Apostolat vjernika laika: Za život svijeta

Tri su me misli u proteklih nekoliko dana podsjetile i potaknule da se osvrnem na Pastoralne smjernice za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu u Hrvatskoj – Za život svijeta – Hrvatske biskupske konferencije (Glas Koncila, 2012., 132 str., 30 kn).

Zreli laici, duh zajedništva i znakovi vremena

Papa Benedikt XVI. krajem kolovoza poručio je sudionicima Međunarodnoga foruma Katoličke akcije (u Iasi, Rumunjska), da su Crkvi potrebni zreli laici, stvarno suodgovorni u njezinu općem poslanju. Papa je u tom kontekstu naglasio potrebu produbljivanja i življenja „duha dubokoga zajedništva u Crkvi" (ika/gk). Laici su suodgovorni za crkveno poslanje a ne svedeni na jednostavne suradnike klera. Osjetite djelovanje za poslanje Crkve svojom obvezom: Molitvom, učenjem, aktivnim sudjelovanjem u crkvenom životu, s Papine željeUsporedimo li Papin citat s našom stvarnošću, vidjet ćemo da u hrvatskom laikatu gotovo ništa ne funkcionira u skladu s Papinim željama. Po župama laici su svedeni na „jednostavne suradnike klera", više-manje ovisne o kleru i njegovu trenutnome raspoloženju. Ne ulazeći u razloge može se slobodno reći kako Crkva ne radi na tome da u većoj mjeri formatira „zrele laike" – pritom mislim prije svega na župepozornim i pozitivnim pogledom na svijet, i to u stalnom traženju znakova vremena. Ne posustajte u stalnomu poboljšavanju, ozbiljnim i svakodnevnim odgojnim zauzimanjem, svojega posebnog poziva vjernika laika, pozvanih biti hrabri i vjerodostojni svjedoci na svim područjima društva, rekao je Benedikt XVI.

Biskup Živković: Hrvatska bez nade

Drugi poticaj stigao je s Udbine. Tamo je biskup iz Željeznoga, naše gore gradišćanski list, u propovijedi o Danu hrvatskih mučenika iznio točnu dijagnozu stanja „države i nacije". Kazao je: „Danas ovaj narod ponižen i prignut poput prosjaka puže i kuca pred vratima umorne starice Europe spreman žrtvovati ne samo svoje sinove nego i mnoge vrijednosti i bogatstva za mrvice koje preostaju na stolovima njenog bogatstva i moći. Izgleda da smo prebrzo zaboravili krv kojom je sloboda plaćena. Ne mogu prešutjeti činjenicu da mnogi Hrvatsku danas doživljavaju kao zemlju bez nade, prepunu ljudi svladanih letargijom i beznađem. Od razočaranih branitelja do mladih koji svugdje osim u njoj vide svoju budućnost" (biskup Egidije Živković na Udbini 25. kolovoza).

Demokršćanstvo ovdje nije doma

Treći poticaj pronađoh čitajući tjednik Glas Koncila: „No demokršćanska je politika potrebna kao konkretno oživotvorenje onoga što se naziva socijalni nauk Crkve. Njegove ideje mogu se konkretizirati i oživotvoriti u potpunosti u realnom životu, ako ga kao program istinski i učinkovito prigrli neka politička stranka, koja pritom ne mora imati u svom nazivu atribut demokršćanska" (Krešimir Cerovac, Glas Koncila, 26. kolovoza, str. 9).

Autor podsjeća na „dobru ocjenu hrvatskog demokršćanstva, a još i danas aktualnu, te koja se može primijeniti i na situaciju u Europi", a koju je prije petnaestak godina iznio „ugledni katolički intelektualac Radovan Grgec": „Iako danas u Hrvatskoj postoji nekoliko stranaka, koje sebe smatraju demokršćanskima, niti jedna zapravo nije dosad jasno nastupala s pravim i dosljednim demokršćanskim idejama i sve su, zapravo, manje-više demokršćanske samo po nazivu. Demokršćanske opcije nema bez kritike 'realnih' socijalizama i kapitalizma, bez brige za ljudska prava, ali i za marginalizirane, 'neuspješne' i hendikepirane. Valja imati na pameti da se u program mogu unijeti lijepe deklaracije i deklamacije, ali da je još važnije ispovjediti svoje uvjerenje djelom".

