Hrvatska politika i u novoj će 2009. godini izgleda nastaviti s praksom zabijanja glave u pijesak i ignoriranja očitog, svakog puta kada se dogodi nešto što je u suprotnosti s onim u što nas sustavno godinama manje li više uspješno pokušavaju uvjeriti. Tu se ponajprije misli na ulazak Hrvatske u EU na koji se s obzirom na godine «navlačenja» s Europom i ispunjavanja raznoraznih «uvjeta» (koji uvjeti nikad nisu ni bili) s hrvatske strane sve više nalikuje naslovu, a na žalost i sadržaju svjetskog književnog klasika «U očekivanju Godota». I umjesto da se već odavno pokušao pronaći alternativni plan odnosno način razmišljanja kako da se Hrvatska dok je na čekanju ili potpuno neovisno od EU pokuša isčupati iz gospodarsko ekonomske krize u kojoj se evidentno nalazi, politička elita i dalje ostaje pri svojoj liniji manjeg otpora, čekajući spas koji u smislu u kojem to Hrvatskoj treba od Europe najvjerojatnije ne će ni doći.

Jer teško je očekivati da će unija Hrvatskoj iskrcati milijune ili milijarde nužno potrebnih eura, kad sama neuspješno vodi vlastite bitke i pleše na rubu ponora egzistencije. A da bi ta ista unija o ulasku Hrvatske u EU uopće i razmislila očigledno je (svima osim hrvatskoj politici) da se to mora odviti jedino i isključivo u skladu s njihovim preferencijama i planovima. A o njima se ovih dana vrlo otvoreno izjasnio i vodeći dužnosnici Češke, zemlje koja je od 1. siječnja 2009. nova predsjedajuća država Europske unije. A što su rekli Česi? Češki premijer Topolanek najavljuje da im je za vrijeme predsjedanja EU prioritet Zapadni Balkan, a ministru Schwarzenbergu je ključan - Balkan. Dakle, Hrvatska da, ali samo u okviru Zapadnog Balkana. Hrvatsko ministarstvo vanjskih poslova na tu temu naravno ništa pametno nije imalo za izjaviti, a glasnogovornik je uspio protisnuti dvije tri rečenice o tome kako je MVPEI uvjereno u nastavak češke podrške. Češka podrška je neupitna, ali neupitni su i uvjeti koji se sve više čine kao uteg oko vrata koji će Lijepu Našu povući prema dnu.

Ali o tome se ne priča, hrvatska politika šuti, a šute i najveći mediji od kojih se o formulaciji Zapadnog Balkana može čuti vrlo rijetko i šturo, jer zna se da je ta tema nepoželjna za bilo kakvu raspravu. I dok se o tome šuti, isti se taj Zapadni Balkan Hrvatskoj približava baš kao nekakva zloćudna slutnja koja podsjeća na sve ono iz čega su se Hrvati desetljećima čupali noktima i zubima. Ako će se nastaviti ovako kako je krenulo, dakle po starom, u 2009. je za očekivati mnoge turbulencije i nemirne vode s kojima se hrvatska politička elita dokazano teško nosi. Stoga, poželimo si još jednom svi zajedno u novoj godini što bolji vjetar i što mirnije more – itekako će nam trebati.

M.M.B.

{mxc}