Liberalni fašizam i spolnost

Ako u društvu postoji mogućnost izbora onda je liberalni pogled na spolnost jedan od ravnopravnih. Kad je, međutim, riječ o pogledu na spolnost liberalnoga fašizma, onda smo otišli u netolerantne vode, u totalitarizam, kojemu prethodi odnarođivanje vladajućih elita s pripadajućom kulturalnom revolucijom i preodgojem, da bi sve skupa završilo u „razaranju čovjeka" i unesrećivanju Hrvatske.

Zato se postavlja pitanje što to liberalnome fašizmu smeta u katoličkom pogledu na spolnost da ga se tako otvoreno, nametljivo, bez javne rasprave, pokušava izbaciti iz odgoja najmlađih naraštaja, koje svaki totalitarizam smatra vlasništvom države, a ne roditelja i obitelji. Zdravo društvo odgaja najmlađe naraštaje, nezdravo društvo ih „uzgaja".

Grozd je locirani Jovanovićev unutarnji neprijatelj

U tom kontekstu za primijetiti je kako ministar obrazovanja, znanosti i športa Željko Jovanović otpor katolika prema četvrtome modulu zdravstvenoga odgoja koji je svojom odlukom ministar nametnuo u školski plan i program u razdoblju od trećeg razreda osnovne do trećeg razreda srednje škole, pripisuje udruzi Grozd i nekim navodnim financijskim i drugim parcijalnim razlozima koje ta udruga, prema mišljenju ministra, hoće postići.

Otpor se odnosi samo na četvrti modul koji govori o „spolno / rodnoj" problematici, dok su prva tri modula zdravstvenog odgoja katolicima prihvatljiva, jer, nevjerojatno – katolici nemaju ništa protiv pranja ruku, peru i zube, režu nokte, šišaju se i umivaju! Baš kao i ministar Jovanović. Kako su sličnih navika! A opet tako različiti, kad je riječ o spolnosti.

Istina o otporu katolika prema četvrtom modulu počiva na nečem sasvim drugome. Istina o ključu otpora prema četvrtome modulu nametnutoga zdravstvenoga odgoja jest u načelima katoličkoga stajališta o ljudskoj spolnosti, u načelima teologije tijela, u prirodnom i naravnom zakonu, dakle u onome što će dovijeka ostati nepromjenjivo kod čovjeka, muškarca i žene – stvorenih na sliku i priliku Božju, i nepromjenjivo u učenju Crkve – stvorene po Isusu Kristu i učvršćene po Duhu Svetome. Upravo to nepromjenjivo liberalnome fašizmu smeta. Oni bi Božju sliku i priliku mijenjali, a nisu Bog. To je ono što Jovanović ne razumije, ili ne želi razumjeti, pa se pravi nevješt i prstom upire na Grozd, tražeći u njemu unutarnjeg neprijatelja.

Zatucana tvrdoglavost ne dopušta dijalog

IstinaIstina o ključu otpora prema četvrtome modulu nametnutoga zdravstvenoga odgoja jest u načelima katoličkoga stajališta o ljudskoj spolnosti, u načelima teologije tijela, u prirodnom i naravnom zakonu, dakle u onome što će dovijeka ostati nepromjenjivo kod čovjeka, muškarca i žene – stvorenih na sliku i priliku Božju, i nepromjenjivo u učenju Crkve – stvorene po Isusu Kristu i učvršćene po Duhu Svetome. Upravo to nepromjenjivo liberalnome fašizmu smeta. Oni bi Božju sliku i priliku mijenjali, a nisu Bog. To je ono što Jovanović ne razumije, ili ne želi razumjeti, pa se pravi nevješt i prstom upire na Grozd, tražeći u njemu unutarnjeg neprijatelja.Jovanović nije primarno zaratio s udrugom Grozd, pa niti s kardinalom Bozanićem i Hrvatskom biskupskom konferencijom. Ne, on je zaratio s Papinskim vijećem za obitelj, sinulo mi to ovih dana dok sam čistio i preslagivao biblioteku! No, idemo redom. Kad je svojedobno Tito zaratio s načelima Katoličke crkve tražio je od Stepinca da odvoji hrvatske katolike od Pape i Rima. Nije prošlo, a znamo kako je u totalitarnome komunističkome režimu završio nadbiskup Stepinac.