Ocjena stanja nije ružičasta

Usporedimo li Papin citat s našom stvarnošću, vidjet ćemo da u hrvatskom laikatu gotovo ništa ne funkcionira u skladu s Papinim željama. Po župama laici su svedeni na „jednostavne suradnike klera", više-manje ovisne o kleru i njegovu trenutnome raspoloženju. Ne ulazeći u razloge može se slobodno reći kako Crkva ne radi na tome da u većoj mjeri formatira „zrele laike" – pritom mislim prije svega na župe. Istina je da se na crkvenome terenu promiču svakojaki duhovi, najčudnovatiji „pokreti", različite „obnove" i pretjerani vjerski turizam, ali o „duhu zajedništva" o kojemu govori Papa, gotovo da i nema govora. Onda nije ni čudno što vjernici ne raspoznaju „znakove vremena". Oni ih osjećaju, ali nisu u stanju artikulirati ih i valorizirati kroz vjerničku dioptriju, pa zato prema njima niti zauzeti slobodno i odgovorno (demokršćansko) stajalište.

Tako obilježen i formiran većinski laikat Crkve u Hrvata lako je u vremenitim stvarima manipulirati, što se uglavnom i događa u interesu različitih manjina a na štetu hrvatske većine. U okolnostima u kojima nema zdravog laikata u onoj mjeri koja bi jamčila da će biti sol i svjetlost svijeta, ne postoji neka osobito realna mogućnost za artikulaciju demokršćanske politike oslonjene na socijalni nauk Crkve. O njemu se u crkvenoj bazi – župama, ne čuje ništa. Na školskome vjeronauku još manje. A župski vjeronauk je na izdisaju, sveden na brze tečajeva uoči primanja važnijih sakramenata. O osnovnim smjernicama Drugoga vatikanskoga koncila, naravno nema ni riječi.

Kao da se netko boji da mu se ne dogodi „zreli laik". Strah od zrelog laikata nadopunjuje se strahom od vlastitih možebitnih medija. Nije onda čudno ni to da je stanje u Hrvatskoj upravo onakvo kakvim ga je orisao biskup Živković: Zemlja bez nade. Beznađe je to veće što su većinski kršćani manje kršćani.

Nisu u potpunosti provedene smjernice Koncila

Hrvatska biskupska konferencija uputila je ove godine Pastoralne smjernice za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu u Hrvatskoj. Naglašavam – „u Crkvi i društvu". Laikat je u krizi i u Crkvi i u društvu, jer da nije ne bi bilo ni ovih pastoralnih smjernica.

„Polazeći od toga da su svi članovi Crkve od Krista poslani, mi biskupi Hrvatske biskupske konferencije, svjesni svoje odgovornosti za cijelu Crkvu, želimo pomoći da upravo vjernici laici u novim okolnostima izvrše što bolje svoju odgovornost za poslanje koje su primili svi. Smjernice HBKHrvatska biskupska konferencija uputila je ove godine Pastoralne smjernice za apostolat vjernika laika u Crkvi i društvu u Hrvatskoj. Naglašavam – „u Crkvi i društvu". Laikat je u krizi i u Crkvi i u društvu, jer da nije ne bi bilo ni ovih pastoralnih smjernicaTu pomoć vjernicima laicima trebaju također neumorno pružati zaređeni službenici, prezbiteri i đakoni, kao i redovnici i redovnice. S pravom možemo tvrditi da će samo zajedničkim naporima doći do novog vrednovanja uloge vjernika laika u našoj Crkvi i društvu. Poznato je da je važnost njihove uloge posebno istaknuo Drugi vatikanski koncil, ali zbog ondašnjih političkih okolnosti naša Crkva nije bila u mogućnosti u potpunosti provesti koncilske smjernice. Sada je došlo vrijeme za nadoknađivanje propuštenog. Tom cilju treba upravo poslužiti ovaj naš dokument o apostolatu laika u našoj Crkvi i društvu" – pišu hrvatski biskupi u Uvodu.

