Sanader, Kosor, Karamarko

HDZ nikako da stane na vlastite, tuđmanovske, noge. Otkad je preminuo utemeljitelj stranke kontinuirano se postavljaju u prvi plan spavači, igrači ovih i onih opcija, koji su stranku krađom glasova preuzeli u svoje ruke – što je pak bio dio šireg plana detuđmanizacije. HDZ od 10. prosinca 1999. pa do danas stoji na tuđim, a ne svojim, nogama.

Rušenje stranke iznutra i odozgo

Od trenutka Tuđmanova odlaska stranka je izložena kontinuiranim napadima iznutra i odozgo. Iznutra je lakše rušiti. Odozgo, s vrha stranke, rušenje stranke je najefikasnije, jer osim primarnog efekta izrazito je jak i onaj sekundarni, psihološki koji iz i od stranke udaljuje čestite, poštene, iskrene i hrabre. Zašto rušenje HDZ? Zato jer je stranka opasnih namjera. Opasna namjera sastoji se u tome što je HDZ zamišljena kao političko sredstvo hrvatskoga naroda, kao jamstvo političkog i svakoga drugoga dostojanstvenog opstanka. Ideološkim sektama takva stranka je opasna namjera.

Iako mi nije jasno čime je Karamarko zaslužio biti predsjednikom HDZ-a (baš kao i Sanader i Kosorova), moram primijetiti da ima dobre živce. Mnogi bi već na njegovome mjestu beskompromisno prekinuli s Kosoričinim provociranjem. Nema njezina nastupa u javnosti a da egocentrično ne kaže – „ja kao bivša premijerka, koja je potpisala...".

Ma, nju je na premijersko mjesto posjeo zloglasni Sanader, nju je na mjesto predsjednice HDZ-a postavio detuđmanizator Sanader, a ona je išla poslušnički „kud Sanader tu i ja". Kosorica je neraskidivi i najvažniji dio Sanaderove unutarstranačke i premijerske politike.

Mali Sanaderi razgradili veliki HDZ

Jadranka Kosor nije se suprotstavila detuđmanizaciji i sanaderizaciji stranke, ni Sanaderovoj megalomaniji zbog koje sada pola dana provodi u prdekani, a drugu polovicu na SanaderićiMali Sanaderi, zaboravlja se, raspoređeni po stranci ponašali su se kao i onaj veliki – cilj je bio detuđmanizirati HDZ. Puno je onih u HDZ-u koji to „ne mogu prešutjeti". Najbolje su članove ignorirali, izbacivali, nečasno sudili, javno denuncirali, ostavljali bez egzistencije, rušili im ugled, prijetili, pozivali na drugarsko ribanje, ismijavali... Na stranačke pozicije postavljali su uvlakače, vazeliniste, amenuše, klimavce, ništkoristi i ta se politika provodila temeljito do razine temeljnih ogranaka.sudu, a niti Sanaderovoj politici vožnje Račanove politike u petoj brzini. Ona je bila nerazdvojni, sastavni dio Sanaderovih politika. Nije li logično da s padom Sanadera ode natrag na Hrvatski radio voditi emisiju za prognanike, "žrtve Oluje", koje su žrtvama postale tijekom najblistavijih trenutaka njezine i Sanaderove političke karijere.

Prvom prilikom, jer o njoj članstvo i pučanstvo nikad nije imalo bogznakakvo mišljenje, izgubila je i državne i stranačke izbore. Prethodno i predsjedničke...

Mali Sanaderi, zaboravlja se, raspoređeni po stranci ponašali su se kao i onaj veliki – cilj je bio detuđmanizirati HDZ. Puno je onih u HDZ-u koji to „ne mogu prešutjeti". Najbolje su članove ignorirali, izbacivali, nečasno sudili, javno denuncirali, ostavljali bez egzistencije, rušili im ugled, prijetili, pozivali na drugarsko ribanje, ismijavali... Na stranačke pozicije postavljali su uvlakače, vazeliniste, amenuše, klimavce, ništkoristi i ta se politika provodila temeljito do razine temeljnih ogranaka. Nisu više u valorizaciji stranačkoga rada na terenu bili bitni rezultati izbora već se nagrađivao prinos sanaderiziranju i detuđmaniziranju.