Sada pak u totalitarnome liberalnom fašizmu susrećemo se zapravo s istom paradigmom u drukčijim okolnostima. Tita nema, ali ima Jovanovića. On još ne razumije da više od devedeset posto Hrvata, ne samo katolika, nego i muslimana, pravoslavnih i drugih vjeroispovijesti (uglavnom objavljenih religija), ne prihvaća kukavičja jaja ideološki obojene spolnosti servirana u četvrtom modulu zdravstvenoga odgoja. I ne će ih nikada prihvatiti, kao što se hrvatski katolici nikad ne će odcijepiti od Pape i Rima.

Da je Jovanoviću samo do zdravlja, a ne i do rodne ideologije i drugih mehanicističkih marifetluka umotanih u „kukurikulum", on bi predložio da se četvrti modul izbaci ili da se u četvrtom modulu kroz javnu raspravu, da ne velim kroz dijalog, dođe do prihvatljivih rješenja za sve. Naravno, postoji mogućnost da se zdravstveni odgoj predaje i po drugim programima, različitim od onih koji odgovaraju liberalnom fašizmu. No, ministar tvrdoglavo tvrdi da je njegov program znanstven i da nema alternative.

Dakle, treba promijeniti narod – umjesto da mu služi. Kako promijeniti stajalište većine naroda? Nikako drukčije negoli preodgojem, a preodgoj je nezaobilazna sastavnica totalitarizama. Tako i liberalnog fašizma. Mogli bismo zaključiti da je i naš ministar totalitarist. U najmanju ruku je zadrti kulturalni revolucionar. Da nije, već bi, po mojemu mišljenju, podnio neopozivu ostavku i vratio se struci i partijskom radu.

Zapuštene Odgojne smjernice u obitelji

Zašto je Jovanović zaratio s Papinskim vijećem za obitelj, upitah se s krpom za prašinu u ruci? To je tijelo godine 1997. donijelo, a Kršćanska sadašnjost u prijevodu Ivana Šaška i u sto i šestoj knjižici biblioteke Dokumenti objavila – „Odgojne smjernice u obitelji", pod naslovom „Ljudska spolnost: istina i značenje" (Zagreb, 1997.). Da je Jovanović pravi, demokratski nastrojen i mudrosti odan ministar, on bi imenovao savjetnika koji bi ga mjerodavno poučio i savjetovao o tome što o pojedinim stvarima iz njegove ministarske nadležnosti misli katolička većina.

Ne, on se, kao ateist okružio savjetnicima ateistima i suradnicima stručnjacima za militantni ateizam, poput onoga Filipovića iz stanovite Agencije, koji u javnim nastupima dok po sili dužnosti brani stajališta liberalnoga fašizma ostavlja dojam komesara iz 1945., onih što su „razarali čovjeka" i unesrećivali Hrvatsku sve do 1990. Sve je to još jedan znak kroničnoga mentalnoga komunizma koji u sadašnjim okolnostima prelazi u liberalni fašizam. Tako je to s izmima. Kad je polazište krivo nikad ne znaš u što će se izroditi.

Papa Ivan Pavao II. potpisao je rečene Odgojne smjernice. One su pisane prvenstveno roditeljima, katolicima svakako, kako bi ih potakle u ispravnom spolnom odgoju djece. Istina je da za te smjernice u Crkvi malo tko mari, ali to je unutarnje pitanje i problem same Crkve, koje se u njoj treba i rješavati.

