Znači li «europsko» ne Thompsonu ne i za Hrvatsku?

Večernji list iz «pouzdanih» je izvora saznao kako je Švicarska, ali navodno i ne samo Švicarska nego i ostale zemlje Schengenskoga prostora, iz još nerazjašnjenih razloga zabranila ulazak Marku Perkoviću Thompsonu u razdoblju od tri godine. Takvu odluku potvrdio je navodno i Michele Cercone, glasnogovornik potpredsjednika Europske komisije. S druge strane, menadžer hrvatskog pjevača Zdravko Barišić izričito tvrdi kako se radi samo i jedino o Švicarskoj, u kojoj je Thompson trebao održati koncert za tamošnje Hrvate 3. listopada, a zašto je takva odluka uopće donesena istražuje i hrvatsko veleposlanstvo koje po nalogu ministra Jandrokovića pokušava razjasniti stvari. Ne radi se naravno ni o kakvoj posebnoj Jandrokovićevoj sklonosti pjevaču, jer se ministar odmah ogradio kazavši kako bi se takva «akcija» poduzela za svakog hrvatskog državljana sa sličnim problemom.

Odluka švicarskih tijela nije argumentirana apsolutno ničime, osim strahom od mogućih nereda – navodno zbog tučnjave koja je u Luzernu izbila u vrijeme Markova tamošnjeg nastupa prije dvije godine, iako niti nadležna tijela niti mediji nisu jedan događaj nužno povezali s drugim. Zanimljivo je i to da je spornu zabranu navodno donio tamošnji Ured za migraciju, iako je potpuno nejasno u skladu s kojim ovlastima, osim ako je Thompson podnio zahtjev za državljanstvom ili azilom, što je naravno u sferi znanstvene fantastike. Sve ostale okolnosti koje su mogle dovesti do aktualne zabrane, vjerojatno su jasne čak i površnim pratiteljima dnevnopolitičkih zbivanja u Hrvatskoj.

S obzirom na to koliko je Thompson kao pjevač koji promovira nacionalne vrijednosti i vjeru u Boga (dakle ono od čega se određenim jakim političkim strukturama u RH diže kosa na glavi) «prihvaćen» u vlastitoj državi, ne treba čuditi da mu se vani, neminovno potpomognuto svesrdnom pripomoći jakog i aktivnog (pogotovo u Švicarskoj) srpskog lobija, broje krvna zrnca. Jer ako ga se u Hrvatskoj proglašava fašistom, iako se istog u nebrojeno mnogo navrata pa čak i u svojim pjesmama (koje su također «veoma sporne») odrekao nebrojeno mnogo puta, ne treba čuditi da stranci u to i povjeruju. Pogotovo u situaciji kada je riječ o pjevaču iz Hrvatske, za koju su se, i to bez zavaravanja ponajprije «domaći dušobrižnici» iz svojih političkih interesa pobrinuli da stekne takav ugled.

Pa iako sudbinu jedne države nije ni moguće ni poželjno svesti na sudbinu bilo kojeg pojedinca, povlačenje svojevrsne paralele u ovom je slučaju neizbježno. Jer Thompson u Europi, zaslugom ponajviše određenih hrvatskih političkih elita, trenutno ima tretman gotovo jednak onome koji u Europi ima Hrvatska. Dakle, veliko crveno svjetlo i znak stop! Nije li to logičan rezultat dugogodišnje politike onih kojima su puna usta Europe dok istovremeno čine sve kako do toga ne bi došlo i kako bi se Hrvatska usmjerila prvenstveno prema Zapadnom Balkanu? Nije li to rezultat dugogodišnje medijske hajke skladane u najvišem političkom vrhu, koja Thompsona, ali i velik broj Hrvata uporno pokušava okvalificirati kao fašiste. Jer ako ne postoje fašisti, ni antifašisti nemaju svoju svrhu, zar ne?

Svrha ovoga komentara nije braniti Marka Perkovića Thompsona, jer to uostalom nije ni potrebno. Uostalom, brane se oni koji su za nešto optuženi ili krivi, a on nije niti jedno niti drugo. Svrha ovog komentara je po ne zna se koji put upozoriti na rub litice po kojem ova država predvođena određenom politikom opasno pleše već godinama. A «slučaj Thompson» samo je jedan od upozoravajućih znakova za opasnost ili bolje rečeno opasan smjer kojim određene političke strukture žele ići. I opravdano strahuju da će oni koji vjeruju u Boga i Domovinu, dakle ono o čemu Thompson pjeva, znati prepoznati njihova farizejska lica i spriječiti ih u njihovim prljavim i po Hrvatsku opasnim namjerama.

M.M.B.

{mxc}