Opačićka i socijalna politika

Pratitelji rada Milanovićeve vlade s razlogom su mogli pomisliti kako ministrica i potpredsjednica vlade Milanka Opačić ne radi ništa, ili je na bolovanju od samih početaka „ove vlade u ovoj zemlji", pa sve do dana kad je pateru Cveku uručila nekakvo priznanje, te se Cvekovom socijalnom originalnošću i višedesetljetnim humanizmom pokrila za cijelu prošlu godinu.

Već je izuzetan napor bilo ugurati u jedno ministarstvo kompletnu socijalu i svekoliku mladež. Time se jasno dalo do znanja kako od mladeži Plan 21 očekuje da postanu socijalni slučajevi, a socijali se signaliziralo da se strpi i „jede strpljenje" jer na vrata sustava socijale u kojoj je, budimo iskreni, oko 90 posto umirovljenika, kuca i cjelokupna hrvatska nezaposlena mladež, osim mladeži HNS-a, SDP-a, IDS-a i, za ne vjerovati, mladeži stranke umirovljenika (HSU-a).

No, kad smo već pomislili da je Opačićka promašeni slučaj jer šuti dok siromaštvo s porastom nezaposlenosti raste, a mladež hvata novi val masovnoga iseljavanja, nakon godine dana šutnje javlja se Ministarstvo socijalne politike i mladih i dokazuje da je ipak tijekom 2012. godine nešto radilo. Što? Utvrđivalo je „cenzuse", pisalo „katalog socijalne pomoći" i stvaralo „sustav".

Pomoću njih će „napraviti reda", uvesti „ista pravila za sve" i diferencirati neopravdane od opravdanih korisnika socijalne pomoći. O „reformi" je riječ. U okolnostima kad je broj nezaposlenih premašio 360.000 i kad srbijanska „nevesta", stanovita Vučkovićka, brojku nezaposlenih izvezenu u broš više ne nosi na reveru oskudnih haljetaka. Ta, njezini su na vlasti.

Opačićka je preplaćena posljednjih 9 godina!

SiromaštvoAko ste siromašni po kriterijima Opačićke onda kao samac ne smijete godišnje prihodovati više od 25.200 kuna. I još ste odlično prošli, jer za četveročlanu obitelj granica siromaštva je nevjerojatno niska, ustanovljena je na crti od 50.904 kune godišnje. I bedaku je jasno da iznos granice siromaštva favorizira samce u odnosu na obitelj. Ministrica smatra da su najugroženiji samci.Ako ste siromašni po kriterijima Opačićke onda kao samac ne smijete godišnje prihodovati više od 25.200 kuna. I još ste odlično prošli, jer za četveročlanu obitelj granica siromaštva je nevjerojatno niska, ustanovljena je na crti od 50.904 kune godišnje. I bedaku je jasno da iznos granice siromaštva favorizira samce u odnosu na obitelj. Ministrica smatra da su najugroženiji samci.

Još ako zamišljeni nam samac pokazuje homoseksualne, transseksualne i kaj ti ja znam kakve sve još sklonosti, onda je idealan pokazni primjerak za društvo po mjeri Plana 21. Biti sam, siromašan i nenaravnih seksualnih sklonosti postao je ideal, ali tu su logiku natražnjaci već imenovali kulturom smrti.

Mislim da su najugroženije obitelji. Prema kriterijima Opačićke, koje je ona smišljala osam godina u oporbi i jednu na vlasti, devet godina (brojkom: 9) - godišnje treba puno više samcu da ne padne s ove ili one strane granice siromaštva negoli članu četveročlane obitelji. Tijekom tih devet godina proučavanja socijale i mladeži Opačićka je osam godina primala plaću saborske zastupnice, a jednu godinu ministrice i potpredsjednice vlade.

Znate li koja je to lova? A sad da vidimo rezultate, što je u tih devet moguće preplaćenih godina uvažena ministrica smislila. Možda ju se ipak isplatilo obilno plaćati i ulagati u njezin politički genij, koji je još na faksu bio toliko snažno izražen, da je odmah poslije njega, preskočivši svijet rada („realni sektor"), uletjela u Partiju i Sabor kao ekspert za mladež i socijalu?

Siromašan Hrvat je dobar Hrvat

U naravi njezin „cenzus" znači da samac na braniku socijalne granice ima mjesečni prihod od 1.850 kuna, a četveročlana obitelj 4.242 kune. Ni samac ni obitelj s tim preživjeti ne mogu, a da se dodatno ne zadužuju ili na neki drugi način snalaze. To znači da je obiteljskome čovjeku prema ministričinom „cenzusu" mjesečno dovoljno 1.060,5 kuna!

Ima li manja primanja, onda je siromašan. S kunom više, više nije siromašan. Sve to, međutim, još nije definitivno, jer se na „reformi" još radi i „cenzusi" još nisu gotovi, pa mogu biti i znatno niži. Toliko je to, naime, težak i sveobuhvatan posao! Ali kad treba ugurati spolno/rodnu „reformu" onda stvar ide po kratkom postupku.