Kako bih pomogao ministru Jovanoviću da što prije zarad općega dobra podnese ostavku i pruži priliku drugome ministru da ukloni liberalni fašizam iz zdravstvenoga odgoja, odnosno iz sustava obrazovanja po načelima kulturalne revolucije, ili da mu pruži barem dostojnu alternativu, prenijet ću iz Sadržaja dokumenta „Ljudska spolnost: istina i značenje" neke naglaske, uz opetovanu napomenu, kako nije riječ o Grozdovu podmetanju nego o dokumentu Papinskoga vijeća za obitelj.

Kratki naglasci za zabludjele ovčice

RevolucionarDakle, treba promijeniti narod – umjesto da mu služi. Kako promijeniti stajalište većine naroda? Nikako drukčije negoli preodgojem, a preodgoj je nezaobilazna sastavnica totalitarizama. Tako i liberalnog fašizma. Mogli bismo zaključiti da je i naš ministar totalitarist. U najmanju ruku je zadrti kulturalni revolucionar. Da nije, već bi, po mojemu mišljenju, podnio neopozivu ostavku i vratio se struci i partijskom radu.U prvom poglavlju (Pozvani na pravu ljubav) raspravlja se o ljudskoj ljubavi, dok se ljubav u četvrtom modulu uopće ne spominje. O spolnosti se govori u kontekstu ljubavi i bračne ljubavi koja je otvorena životu. U drugom poglavlju (Prava ljubav i čistoća) govori se o čistoći kao sebedarju, o vlasti nad samim sobom, o bračnoj čistoći i odgoju za čistoću – dakle o svemu onome što liberalni fašizam želi preodgojiti.

I treće je poglavlje zanimljivo (Na obzorju poziva), jer poziva na brak, bračnu ljubav, roditeljstvo, svećenička i redovnička zvanja. Četvrto poglavlje (Otac i majka kao odgojitelji) govori o pravima i dužnostima roditelja, te o značenju roditeljske dužnosti. Peto poglavlje (Odgojni putovi u krilu obitelji) bavi se temeljnoj vrijednosti ognjišta i odgojem u zajednici života i ljubavi, čednosti i skromnosti, pravoj intimnosti, vlasti nad samim sobom, roditeljima kao uzoru vlastitoj djeci i svetištu života i vjere.

Šesta glava (Koraci u spoznaji) je izuzetno zanimljiva i bilo bi jako poučno da ju pročitaju kreatori četvrtoga modula kukurikuluma nametnutnoga zdravstvenoga odgoja: Četiri načela o obavještavanju o spolnosti, i drugo – Glavna razdoblja razvoja djeteta (Godine nevinosti, Pubertet, Mladost u životnom planu i Prema zreloj dobi). Ukratko i bukvalno, da me razumije i drug Jovanović i drug Filipović i kompletan „stručni tim", nije prikladno u godinama nevinosti dijete siliti da se bavi kondomom, ili da masturbira uz izdanja pornografske industrije. Jovanović misli drukčije, njega zanima što ranija dob kako bi u nju usadio razarajuće viruse. Bila bi to planetarna vijest dana da osobno javno izvede demonstraciju uporabe kondoma! Ili pokaže djetetu od devet godina što je to učinkovita masturbacija.

Sedmu glavu (Praktične smjernice) ministar Jovanović nije dužan usvojiti, ali morao bi je poznavati s obzirom na činjenicu da hrvatsko stanovništvo u 86 posto čine katolici. Govori se o preporukama roditeljima i odgojiteljima, govori se o četiri djelatna načela i njihovim posebnim pravilima – unutar kojih su otvorene teme Metode i ideologije koje treba izbjegavati i Inkulturacija i odgoj za ljubav.

Na kraju kako se i pristoji dolazi Zaključak. I to je to. Grozd djeluje u skladu s Papinskim vijećem za obitelj. Kardinal Bozanić također. Hrvatska biskupska konferencija i svaki vjernik koji se suprotstavi liberalnom fašizmu u oblasti ideološkoga odgoja djece djeluje zapravo u skladu s najvišim katoličkim autoritetom na području obitelji i odgoja djece. Odgovorni katolici nemaju namjeru povjeriti spolni odgoj svoje djece ministru Jovanoviću. Plan 21 nigdje ne spominje da će narušiti ustavni članak 63, a upravo se to dogodilo. Takva akcija kulturne revolucije morala je očekivati reakciju.