Izborni rezultati i postotak izlaženja na izbore po općinama i gradovima kontinuirano su padali i padali. Oni koji su upozoravali postajali su „tuđmanisti", a oni koji su bili krivi za loše rezultate promovirani su na visoke stranačke i državne položaje. Klasična negativna selekcija uz čiju pomoć je Sanader vozao Hrvatsku u petoj brzini punih deset godina, a onda je od njega kurs, volan i gas preuzela Kosorova. Stranka je na terenu zapuštena, jer je zapuštanje stranke bio ključni dio politike sanaderiziranoga HDZ-a po naputku i za interese tvoraca sintagme „stranke opasnih namjera". Kosorova je tada mogla šutjeti, danas kad se pokušava nešto u stranci popraviti, ona poručuje: „Ne mogu šutjeti".

Jedan je lokalni stranački dužnosnik u zlatno doba Sanadera i Kosorove na meni dobro poznatom terenu izjavio kako treba maknuti sve koji su u stranku došli do 1995. I tako su mali Sanaderi kroz jedno desetljeće razgradili veliki HDZ. Ostala je samo forma, a i ona je klimava, pa je sad Karamarko s tajnikom Brkićem pokušava osposobiti. No, za rehabilitaciju sadržaja njih dvojica nisu dorasli, ali to je druga tema.

Nije riječ samo o egoizmu

Ako je Karamarka u političku orbitu iznova ubacio Sanader kad ga je nakon tri uzastopna stravična ubojstva u središtu Zagreba postavio na mjesto ministra unutarnjih poslova, Kosorova ga je primila u stranku iz koje je svojedobno otišao u Mesićev očinski zagrljaj koji će ga pratiti doživotno.

Razmetni sin se vratio u stranački dom, ali s velikim apetitom, ne kao ponizni i raskajani poput onoga opisana u biblijskoj prispodobi o milosrdnom ocu ili razmetnome sinu, kako vam draže. Povratak se odvijao trofazno: Ministar – član – predsjednik. Toga nema ni u znanstvenoj fanstastici!

Ne znam jesu li svi troje, Sanader, Kosorica i Karamarko iz iste kace. Ali znam Karamarko se, kao predsjednik stranke, primio konsolidiranja stranke odozdo, zapustivši pritom druge važne segmente djelovanja odozgo i prema van. E, baš to je čekala Kosorica! Čekala je „pokazatelje slabosti" novoga predsjednika i tajni ili javni znak za konačnu ofenzivu, a on se ovih dana pojavio kad je Karamarko po Partijskoj narudžbi ispostavljen hrvatskoj javnosti kao najnegativniji političar.

Umjesto objektivno najnegativnijega Milanovića. Kosorova je kao daljinskim upravljačem navođena odmah reagirala intervjuom u partijskom Globusu. Kako prozirno, ali od nje i očekivano. Zašto tako nije reagirala kad je Sanader pretvarao HDZ u satelit SDP-a? U Kosorove nije posrijedi samo bezgranični egoizam.

Diverzija na stranku za koju nije dobila nijedne izbore

Ono što sad Kosorova radi, glumeći predsjednicu HDZ-a u sjeni, predstavlja klasičnu diverziju na stranku u kojoj je bez demokratskog legitimiteta po vezi lansirana u stranački vrh i po vezi postala predsjednicom stranke, a da pritom za tu stranku nije dobila nijedne izbore. Učinci politdiverzije Jadranke Kosor, s njezinim izjavama, ignoriranjem stranačkih tijela, a osobito njezina provokacija s intervjuom u Globusu, idu na ruku vladajućim nesposobnjakovićima na čelu s Milanovićem.

Karamarko jednostavno mora reagirati. Kosorova je od početka u korpusu HDZ-a doživljavana kao strano tijelo. Nije jedina, sjetimo se Canjuge... I brojnih drugih. Kosorica je među podmetnutima bila najdiscipliniranija. Od nje veće ambicije bez pokrića imao je samo Sanader, možda i Bebić. Pitanje osobnih motiva Kosoričina miniranja HDZ-a manje je bitno. Moguće je i da iznudi mjesto kandidata za Europski parlament ili kakvu veleposlaničku sinekuru. No, ona je definitivno politički mrtvac, kao i Sanader. Karamarko nije kriv Kosorovoj što je ona politički atrofirala. HDZ joj treba omogućiti da nastavi svoju osobnu politiku „kud Ivo tud i ja".

Nenad Piskač