Opačićka je svojim nevjerojatno niskim „cenzusom" samo potvrdila da je ministar Mrsić bio dalekosežan kad je uveo mladeži rad za mjesečnu naknadu od 1.600 kuna. Ne može sad ona staviti socijalni cenzus u većem iznosu od njegove mjesečne naknade za osmosatni rad! Mrsić nije iznosom svoje naknade poslao poruku samo sustavu socijale, već i poslodavcima. Sad i oni znaju koliko iznosi prihvatljiva plaća po preporuci „ove vlade u ovoj zemlji".

Ona zna da je Hrvatska peta u Europi po stopi siromaštva, koja iznosi 21 posto. Od nas su siromašniji Bugari, Grci, Rumunji i Španjolci. U skladu s tim podacima solidarnost prema siromašnima trebala bi rasti, a ne padati. U Jugi je vrijedilo pravilo – samo neslobodan Hrvat je dobar Hrvat, sad nam nameću novu igru – samo siromašan Hrvat je dobar Hrvat. Ne znam je li u uzročno-posljedičnoj svezi, ali što je više siromašnih Hrvata, Hrvatska je bliže punopravnom članstvu Europske unije.

Diferenciraj me nježno

MrsićOpačićka je svojim nevjerojatno niskim „cenzusom" samo potvrdila da je ministar Mrsić bio dalekosežan kad je uveo mladeži rad za mjesečnu naknadu od 1.600 kuna. Ne može sad ona staviti socijalni cenzus u većem iznosu od njegove mjesečne naknade za osmosatni rad! Mrsić nije iznosom svoje naknade poslao poruku samo sustavu socijale, već i poslodavcima. Sad i oni znaju koliko iznosi prihvatljiva plaća po preporuci „ove vlade u ovoj zemlji".S preniskom „granicom siromaštva" ministrica, Ministarstvo i vlada u cjelini došla je do granice pameti. Opačićkini „cenzusi" i Mrsićeva „naknada" nedovoljni su za preživljavanje ljudskoga dostojanstva. Osim toga, vlada je kontradiktorna, jer ni socijalnom slučaju treće životne dobi, a niti socijalno ugroženoj mladeži, s prihodima na rubu „socijalne granice" ili s Mrsićevom naknadom ne će preostati ni za goli prezervativ na koji sili Jovanovićev „zdravstveni odgoj", kamoli za preporučene didaktičke priručnike - pornografske magazine i filmove. S tako niskim cenzusom ne bi se složili ni partizani u šumi! Dajte im „penzije" od 1.060,5 kuna pa ćete vidjeti reakciju.

Zato se nameće zaključak da se Opačićkina reforma godinu dana rađala ponajviše zato da bi se napravili kriteriji i mehanizmi diferencijacije korisnika sustava socijale. Smanjiti broj korisnika, makar i na silu. Sve treba diferencirati prema partijskim kriterijima! To je pitanje prvoga reda, kakvo gospodarstvo, kakve investicijske iluzije i kakve fatamorgane o novim radnim mjestima. Povijesno iskustvo nas uči - kad se više ne će imati koga i što diferencirati, onda će početi diferencijacija u samom Planu 21, odnosno u Partiji i njezinim frakcijama zastupljenim u „ovoj vladi ove zemlje". Već je počelo fermentirati u Istri. Kajin se uz pomoć Milanovića diferencira od Jakovčića sugerirajući da je Jakovčiću mjesto na Sanaderovoj skučenoj adresi. Unutarpartijska diferencijacija je nemilosrdna. Sjetimo se samo kako se Josip Broz u Rusiji rješavao svojih drugova iz KPJ ne bi li postao Kominternin povjerljivi agent Tito s titulom „generalni sekretar Komunističke partije Jugoslavije".

Da je Partiji doista do uvođenja reda, lažne socijalne slučajeve moglo se eliminirati i po postojećim propisima bez „reforme", baš kao što se za lažne branitelje nije trebala raditi veleizdaja s javnom objavom svih branitelja, već se po postojećim propisima i s postojećim mjerodavnim ustanovama moglo utvrditi lažne branitelje i eleminirati ih iz braniteljskoga korupusa. Ali, važno je non-stop stvarati privid da se nešto radi i pritom plasirati nove razloge društvenoga razdora. Baš tako su nas svojedobno peglali po JNA kasarnama! Što besmislenije, to bolje. To su stare komunističke fore iz partijske škole.

U stvarnosti pada zaposlenost i raste vanjski dug zajedno sa stopom siromaštva. Kome je u interesu siromašan Hrvat i siromašna Hrvatska? U što su ulupane silne milijarde vanjskih kredita podignutih poslije Tuđmanove smrti? Na dugoročno osiromašivanje Hrvata i hrvatske države! To bi se moglo nazvati zajedničkim zločinačkim pothvatom pozicije i oporbe s njihovim klijentelama, HNB-om i čelništvima kulturalnih ustanova na proračunskim jaslama.