Odnarođena božićna čestitka

Katolici su se odlučili međusobno informirati i putem prigodnih letaka. Ti su letci jako uznemirili ministra Jovanovića, pa i čak i samoga „premijera" Milanovića. Zašto? Zato jer je zagrebački nadbiskup skupa sa svojom nadbiskupijom odlučio izaći iz sakristije. Katolici se dosjetili da su i oni „građani" – i to ne bilo gdje, nego „u ovoj zemlji" u kojoj vlada „ova vlada"! Strašno. Mislim, to da se dogodio taj izlazak iz sakristije. Do devedesete takva se rabota nazivala „kontrarevolucija".

Ministar znanosti, obrazovanja i športa Jovanović ponovio je na sam Badnjak kako je zdravstveni odgoj obvezan za sve. Ponovno je pozvao Crkvu da se ne miješa u zdravstveni odgoj. „Ponašanje svih koji napadaju zdravstveni odgoj jest neodgovorno, zlonamjerno i neistinito. Letak vrvi lažima koje samo pokazuju da se Crkva ponaša neodgovorno i da se miješa u nešto za što nema pravo. Prema tome, Crkva kroz nastavu vjeronauka može zastupati stavove koje želi, ali kada je riječ o zdravstvenom odgoju u hrvatskim školama, on će se provoditi na temeljima znanosti i struke, a upravo tako je i izrađen".

Javio se i Milanović glede informativnoga letka, koji je učinkovito nadomjestio namjerno izbjegavanje javne rasprave o „spolno / rodnom" odgoju: "Mi jesmo Vlada drugačija po svjetonazoru od onog koji je tipični svjetonazor crkve. No ovo me čudi jer ovo nije svjetonazorsko pitanje, ovo je higijensko pitanje. Ovo što se radi u zdravstvenom kurikulumu je dobro i korisno za djecu. Ono što stoji u letku nije istina. To su izvađene rečenice iz niza knjiga preporučenih pedagozima koji su dovoljno pametni da znaju što se može reći djeci te dobi. Ovo što se radi je ružno", rekao je premijer Milanović u Dnevniku Plus.

Spolnost i brak u Bibliji

MilanovićJovanović i Milanović optužili su Crkvu zagrebačke nadbiskupije da laže, tvrde da na planu odgoja Crkva „nema pravo", da su svjetonazorska pitanja zapravo „higijensko pitanje". Tako su tim izjavama katolicima zapravo čestitali Božić, jedan od najvećih blagdana. Jovanović i Milanović toliko su se zapetljali u materiju koju ne razumiju i o kojoj biblijanemaju pojma da je to još jedna nevjerojatna blamaža za „ovu vladu u ovoj zemlji". Štoviše, tvrde da je „zdravstveni odgoj" uveden u obrazovni sustav jedan od vladinih najvećih uspjeha u 2012. godini.Jovanović i Milanović optužili su Crkvu zagrebačke nadbiskupije da laže, tvrde da na planu odgoja Crkva „nema pravo", da su svjetonazorska pitanja zapravo „higijensko pitanje". Tako su tim izjavama katolicima zapravo čestitali Božić, jedan od najvećih blagdana. Jovanović i Milanović toliko su se zapetljali u materiju koju ne razumiju i o kojoj nemaju pojma da je to još jedna nevjerojatna blamaža za „ovu vladu u ovoj zemlji". Štoviše, tvrde da je „zdravstveni odgoj" uveden u obrazovni sustav jedan od vladinih najvećih uspjeha u 2012. godini.

Blamažu i „razaranje čovjeka" Milanovićeva je vlada mogla vrlo jednostavno izbjeći. Primjerice, mogli su pitati svojega svećenika, saborskoga zastupnika, kako katolici tretiraju spolnost i sve ostalo vezano uz nju. I tad bi „don Grubišić" morao nešto reći i o ovoj temi – a ne samo lupetati o promjeni međudržavnih ugovora između Hrvatske i Svetoga Stolca.

