Kako stvari stoje, ovogodišnja književna nagrada Kiklop koju dodjeljuje Sajam knjiga u Istri u kategoriji hita godine ne će se uopće dodijeliti. Naime jedini kriterij za dodjeljivanje te nagrade jest čitanost, odnosno broj prodanih primjeraka, a upravo to je izgleda i sporno. Jer, ove je godine daleko najprodavanija knjiga, ona autobiografska starlete, takozvane Nives Celzijus, koja je svoju «Golu istinu» prodala u 45 000 primjeraka, što je u hrvatskim okvirima, mora se priznati nezanemariva naklada. No, naznaka da bi književna nagrada mogla otići jednoj, do sad isključivo po estradnim skandalima poznatoj starleti uzburkala je duhove u književničkim krugovima, a pojedinci su svojim naprasnim ostavkama na mjesta članova Upravnog odbora Sajma knjiga izrazili svoju izrazitu ogorčenost takvom mogućnošću.

Bilo kako bilo, odluka Magdalene Vodopije i uprave Sajma da se nagrada ne dodijeli (navodno zbog propusta agencije za istraživanje Puls) podijelila je književnu, knjižarsku, izdavačku i čitalačku javnost, a Nives Celzijus prijeti tužbom. Kako svaka medalja ima dvije strane, valjalo bi razmotriti obje. Kao prvo, sigurno je da gospođa Celzijus nije spisateljica i da je njena knjižica džepnog izdanja zapravo malo deblji oblik bilo kojeg od žutih časopisa u Hrvatskoj, za koju je logično da je, pogotovo u ljetnim mjesecima kad je izašla iz tiska privukla pažnju, nesumnjivo pretežno ženske populacije, željne sočnih tračeva iz svijeta show businessa. Iz osobnog iskustva tvrdim da je knjižica napisana u maniri klasičnog «ljubića» sa sretnim završetkom. Zanimanje za literaturom te razine na žalost ocrtava zabrinjavajući stupanj površnosti koja je u velikom dijelu zarazila hrvatsko društvo, gdje je značajnu ulogu svakako odigralo i medijsko "ispiranje mozga".

S druge strane, ako je proteklih godina jedini kriterij za dodjeljivanje nagrade u kategoriji hita bio i jest broj prodanih primjeraka, čini se ipak kako su potezi članova Upravnog odbora Sajma knjiga pomalo nepromišljeni i licemjerni. Pogotovo ako se u obzir uzmu «opravdanja» poput toga da rezultati agencije Puls nisu pouzdani (a do sad su uvijek bili) kao i mogućnost da dosadašnji laureati u ovoj kategoriji primjerice Dan Brown ili Paulo Coelho– budu izrazito nesretni novim društvom u kojem bi se mogli naći. Iskreno, nitko od spomenutih osoba vjerojatno nikada za gospođu Celzijus nije ni čuo niti ih je briga kome će se u Hrvatskoj nagrada dodijeliti. Ono o čemu se može pričati jest upitna primjerenost broja prodanih primjeraka kao isključivog kriterija za dodjelu određene književne nagrade. Jer, ako je to jedini kriterij kako razlučiti nekakvo lagano štivo od literature koja zadovoljava određene književne standarde.

To je pitanje koje bi mjerodavni trebali ili su ga već trebali postaviti. Ali skrivanje iza nekakvih prozirnih poluargumenata ne priliči ozbiljnim ljudima i onome što bi trebala biti ozbiljna književna nagrada. Ovako, ispada da se iza svega krije neozbiljnost, nestručnost i licimjerno zasramljivanje ukusa i književnih preferencija hrvatskih građana. I gospođa Celzijus ima potpuno pravo negodovati. A da su stvari postavljene na odgovarajući i stručan način, do čitave gungule uopće nikada ne bi ni došlo. Ovako, ovo je još samo jedan od otužnih primjera rješavanja problema na hrvatski sve samo ne kulturan i demokratski način.

M.M.B.

{mxc}