Godina dana vlasti Kukuriku koalicije

Prošla je godina dana u kojoj su jedna po jedna padale parole kulturalne revolucije Kukuriku koalicije. Ne slažem se s ocjenama da je vlada zavrijedila ocjenu „jedva dva". Jedan! Jedan iz znanja. Jedan iz zalaganja. I ukor s isključenjem zbog nedoličnog mlatimudanja. Neuspjeh je golem. Račun za godinu katastrofe, međutim, kukurikavcima nema tko uručiti. Josipović je zadovoljan jer se ostvario njegov san i plan o crvenoj Hrvatskoj.

Čvrsta politika proračuna

Od Zgubidanove vlade nitko realan ništa nije ni mogao očekivati. Ali biračko tijelo voli biti prevareno. Što je prijevara veća i prozirnija, ima veće šanse da će na izborima biti honorirana. Uostalom prijevarom je i Sanader došao na vlast i prije njega Račan s Mesićem. Jedino je Tuđman bio predizborno i postizborno iskren. Takvi smo, skloni obećanjima bez pokrića. Takvi su nam mediji, pokvareni. Takve su nam stranke, dvolične, i izborno zakonodavstvo, partitokratsko. Takav nam je i politički sustav otkad smo s polupredsjedničkoga prešli u neodgovornu laprdientiu i zaduživanje.

Vlada je ovu godinu potrošila gradeći čvrstu politiku proračuna promovirajući Linića u supermena. Međutim, proračun je sredstvo, a ne subjekt i cilj. Građani s tom politikom sve teže žive. Dobar život građana trebao bi biti cilj svake vlade. Narod se sad osjeća izigranim, ali šef vlade izjavljuje kako im ništa nije ni obećao, pa prema tome – što sad taj narod hoće? Porast siromaštva, upozoravaju Zgubidana već i dnevne novine, u Hrvatskoj poprima zabrinjavajuće dimenzije. Siromaštvom je pogođeno gotovo milijun i pol Hrvata.

A Zgubidan se češlja, ljeti hrče u vili tajkunčine, zimi skija u Austriji. U međuvremenu u Saboru vrijeđa oporbu. I tako ode godina – prvi od četiri vladina koraka, kako to pjesnički kaže Vesna Pusić.

Gdje je nestao osmjeh?

Od vlade se prvenstveno očekivalo da će pokrenuti gospodarstvo. Upravo na tom planu nije ništa učinjeno, osim što se okrenulo leđa i jednom Gredelju, graditelju vlakova poznatom i u svijetu. Tko bi gospodarstvo mogao pokrenuti? Čačić? Sva njegova poduzeća su propala i ostala dužna na sve strane. Milanović? Čime se on zapravo bavio u realnom životu, osim što se kao dijete igrao građevinara u pijesku s kanticom i lopaticom? Opačićka? S faksa u Sabor nije neka referenca za realni sektor. Maras? Biste li mu, iskreno, dali da vodi šusterski obrt u vašem susjedstvu? Mrsić? Zašto se bavi nečim o čemu kao liječnik nema pojma?

Grčić? Rad u vladi sveden na „povlačenje" sredstava iz EU preslik je politike ugroženih područja iz razdoblja Jugoslavije, u kojoj su neke manjine, srpska osobito, odlično prolazile u povlačenju sredstava iz središnjega, republičkog, pokrajinskog i općinskog proračuna. Zatim Pusićka? Pa Linić?... Sve u svemu – najlošija vlada, najlošija godina, najveća nezaposlenost, najmanji stupanj optimizma. Pogledajte sugrađane na ulici. Vidite li ijedno nasmiješeno lice?

Prevelika očekivanja kao relativizacija neuspjeha

VladaOd Zgubidanove vlade nitko realan ništa nije ni mogao očekivati. Ali biračko tijelo voli biti prevareno. Što je prijevara veća i prozirnija, ima veće šanse da će na izborima biti honorirana. Uostalom prijevarom je i Sanader došao na vlast i prije njega Račan s Mesićem. Jedino je Tuđman bio predizborno i postizborno iskren. Takvi smo, skloni obećanjima bez pokrića. Takvi su nam mediji, pokvareni. Takve su nam stranke, dvolične, i izborno zakonodavstvo, partitokratsko. Takav nam je i politički sustav otkad smo s polupredsjedničkoga prešli u neodgovornu laprdientiu i zaduživanje.Komentatori lijeve orijentacije slažu se u jednom. Od Zgubidanove se vlade „previše očekivalo". Tako je opet narod kriv. Jer da nije previše očekivao ne bi se tako drastično osjećao totalni neuspjeh „ove vlade u ovoj zemlji". Navodno bi stanje države i nacije bilo bolje da narod nije ništa očekivao od Zgubidanove ekipe.

