Zadnja uopće moguća slamka spasa

Sva istina koja je u zadnje vrijeme vezano uz prijedlog arbitražnog sporazuma sa Slovenijom izbila na površinu, sažeta jednom jedinom rečenicom glasila bi – katastrofa. Katastrofa u smislu izgledne mogućnosti gubitka teritorija, i morskog, ali i kopnenog, budući da će arbitraža, a ne Međunarodni sud, odlučivati i o kopnenoj granici. Katastrofa zbog primjene takozvanog načela pravičnosti koji u odnosu na norme međunarodnog prava ( koje u ovome slučaju itekako idu na ruku Hrvatskoj), znači najobičniji lov u mutnome. Katastrofa zbog točke 3b sporazuma koja spominje takozvani «junction», odnosno formulaciju da arbitražni sud odlučuje o 'spoju' ('dodiru') Slovenije s otvorenim morem, što je pak jedino moguće učiniti određivanjem prolaza ili koridora. A to je pak moguće jedino na način da Hrvatska ustupi dio svog teritorijalnog mora, dna i podzemlja.

Sporazum dakle u cjelini predstavlja dno dna ispod kojeg se dublje ni ne može potonuti. Stoga se u ovako teškoj, neizvjesnoj i nadasve po hrvatske teritorijalne interese presudnoj situaciji opravdano postavlja pitanje postoji li neka slamka spasa za koju bi se mogli uhvatiti, odnosno neka moguća konstrukcija koja bi danas mogla predstavljati realnu šansu da Hrvatska ipak jednim potezom pera ne ostane bez dijela teritorija. Čini se kako bi takvu nadu eventualno mogla pružiti jedina još uvijek Slovencima sporna točka u pregovorima oko sporazuma, a to je takozvana «Izjava o neprejudiciranju» koja glasi: «Ništa u ovom Sporazumu o arbitraži neće se smatrati kao pristanak Hrvatske na zahtjev Slovenije za teritorijalnim kontaktom s otvorenim morem.« - a koju bi svojim potpisom posvjedočile SAD i Švedska u ime Vijeća EU. Što bi drugim riječima prestalo biti jednostrana izjava volje Hrvatske i postalo relevantno očitovanje volje međunarodnih čimbenika, odnosno ugovor.

Ugovor čije bi potpisivanje kako stvari sada izgledaju značilo još jedinu moguću, kakvu-takvu zaštitu hrvatskih nacionalnih interesa. Jer to bi značilo da Hrvatska ne pristaje unaprijed (kako proizlazi iz samog Sporazuma) na ustupak svog teritorija. Jer u tom slučaju, ova bi, od međunarodnih čimbenika potpisana izjava značila da Slovenija može dobiti sva čuda na ovome svijetu pa tako i vezu s otvorenim morem – ali ne pod cijenu hrvatskog teritorija. A da je tome odista tako dokazuje i negodovanje premijera Pahora koji je istaknuo da u slučaju da se Švedska zaista potpiše u ime EU – Slovenija ne će prihvatiti prijedlog sporazuma. Pa smo onda opet na početku. Što nije ni tako loše, jer od ovakvog prijedloga arbitražnog sporazuma, bez pravno relevantnih dodataka gore zaista – ne može. A hoće li spomenuta izjava zaista i postati hrvatskom slamkom spasa, vidjet će se vrlo brzo - ako je Švedska zaista u ime Vijeća EU i potpiše, a onda iz tog razloga, sukladno Pahorovim najavama, Slovenija odustane od potpisivanja sporazuma.

M.M.B.

{mxc}