Kako je izostala suradnja najpoznatijega klerikalca na političkog sceni i bliske mu kukuriku vlade, treba podsjetiti i na jednu poučnu i zanimljivu knjigu, koju preporučam nastavnicima zdravstvenoga odgoja kao obvezatnu literaturu, a koju je Jovanovićev „stručni tim" nadaleko zaobišao. Autor nije Štulhofer u bespućima potrage za svojim i tuđim spolnim identitetom, već su to T. C. De Krujf i G. N. Vollebregt, autori naslova „Spolnost i brak u Bibliji" (Kršćanska sadašnjost, biblioteka" riječ" 8-9, preveo Adalbert Rebić, Zagreb, 1972.).

I tu ćemo stati, ta Božić je.

Prilog: Ljudska spolnost: Istina i značenje

Metode i ideologije koje treba izbjegavati

Nije da uživam u daktilografiji, tj. strojopisu, ali za božićnu pokoricu odradit ću daktilografski posao kako bi dežurni analitičari „ove vlade u ovoj zemlji" mogli brifirati ministra o pravim stvarima iz područja njima nepoznatoga katoličkog identiteta. Ovih nekoliko stranica čine mi se aktualnim. Moguće pomognu „ovoj vladi u ovoj zemlji" da shvate katoličku većinu koju uzalud nastoje preodgojiti. To nije uspjelo totalitarnom komunističkom režimu, pa ne vjerujem da će uspjeti i liberalnom fašizmu. Međunaslovi su moji, simpatizer sam, priznajem Grozda i njegovih volontera, a ostalo je, što se teksta tiče, potpisao papa, veliki prijatelj Hrvata, Ivan Pavao II., ne znajući kako će se njegove Odgojne smjernice u obitelji u Hrvatskoj sudariti s nasrtajem liberalnoga fašizma nametnutoga u obrazovni sustav...

Prijetnje roditeljskim pravima

135. „Danas roditelji trebaju pripaziti na načine na koje se nećudoredni odgoj može prenijeti njihovoj djeci različitim metodama, promicanim od skupina sa stajalištima i interesima koji su suprotni kršćanskom ćudoređu. Ne bi bilo moguće naznačiti sve neprihvatljive metode. Ovdje se predstavljaju samo najrašireniji načini koji prijete roditeljskim pravima i ćudorednom životu njihove djece.

Protuživotni mentalitet

136. Roditelji ponajprije moraju odbiti sekulariziran i protunatalni spolni odgoj koji Bogu daje rubno mjesto u životu i drži rođenje djeteta prijetnjom, rasprostranjenom preko velikih organizacija i međunarodnih udruženja koja promiču pobačaj, sterilizaciju i kontracepciju. Te organizacije žele nametnuti lažan način života protiv istine ljudske spolnosti. Djelujući na nacionalnoj ili krajevnoj razini, ovi organizmi pokušavaju među djecom i mladima pobuditi strah glede 'prenapučenosti', kako bi promicali kontracepcijski, tj. 'anti-life' (protuživotni) mentalitet.

Oni šire lažne pojmove u svezi s tzv. 'reprodukcijskim zdravljem' i sa 'spolnim i reprodukcijskim pravom' mladih. Nadalje, neke protunatalne organizacije podupiru one klinike koje, kršeći roditeljska prava, mladima osiguravaju pobačaj i kontracepciju, promičući na taj način promiskuitet i , susljedno tomu, porast trudnoće među djevojkama.
„Kako to da gledajući dvijetisućitu godinu ne mislite na mlade? Što im predlaže? Društvo 'stvari', a ne 'osoba'. Pravo da se slobodno čini sve od najranije dobi, bez kočnica, ali s najvećom mogućom 'sigurnošću'. Nesebično sebedarje, vlast nad nagonima, smisao za odgovornsot, drže se pojmovima vezanim uz neko drugo vrijeme" (Pismo Svetoga Oca državnicima u vidu Konferencije u Kairu, 19. ožujka 1994.; „L 'Osservatore Romano", tal. izd., 15. travnja 1994., str. 1).

