Napokon i smiješan vic
Ovih je dana Mesić vjerojatno po prvi puta od kako
je predsjednik uspio ispričati mnogima smiješan vic, odnosno pošalicu
koja je na hrvatskoj strani izazvala odobravanje, a na slovenskoj «kuku
i motiku». Tu se prvenstveno misli na slovenske medije koji su
jučerašnju predsjednikovu izjavu na slovenski račun okarakterizirali uvredljivom i
skandaloznom, a slovenski je politički vrh odlučio šutjeti, ne želeći
se spuštati na «hrvaški nivo». Bilo kako bilo, Mesić je rekao kako
Slovenci nemaju razloga ucjenjivati i blokirati Hrvatsku neriješenim
pitanjem morske granice, jer da bi «Slovenci danas gledali na more s 20
kilometara udaljenosti da nije bilo hrvatskih partizana koji su u
završnim ofenzivama prema Trstu oslobodili Istru i Slovensko primorje».
Eto, i mi smo se nasmijali. Ali kratko, jer smo se odmah potom sjetili
gdje nas je dovela politika koja je nekako upravo počela sa Slovencima
i pričanjem viceva.
Naime, ako se dobro sjećamo, upravo je u svom prvom službenom posjetu
Sloveniji predsjednik Stjepan Mesić pričao neukusne viceve na račun
svog prethodnika i time našim susjedima pokazao kakav će biti njegov
odnos prema hrvatskom nacionalnom dostojanstvu. Slovencima je tada bilo
smiješno i drago. A kamo li nas je sve zajedno ova «humoristična»
politika proteklo gotovo desetljeće uspjela odvesti? Ako se stvari
sagledaju iz ozbiljnijeg kuta, osmjeh naglo silazi s usana.
Hrvatska se danas, dakle, nakon tolikih godina jalovog truda za ulaskom u EU,
nakon toliko «uvjeta» koje je politička elita ispunjavala šakom i kapom
- da bi se to kasnije pokazalo potpuno beskorisnim - nakon toliko
ustupaka, žrtvovanih nacionalnih interesa i dostojanstva, nalazi pred
potpunom blokadom ulaska u Europu, nametnutoj od strane Slovenaca (ali
naravno ne samo njih).
Ako se potvrde "crne slutnje" koje se naziru, a to je da će Irska izgleda revidirati ipak svoje odbijanje Lisabonskog ugovora, Hrvatskoj se ne piše dobro. Naime, EU je u slučaju da Irska ne odustane od svoje odluke bila smislila pričuvni plan ratifikacije novog ugovora koji bi istovremeno omogućio da se Hrvatska na mala vrata ugura u Europu. Po tom scenariju, uz ratificiranje primanja Hrvatske u članstvo u EU usput bi se ratificirao i novi europski sporazum, daleko od očiju javnosti. Ako to ne bude potrebno i Irska ratificira Lisabonski ugovor, Hrvatska ostaje tamo gdje se našla. Veliki igrači više ne će imati ozbiljnih motiva za njezinim primanjem. Onda jedino što ostaje je slovenska blokada koja se može razvući u nedogled, ili postavljanje već nekog novog uvijeta.
A da će tome vjerojatno i biti tako, daje naslutiti ponašanje hrvatskih dužnosnika, kojima sve više mirišu «zemlje regije» pa se tako Sanader ponovno sprema u Beograd, o čemu je već sve dogovorio sa srbijanskim predsjednikom Borisom Tadićem. Istovrmeno, neki hrvatski mediji već pripremaju teren pišući kako se čini da se Hrvatska intenzivnije okreće regiji kako bi se pokazalo da je istina sasvim suprotna tvrdnjama Slovenije da ona ima problema sa svim susjedima. Odlično.
Interesi Slovenaca i Srba u mogućnosti da se Hrvatskoj još neko vrijeme zatvore vrata Europe, a Hrvatska okrene jedino svojim istočnim susjedima kristalno su jasni i ne treba ih sada previše pojašnjavati. Ono što nikako nije jasno jest hrvatska računica u cijeloj priči, koja, kako god da se okrene ne ispada pozitivna za hrvatske nacionalne interese. Vrli Mesić i Sanader zahvaliti to mogu upravo sebi i svojoj humoristično-tragičnoj farsi od politike kojoj smo svjedoci od 2000. pa na dalje.
M.M.B.
{mxc}