Smjernice se sastoje od sedam poglavlja: Kratak pregled povijesti organiziranog djelovanja hrvatskog laikata, Teološki temelj i kanonski okvir djelovanja vjernika laika, Područja suodgovornosti vjernika laika u Crkvi i društvu, Ostvarivanje suodgovornosti, Različite službe u Crkvi, Prioriteti za djelovanje vjernika laika u aktualnoj situaciji i Djelovanje vjernika laika u vjerničkim društvima i skupinama vjernika.

Mijenjati mentalitet, raditi na formaciji i modelima

U prioritetno djelovanje biskupi su ubrojili promjene mentaliteta, formacije i operativnih modela djelovanja. LaikatPromovira ono što sada nedostaje: Suradnja, međusobno povjerenje laika i klerika, povezanost laika sa župnicima, osiguravanje poštivanja identiteta pojedinih zajednica i udruga, oslobađanje od ovisnosti o inicijativama drugih od kojih se stalno traži pomoć i materijalna i duhovno-intelektualnaProblem naslijeđenoga mentaliteta „stoji na putu aktivnog, zauzetog i suodgovornog djelovanja". Zato se promovira ono što sada nedostaje: Suradnja, međusobno povjerenje laika i klerika, povezanost laika sa župnicima, osiguravanje poštivanja identiteta pojedinih zajednica i udruga, oslobađanje od ovisnosti o inicijativama drugih od kojih se stalno traži pomoć i materijalna i duhovno-intelektualna.

U prioritetno djelovanje spada i formacija vjernika laika, u smislu sustavnog djelovanja na svim razinama crkvenosti s ciljem „razvijanja svijesti o kršćanskoj odgovornosti u odnosu na doprinos istinskom očovječenju i proročkom svjedočenju u društvu. Tu je uloga vjernika laika nezamjenjiva, posebno u području gospodarstva, politike, umjetnosti, obrazovanja i sl.". Biskupi su prepoznali i slobodne strijelce: „Ne smijemo zaboraviti ni djelovanje laika na vlastitu inicijativu, tj. ono djelovanje koje vjernici laici pokreću ne čekajući da ih na to pozove hijerarhija, ali vodeći pritom računa da sve što čine bude u duhu crkvenog, a to znači i hijerarhijskog zajedništva".

Način i model formacije laika nije moguće ostvariti unilateralnim modelom formacije koji bi se mogao primijeniti na sve vjernike. Naglašavaju se oni elementi koji su, ipak, svim vjernicima zajednički, a to su obitelj – „prva škola vjere i crkvenosti", župna zajednica – „nezaobilazni čimbenik vjerskog odgoja i formacije" – ona je i formativna zajednica. Ovo je bitno: „Župa mora trajno nuditi mogućnosti rasta u poznavanju vjere i napredovanja u iskustvu vjere". U tom pogledu smještene su u „ambijent župe" – duhovne obnove, pučke misije, tribine, seminari, škole... „Važno je pritom vjernike upućivati i u samostalan rad čitanjem crkvenih dokumenata, dobrih teoloških sadržaja, katoličkoga tiska i praćenjem katoličkih elektroničkih glasila. Svi navedeni modeli i načini djelovanja trebali bi biti daleko više korišteni u našim župama. Kako do laikaIz prioriteta za djelovanje vjernika laika u aktualnoj situaciji možemo zaključiti kako su hrvatski biskupi svjesni da se do „zrelih laika" dolazi kontinuiranim unutarcrkvenim radom, koji vodi računa o potrebi promjene sada dominantnoga krivoga mentaliteta, zatim o formaciji sada formacijski neishranjenih laika i o zanemarenim modelima koji formiraju i formatiraju vjernike u „zrele laike"Pritom se ne smije zaboraviti ni značenje župnih knjižnica. Bez ovakvih oblika formativnog djelovanja nije moguće očekivati snažniji i organiziraniji angažman širega kruga vjernika". Kratko i jasno, zakazao je bazični, temeljni, župski odgoj vjernika laika. Taj odgoj ne može se primiti, steći i doživjeti nigdje drugdje negoli u župi.