Razlika između prirodnih i umjetnih metoda

137. Prije mladenaštva, oznaka se nećudorednosti pobačaja izazvanoga na kirurški ili kemijski način može stupnjevito protumačiti u pojmovima katoličkoga morala i poštivanja ljudskoga života.

Što se tiče sterilizacije i kontracepcije, o njima se ne treba raspravljati prije mladenačke dobi i trebat će se izlagati samo u skladu s učenjem Katoličke crkve (Usp. Odgojiteljske smjernice glede ljudske ljubavi, br. 62). Podvući će se, stoga, moralne, duhovne i zdravstvene vrednote metoda prirodne regulacije plodnosti, istodobno ukazujući na opasnosti i na etičke oblike umjetnih metoda. Osobito će se pokazati bitna i duboka razlika između prirodnih i umjetnih metoda, bilo što se tiče poštivanja Božjega plana o braku, bilo što se tiče ostvarenja „posvemašnjeg uzajamnoga darivanja supružnika" (Familiaris consortio, br 32) i otvorenosti životu.

Nužan je veliki oprez

138. U nekim društvima djeluju profesionalna udruženja odgojitelja, savjetnika i terapeuta za spolnost. Budući da se njihov rad nerijetko temelji na nezdravim teorijama koje nemaju znanstvene vrijednosti i koje su zatvorene istinskoj antropologiji te koje ne raspoznaju pravu vrijednost čistoće, roditelji bi se prema tim udruženjima trebali odnositi s velikim oprezom, bez obzira na to kakvo su službeno priznanje primili, i to posebno kad je njihova točka gledišta u neskladu s naučavanjem Crkve, što je očigledno ne samo u njihovu djelovanju, već i u njihovim izdanjima koja su široko rasprostranjena u različitim zemljama.

Uzdržljivost i vjernost

139. Još se jedna zloporaba primjećuje kad se želi pružiti spolni odgoj, tako da se, i crtežima, djecu uči o svim intimnim pojedinostima spolnih odnosa. Danas se to često događa s obrazloženjem da se želi ponuditi odgoj za tzv. 'sigurni seks', posebno u odnosu na širenje SIDA-e (AIDS-a). U tom kontekstu roditelji trebaju također odbiti promicanje takozvanoga 'safe sex-a' (sigurnoga seksa) ili 'safer sex-a' (sigurnijega seksa), opasne i nećudoredne politike, utemeljene na varljivoj teoriji da prezervativ može pružiti odgovarajuću zaštitu protiv SIDA-e (AIDS-a). Roditelji trebaju inzistirati na uzdržljivosti izvan braka i na vjernosti u braku kao jedinom pravom i sigurnom odgoju za zaštitu od takve zaraze.

Ravnodušnost prema moralnom zakonu

140. Drugi opet pristup koji se naširoko rabi, a koji može biti štetan, određuje se pojmom 'bistrenja vrijednosti'. Mladi se ohrabruju na razmišljanje, bistrenje i odlučivanje glede moralnih pitanja s najvećom mogućom 'nezavisnošću', ali zanemarujući objektivnu stvarnost moralnoga zakona općenito i ne mareći za oblikovanje savjesti glede posebnih kršćanskih moralnih propisa koje potvrđuje crkveno učiteljstvo. Mladima se daje ideja da je moralni kodeks nešto što su stvorili sami, kao da je čovjek izvorište i moralna norma.

Tomu naprotiv, metoda bistrenja vrijednosti sprečava pravu slobodu i samosvojnost mladih za vrijeme nesigurnoga razdoblja njihovoga razvoja. Ne samo da se praktički daje prednost mišljenju većine, već se pred mlade stavljaju složena moralna pitanja, daleka od redovitih moralnih izbora koje oni susreću svakoga dana i u kojima su dobro i zlo lako prepoznatljivi. Ova se neprihvatljiva metoda teži usko povezati s moralnim relativizmom, ohrabrujući na taj način ravnodušnost glede moralnoga zakona i permisivizma.