Narod je vjerojatno po Duhu Svetom unaprijed morao znati: Da je Plan 21 obmana, da ga Kukuriku koalicija namjerava preveslati žednog preko vode, da će mu mlatimudanova ekipa život učiniti nemogućim i preskupim, da će se razvijati jedino okolnosti za rast nezaposlenost i novoga vala iseljavanja.

Veli Zgubidan da ništa nije ni obećao. Pa kako je onda dobio izbore? Tako što je mladeži jasno i glasno rekao da će im dopustiti volontiranje, poticati iseljenje ili će raditi za 1.600,00 kuna ako ne žele biti nezaposleni? Posebno je pitanje što je ove godine radio HDZ? Konsolidirao se i nastavit će se konsolidirati do idućih izbora. Poslije njih će se konsolidirati SDP. Vjerojatno dva mandata, kako je prešutno i dogovoreno.

Vlada kao simbol hrvatskoga neuspjeha

Nije narod kriv. Nisu kriva narodna očekivanja. Za svoj neuspjeh, koji je nedvojben, kriva je jedino i isključivo „ova vlada u ovoj zemlji". Riječ je o skupini nepripremljenih, nedoraslih, neuspješnih, nesposobnih i nekreativnih političara opće prakse s izrazito jakom ideološkom, komunističkom, podlogom na kojoj su stasali, koju održavaju i uspješno ugrađuju u neodrživu hrvatsku budućnost. Ova vlada, kojoj teško preko usana prelazi službeno ime „ove države", koja provodi kulturnu revoluciju umjesto gospodarske, simbol je hrvatskoga neuspjeha.

Sjećate li se s koliko se relevantnih svjetskih političara u proteklih godinu dana susreo Zgubidan? Jesu li i vani skužili da je riječ o mlatimudanu bez pokrića? Hrvatska vođena zgubidanskom politikom nema snagu dići ruku u UN-u za Palestinu. Na unutarnjem pak u vrijeme donošenja proračuna za 2013. godinu Zgubidan odlazi na skijanje u Austriju.

Sve što nam se lijepo dogodilo u proteklih godinu dana odnosi se na događaje koji su u potpunoj ideološkoj i političkoj suprotnosti s politikom Zgubidanove vlade. Primjerice, generali Markač i Gotovina oslobođeni su svih nerazumnih optužaba i prvostupanjske presude – to znači da ni oni, ni Tuđman, ni Šušak nisu dio „konglomerata loših politika" kako je to lijepo formulirao drug Josipović, koji se sad pravi grbav dok mu rit od frke gaće žvače. Dogodili su nam se i lijepi športski uspjesi, na koje vlada nije mogla utjecati, jer da jest, vjerojatno bi i to uprskala s obzirom na činjenicu da se resorom športa taktikom slona u staklarni bavi ministar Jovanović – najefikasniji kulturni revolucionar pri Zgubidanovoj vladi.

Ima pomaka! Severina im je rodila...

S druge strane protekle godine vladi skloni mediji osobito su precizno i u stopu pratili razvitak širenja bratstva i jedinstva. Dogodilo se, naime, i to da je u prvoj godini vladavine Zgubidanove vlade stanovita Severina napokon zatrudnjela, štoviše i regionalno rodila, a gdje drugdje negoli u Srbiji. Trenutno živi s djetetom u Hrvatskoj, dok je navodni otac ostao u otadžbini, pa je bilo pokušaja da se dijete istodobno krsti po katoličkom i pravoslavnom obredu.

Ovo spominjem samo zato jer je vlada u ovom slučaju izbjegla krizu, a i zato što je „ova vlada u ovoj zemlji" (uključujući i Josipovića) dobra politkopija loše pjevačice lakih nota u misiji obnove bratstva i jedinstva. Zbog čestih citiranja Biblije već smo se, naime, pobojali da će Zgubidan krstiti dijete, nakon što je već, kao ateist, zakonom ušao u tajne ispovjedaonice što nije uspjelo ni diktatoru Titu.

