Srbi i Hrvati oduvijek su bila dva vrlo različita naroda, bez obzira na teritorijalnu uvjetovanost njihovih država. Za vrijeme bivše Jugoslavije ta su dva naroda bila prisiljena živjeti u jednoj neprirodnoj situaciji, iako je ona nesumnjivo nekima odgovarala više, a nekima (Hrvatima) manje. Kroz tih dugih i mučnih desetljeća prisilnog suživota o svojim smo istočnim susjedima naučili sve što se naučiti može – kako i koliko rade, razmišljaju, koje su im želje, aspiracije, što vole, a što ili koga ne vole, štoviše mrze. Jugoslavenska priča koja je već puno puta pričala o životu Srba na račun Hrvata otišla je u povijest i tamo će nadajmo se i ostati zauvjek. Neke druge stvari koje su Srbi pokazivali kao sebi svojstvenima ovih su se godina od kad žive i funkcioniraju samostalno, možda i promijenile. No ono što se nije promjenilo, a najvjerojatnije se nikada i ne će promijeniti jest iskonska mržnja prema Hrvatima, koja danas koliko god teško za povjerovati nije ništa manja nego devedesetih u doba trajanja najvećih sukoba.

A ta je mržnja plod srpske politike koja ne dopušta bilo kakva odstupanja od zadanog smjera, a to je teški nacionalizam i antagonizam prema Hrvatima koji su im po njihovim uvjerenjima vjerojatno krivi za sve što im se ikada loše u povijesti dogodilo. Ono što je posebno zanimljivo pritom jest način na koji Srbi ne dopuštaju i ne žele promijeniti mišljenje iako nemaju apsolutno nikakvih argumenata za isto te iako ih činjenice sustavno i u potpunosti demantiraju. Srbija danas ima svoju istinu o Domovinskom ratu, istina koja je plod sprege tamošnje politike i medija kroz skoro dva desetljeća. Najbolji primjer kako se to radi jest emisija «Da možda ne» koja se (nešto slično poput Latinice u Hrvatskoj) emitira sustavno u udarnom terminu i bavi se političkim temama i to ponajviše (baš poput Latinice) temama koje su sporne između dvaju susjednih naroda. No, postoji jedna osnovna i temeljna razlika između tih dviju emisija. Naime, srpska «Latinica» ima izrazito nacionalistički predznak što se za onu «hrvatsku» baš i ne može reći.

I dok se njena urednica Olivera Kovačević hrabro suprotstavlja kroničnom deficitu bilo kakvih suvislih dokaza i činjenica koji bi govorili u prilog srpske strane i verzije događaja, Latin se istovremeno bori s viškom istih koji ga na njegovu nesreću stalno ometaju u stvaranju nove, Latinove autentične istine. O njegovim posljednjim maestralnim uradcima u proteklo smo vrijeme u više navrata pisali na Portalu. Ono o čemu danas pišemo jest srpska emisija emitirana na srpskoj televiziji prije dva dana. Glavna zvijezda uz već udomaćenog Savu Štrbca bio je Zoran Pusić, predsjednik Građanskog odbora za ljudska prava, a kojeg je Štrbac nazvao «najpoštenijim Hrvatom». Pa ako to Štrbac kaže, tako valjda i jest. Jer činjenica je da je Pusić u onih pola sata tirade koje smo uspjeli izdržati pred malim ekranima iskazao zavidnu razinu «poštenja i istinoljubivosti».

Svjesno je zatvarao oči i uši na otvorene provokacije voditeljice, više puta konstatirao kako je Tuđmanova politika bila zločinačka (ponajprije prema izbjeglicama), kako je Hrvatska vojska počinila brojne zločine u Oluji i tako dalje...Usput se pohvalio kako je on u Hrvatskoj poznat po pomaganju Srbima da uđu u Hrvatsku, jer, da ga citiramo «pošteni Hrvati su švercali kobasice, a on eto, Srbe». Nije propustio spomenuti i predsjednika Mesića i istaknuti kako je pohvalno što se Mesić više puta javno ispričao Srbima. Njegovi srpski kolege jednoglasno su se zapitali kako li tek razmišljaju Hrvati u Hrvatskoj kad poštenjačina Pusić za njih ima tako «tvrde» nacionalističke stavove, valjda zato što je nakon što mu je voditeljica nekoliko puta postavila pitanje nekako uspio promucati kako je po njegovom mišljenju Oluja i bila «na neki način, je li, legitimna».

Blago Hrvatskoj uz takve nacionaliste. I uz susjede Srbe koji željno iščekuju presudu Međunarodnog suda kojom će se po njima Hrvatima zabraniti proslava Dana domovinske zahvalnosti. Jer su počinili «najveći genocid nakon Drugog svjetskog rata». A imaju ovog Pusića i raznorazne druge "Pusiće" koji će im to kao "najpošteniji" Hrvati velikodušno i potvrditi.

M.M.B.

{mxc}