Iz protulaičkoga u prolaički mentalitet

Iz prioriteta za djelovanje vjernika laika u aktualnoj situaciji možemo zaključiti kako su hrvatski biskupi svjesni da se do „zrelih laika" dolazi kontinuiranim unutarcrkvenim radom, koji vodi računa o potrebi promjene sada dominantnoga krivoga mentaliteta, zatim o formaciji sada formacijski neishranjenih laika i o zanemarenim modelima koji formiraju i formatiraju vjernike u „zrele laike". Temeljni naglasci pastoralnih smjernica zapravo su okrenuti samoj Crkvi. Pastoralne smjernice ne traže uzroke lošega stanja u vanjskim čimbenicima. Uzroci su duboko unutarcrkveni, počevši od tek djelomično provedenih smjernica Drugoga vatikanskoga koncila pa do mentaliteta koji i danas graniči s feudalnim dobom i nepostojeće formacije laika koju se nadomješta različitim nabožnim surogatima.

No, ne stoji sasvim teza da je jedini uzrok tome što u cijelosti nisu provedene smjernice Drugoga vatikanskoga koncila - totalitarni komunistički režim. Treba otvoreno priznati da su i u samoj Crkvi postojali, a čini se da i danas postoje otpori koncilskim smjernicama – a to znači i otpori formiranju „zreloga laikata".

Zdravi laici ne mogu se formatirati u okolnostima jedne mise tjedno. A i na toj jednoj misi često s propovjedaonice slušaju nepotrebnu jezikovu juhu umjesto posadašnjenja Radosne vijesti. Čini se da bi za početak rehabilitacije hrvatskoga laikata trebalo prethodno osposobiti kler i to tako da promijeni mentalitet iz protulaičkoga u prolaički, iz profolklornoga u prokoncilski. A to pak zahtijeva odbacivanje mentaliteta pastoralne lijenosti.

Dosadašnje iskustvo je loše

Osnovno je pitanje tko će Pastoralne smjernice provesti u djelo, ako to ne će župe? Biskupi i smjernice nemoćni su ako ih na terenu bojkotiraju pastoralni službenici. Isti nakladnik, naime, objavio je pastoralne smjernice Hrvatske biskupske konferencije pod naslovom Crkva i mediji (GK, 2006.). Otad je prošlo šest godina. Smjernice su odlično napisane. Ali nažalost nisu ušle u pastoralne planove župa. O njima se na razini župa, tamo gdje se vjera živi ili ne živi, nije ni informiralo, kamoli raspravljalo ili daj Bože nešto od toga primijenilo. Svakodnevno pak znamo jambrati kako su u nas mediji loši, prokomunistički, protukatolički. I jesu. Ali što smo mi katolici napravili u smislu medijske alternative, osim što imamo „pastoralne smjernice"?

Bojim se da će i pastoralne smjernice za apostolat vjernika laika za šest godina dočekati ista sudbina kao i pastoralne smjernice o medijima. Osim ako u međuvremenu bez odlaganja ne usvojimo Pastoralne smjernice HBK, ne promijenimo dominantne mentalitete i bez kompleksa, unutarnjih diverzija, pastoralne lijenosti i grijeha nečinjenja, ne „izvezemo na pučinu" onu nadu koja je u nama. U suprotnom će se hrvatskoj većini i dalje u vrh služenja općem dobru švercati nezreli laici. „Demokršćani" formata, primjera radi, Sanadera i Kosorice.

Ne promijeni li se pak ništa u mentalitetu, formaciji i u modelima djelovanja, vjerojatno će u vremenitim stvarima porasti djelovanje vjernika laika „na vlastitu inicijativu", s obzirom na to da bez reakcije nije moguće živjeti u „zemlji bez nade", soli i svjetla, te s obzirom na to da Duh puše kad i gdje hoće.

Nenad Piskač