da je njegov predsjednički program sadržan u ustavnim promjenama. Njih se dosjetio na samome kraju mandata isključivo za potrebe kampanje. Ustavne promjene Josipoviću služe za odvraćanje pozornosti od rezultata njegova mandata.

Predsjedniče, položite račun za svoj mandat

Ako su Jovićeva stajališta štetna i pogrješna, zašto je Josipović cijeli mandat na njima gradio politiku i donosio ocjene u ime hrvatske države, poput one o podjeli krivnje - da je za velikosrpsku agresiju na Hrvatsku kriv „konglomerat loših politika"? Ta je njegova teza u potpunom suglasju s kontinuitetom Jovićevih stajališta, pa i člankom objavljenim u Političkoj misli. Josipović je smjenom Jovića izgleda smijenio samoga sebe. U panici pred objektivnim pokazateljima javnoga mišljenja o predsjedničkim kandidatima donose se odluke kojima se skače sam sebi u usta.

Josipović svojim lošim konglomeratom regionalne politike najvjerojatnije gubi izbore i bit će prvi predsjednik bez drugoga mandata. Konglomeratom predizbornih podvala nastoji popraviti ono što se više ne može popraviti sve i da doista hoće. A ne će.

KonglomeratJosipović svojim lošim konglomeratom regionalne politike najvjerojatnije gubi izbore i bit će prvi predsjednik bez drugoga mandata. Konglomeratom predizbornih podvala nastoji popraviti ono što se više ne može popraviti sve i da doista hoće. A ne će.Drugi mandat Josipović ničim nije zaslužio, ponajmanje prozirnom smjenom svojega ključnoga čovjeka na kojega se oslanjala petogodišnja politika jačanja „regiona" i ignoriranja glavnih problema hrvatske države i nacije. Dodamo li još njegovo veličanje antifašizma kao zamjene za komunizam, traženje ustaških zmija, zaštitu udbaša, dobili smo sliku predsjednika kakav nam nije potreban: Anacionalan, projugoslavenski orijentiran, komunistički formatiran, socijalno neosjetljiv, društveno neodgovoran, vanjskopolitički skučen.

Za njegova se mandata stanje države i nacije srozalo na dosad najniže grane. Zbog toga bi se svaki odgovoran čovjek povukao iz kampanje. Nije, naime, moguće da predsjednik države nije suodgovoran za višegodišnji pad i današnje katastrofalno stanje. Zato je vrijeme da se objektivno analizira njegov mandat temeljem kojega će Josipović položiti račun za svoj neuspješni mandat. Podvale koje za potrebe kampanje na dnevnopolitičkoj osnovi plasira u javnost treba jednostavno zaobići.

Jovićev članak pak treba dobro pročitati. On je temelj na kojemu bi Josipović gradio politiku i u svom drugom mandatu. Ta se politika već u prvom mandatu pokazala štetnom i pogrješnom.

Nenad Piskač

Prilog je dio programskoga sadržaja "Događaji i stavovi", sufinanciranoga u dijelu sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.