S vladom ili bez nje

KrizaU sljedećoj godini, uz javne kisele bombone objave registra hrvatskih vojnih veterana suprotivih velikosrpskoj agresiji za koju poslije 16. studenoga više nismo sigurni je li plod „konglomerata loših politika" u Hrvatskoj i Srbiji, treba očekivati daljnje srozavanje elementarnog standarda pučanstva i daljnji pad vjerodostojnosti i mjerodavnosti aktualne vlade. Taj će se trend nastaviti do kraja mandata „ove vlade u ovoj zemlji", pa i kasnije. Najveću krizu treba očekivati 2014., 2015. i 2016. godine. Tako kažu ekonomisti koji kuže globalne i domaće financijske, gospodarske i druge smjernice bitne za budućnost.Među bolje poteze vlade spadaju dvije ostavke loših ministara. Loše je to da su ih zamijenili još lošiji. Loše je i to što je poslije osuđujuće prvostupanjske presude Milanović u vladi ostavio Čačića kojega, da se uvažavalo temeljni moral i građanski a ne partijski kućni odgoj, nije ni smio postaviti u vladu. Dobro je da će Čačić unatoč Zgubidanovoj zaštiti odgovarati za vožnju kojom je skrivio smrt dvoje ljudi, ali je loše da je na mjesto prvog potpredsjednika vlade došla Vesna Pusić. Ona se ne bi smjela u dobro uređenoj državi baviti (vanjskom) politikom države koju je prethodno lažno optužila za agresiju na drugu državu.

U sljedećoj godini, uz javne kisele bombone objave registra hrvatskih vojnih veterana suprotivih velikosrpskoj agresiji za koju poslije 16. studenoga više nismo sigurni je li plod „konglomerata loših politika" u Hrvatskoj i Srbiji, treba očekivati daljnje srozavanje elementarnog standarda pučanstva i daljnji pad vjerodostojnosti i mjerodavnosti aktualne vlade. Taj će se trend nastaviti do kraja mandata „ove vlade u ovoj zemlji", pa i kasnije. Najveću krizu treba očekivati 2014., 2015. i 2016. godine. Tako kažu ekonomisti koji kuže globalne i domaće financijske, gospodarske i druge smjernice bitne za budućnost.

Ne padne li uskoro vlada će prvu polovicu 2013. godine provesti čekajući 1. srpanj i ljetnu turističku sezonu s puno sunca i bez kiše, a u drugoj polovici godine „povlačit" će sredstva iz EU i trošiti turistički prihod. Mislim da bismo takvu 2013. godinu imali i kad ne bismo imali vladu sa svom njezinom znanom i neznanom prekomjernom klijentelom. Poslije godine dana jasno je kako je „ova vlada u ovoj zemlji" zrela za pad.

Zbog vlastite nesposobnosti i ničega drugoga. Još prije godinu dana uvjeravani smo od Zgubidana i lijeve medijske mašinerije kako su države u okruženju već izišle iz krize, samo Hrvatska nije, pa će sad Plan 21 Kukuriku koalicije izvući Hrvatsku iz krize. Ma, brus! Tek su nas uvukli u pravu krizu. A po Sloveniji, koju potresaju nemiri, vidi se kako su susjedi izašli iz krize. Dakle, laž je u temelju „ove vlade u ovoj zemlji".

Vode nas konglomerati loših politika

Glavni je problem države i nacije što sad i ovdje ne postoji zamjena za Zgubidana i njegovu ekipu. Karamarka ne zanima preuzimanje vlasti koja se sama nudi – on čeka redovne izbore pa makar u međuvremenu nestala i država i nacija. Tehničku vladu nema tko predložiti, a niti složiti – osim ako tako ne odluče banke u Hrvatskoj i izvan nje. Braniteljsku pak vladu, koja bi sigurno pobijedila na izborima, ima tko ponuditi. Ali ne će, barem ne u ovom trenutku.

Zaključno - zašto bi narod i izašao na ulice tražeći zbog katastrofalnih rezultata Zgubidanove vlade prijevremene izbore, kad nema koga izabrati? Dobio bi samo po glavi, kao i 71'. Ostane li ova vlada u sedlu „ove zemlje" minimum je morala da donese odluku o ministarskim plaćama u iznosu od 1.600,00 kuna. Bruto. Bez nadoknade za prijevoz i gablec. Alternativa ovoj odluci jest da svi skupa volontiraju, pa dok ide – ide.

Onaj dio proračunskih sredstava koji sada ide u plaće ministara treba usmjeriti u nadoknadu štete počinjene generalima Gotovini i Markaču. Oni su u zatvoru bili zbog konglomerata loših politika provođenih od 3. siječnja 2000. U haaškom zaptu učinili su za Hrvatsku više negoli zbroj konglomerata loših politika Račana, Mesića, Sanadera, Milanovića i Josipovića.

Nenad Piskač