Metoda uključivanja

141. Roditelji trebaju također pripaziti kako se pouka o spolnosti uključuje u ozračje ostalih predmeta koji su, uostalom, korisni (na primjer: zdravlje i higijena, osobni razvoj, obiteljski život, dječja književnost, društveni i kulturalni studij i dr.). U tim je slučajevima teže nadzirati sadržaj pouke o spolnosti. Ovu metodu inkluzije (uključivanja) rabe osobito oni koji promiču poučavanje o spolnosti u obliku kontrole rađanja ili u zemljama u kojima vlast ne poštuje prava roditelja na tom području. No, i kateheza bi bila iskrivljena kad bi se neodvojive sveze između vjere i morala iskoristile kao pozadina za uvođenje u vjersku pouku informacija o spolnosti, bioloških i osjećajnih, koje bi trebali dati roditelji, prema svojoj razboritoj odluci, u vlastitu domu.

Negativni učinci u osobnosti djece

142. Na kraju, kao opću smjernicu, valja imati u vidu da sve različite metode spolnoga odgoja trebaju prosuditi roditelji u svjetlu načela i moralnih normi Crkve, kako bi te metode izražavale ljudske vrednote u svakodnevnom životu. Razmatraju se također i negativni učinci koje u osobnosti djece i mladih mogu stvoriti različite metode.

Inkulturacija i odgoj za ljubav

143. Pravi odgoj za ljubav treba voditi računa o kulturalnom ozračju u kojemu žive roditelji i njihova djeca. Kao brak između ispovijeđene vjere i stvarnoga života, inkulturacija je usklađivanje između vjere i kulture u kojemu Krist i njegovo Evanđelje imaju posvemašnju prednost pred kulturom.

„Budući da nadilazi sav prirodni i kulturalan red, kršćanska je vjera, s jedne strane, spojiva sa svim kulturama u onomu što je sukladno ispravnom razumu i dobroj volji te, s druge strane, ona je sama, na uzvišen način, dinamični čimbenik kulture. Jedno načelo osvjetljuje cjelokupnost odnosa vjere i kulture: milost poštuje narav, iscjeljuje je od rana grijeha, snaži je i uzdiže. Uzdizanje na božanski život posebna je svrha milosti, ali se ono ne može ostvariti bez da se iscijeli narav i bez da uzdizanje u nadnaravni red ne vodi narav njezinim vlastitim putem k punini odgoja." (Međunarodna teološka komisija, Vjera i inkulturacija, 1, 10, 3. – 8. Listopada 1988.; Omnis Terra VII, br. 21, rujan-listopad 1989., str. 220.).

Stoga se nikada ne može opravdati isključiv i preuranjen spolni odgoj djece u ime prevladavanja sekularizirane kulture. S druge pak strane, roditelji trebaju vlastitu djecu odgajati tako da sesuoče sa silama te kulture, kako bi uvijek mogli slijediti Kristov put.

144. U tradicionalnim kulturama roditelji ne trebaju prihvatiti praksu suprotnu kršćanskom ćudoređu, na primjer u obredima koji su vezani uz pubertet, a koji ponekad obuhvaćaju uvođenje mladih u spolni život ili u činjenice koje su suprotne cjelovitosti i dostojanstvu osobe kao što je sakaćenje spolnih organa djevojaka. Crkvenim vlastima pripada, dakle, prosudba spojivosti mjesnih običaja s kršćanskim ćudoređem.

No, tradicije se skromnosti i suzdržljivosti glede spolnosti, koje obilježavaju različite društvene zajednice, moraju posvuda poštivati. U isto se doba mora čuvati pravo mladih na primjerenu obavijest. Osim toga, valja poštivati posebno pravo obitelji u toj kulturi, bez nametanja bilo kakvoga zapadnoga uzora spolnoga odgoja.

Nenad Piskač