Račan je bio bolji od Milanovića

Kad mentalni komunisti više manje jugo orijentacije dohvate vlast, sve mora početi iznova. Sve prije njih samo su kosturi iz ormara, pa ispada da nam je od osamostaljenja bilo najbolje u razdoblju kad su mentalni komunisti vladali u jednom mandatu pod vodstvom druga Račana. Sve druge dosadašnje vlade za njih su zapravo hrpe kostura, njihove ih odluke ne obvezuju.

Narodu je pod Račanom bilo tako dobro, da je već poslije nekoliko mjeseci njegove vlade bilo jasno da će prvom prilikom izgubiti vlast, što se i dogodilo. Čak je i rumeni somelieur Jakovčić izašao iz Račanove vlade mentalnih komunista. I ne bi vlast ponovo osvojili još dugo, dugo da nije bilo Sanadera i njegove stranačke i izvanstranačke klijentele na valu političke korupcije.

I poslije nekoliko mjeseci Milanovićeve vlade usudio sam se napisati da je car gol, da je to „najgora vlada" od osamostaljenja. Lošija i od katastrofalne Račanove! Račan je znao igrati „odlučno možda", znao je izbaciti najslabiju kariku (Budišu), dok Milanović jednostavno ne zna ni to, pa mu mađarski sud mora izbaciti najlošijega igrača! Milanović se skriva od problema, bježi od odgovornosti, a kad zine u pravilu bubne tešku glupost, da bi potom dva tjedna glumio šutljivog mudraca dijalektičkog materijalizma. On je prazna ploča. Njegova vlada proizvodi socijalne slučajeve s jedne strane, a s druge uhljebljuje klijentelu koalicijskih partnera. Račan, moramo mu priznati, barem nije silio djecu u školi na masturbaciju!

Je li Opačićeva zapravo Opačić?!

MilanovićMilanović se skriva od problema, bježi od odgovornosti, a kad zine u pravilu bubne tešku glupost, da bi potom dva tjedna glumio šutljivog mudraca dijalektičkog materijalizma. On je prazna ploča. Njegova vlada proizvodi socijalne slučajeve s jedne strane, a s druge uhljebljuje klijentelu koalicijskih partnera. Račan, moramo mu priznati, barem nije silio djecu u školi na masturbaciju!Račanovom i Sanaderovom politikom zaglibili smo u siromaštvo. Milanovićeva politika potvrda je prethodne dvojice s tom razlikom što on siromasima nudi izlaz i iz sustava socijale, te za utjehu preporuča seks u što ranijoj dobi, ne bilo kakav već s prezervativima uz pomoć pornografije kao didaktičkoga sredstva. Ovako kako nam se ruga Milanović sa svojim ministrima nisu nam se rugali ni pobunjeni Srbi u trenutku kad su mislili da je „ceo svet" iza njih, kad su iza sebe imali kompletnu kopnenu, zračnu i morsku sastavnicu JNA i moćne čuvare Jugoslavije u tzv. međunarodnoj zajednici, a ispred sebe temeljito po Partiji razoružane Hrvate.

Hrvatima mora biti jasno da još nisu dosegnuli dno dna iako vlada „ulaže iznimne napore" da se to dogodi u što skorije vrijeme, kako bi po ulasku u EU šok bio totalan i temeljit, a posljedice šoka višegodišnji gubitak nacionalne orijentacije u stavu glavu dolje – ruke na leđa. Dok je narod u stanju šoka i sve većega egzistencijalnoga straha lakše je s njime manipulirati.

Trenutno je u nekoj vrsti socijalne pomoći 108.783 Hrvata, od čega je pola radno sposobnih. Zadatak je Opačićke uvesti takve kriterije koji će eliminirati što veći broj hrvatskih ljudi iz sustava socijalne pomoći. Ona će to učiniti partijski poslušno i socijaldemokratski temeljito, jer ionako ništa drugo ne radi još od završetka faksa. Postavlja se pitanje, što će do kraja mandata raditi „ova vlada u ovoj zemlji" ako diže ruke i od krpanja socijalne zakrpe? Čime će se baviti? Sama sobom?! Praktičnim radom opisanim u četvrtom modulu Jovanovićeva zdravstvenog odgoja?

Socijali – većini hrvatskog pučanstva, s obzirom na to da pod „ovom vladom u ovoj zemlji" nemaju pametnijeg posla osim da porade na njezinu skidanju s vlasti, preporučam da za razbibrigu testiraju ministre i ministrice Plana 21, dakako uz znanstvenu literaturu i pomoć dr. A. Štulhofera, kako bismo utvrdili jesu li oni ono za što ih mi držimo da jesu, ili je primjerice zaostali Milanović zapravo napredna Milanovićka, a zaostala Opačićeva – napredni Opačić, Jovanović – Jovanovićka, Bauk - Baukova i imamo li u vladi tri Ostojića ili tri Ostojićke, jednog Mraka Taritaša ili jednu Mrak-Taritaševu.

Nenad Piskač