Hrvatski cirkus svakoga dana ide s novom predstavom. Najnovija je ona koju su u Hrvatskom saboru izveli Radimir Čačić i Mandatno-imunitetno povjerenstvo. Naime, u lipnju ove godine Čačić je smjenjen s dužnosti varaždinskog župana. Budući da je njegov zastupnički mandat u tom vremenu bio u mirovanju, on je u roku 8 dana (prema odredbama zakona) morao regulirati svoj status u Saboru. S obzirom da je Čačić to isto učinio tek u rujnu, po tom istom zakonu, on je izgubio svoja zastupnička prava. Stop. Tako bi bilo da živimo u normalnom društvu koje poštuje vrijedeći Ustav i zakone. No, Hrvatska je u ovom trenutku po mnogim stvarima ipak bliže epitetu banana republike. A s obzirom da u banana državi za zakone nikoga briga nije, pogađate, Čačić uredno sjedi u saborskoj klupi i svima se nama slatko smije u brk. [Nakon što je ovaj komentar napisan, konačna odluka o Čačićevom saborskom mandatu tijekom dana je u Saboru prebačena na sljedeći tjedan, op. ur.]

A zašto i ne bi? Uostalom, on sam sjedi u najvišem zakonodavnom tijelu države i u skladu s tim očito je itekako svjestan činjenice da zakoni u Hrvatskoj ne vrijede za sve jednako. Jer kada je u pitanju «manga» poput Čačića, za čas se iz rukava izvuku prigodna rješenja neovisno o tome što veze nemaju s istinom. Tako je i famozno «Mandatno imunitetno povjerenstvo» u sastavu Damir Sesvečan, Arsen Bauk, Gordana Sobol i Ivan Hanžek, slavodobitno istaknulo kako je rok od osam dana koji stoji u zakonu ionako samo instruktivan. Super. Ovakav odgovor mogao bi usrećiti mnoge građane Lijepe Naše. Primjerice one koji se nalaze u dugogodišnjoj obvezi plaćanja kredita, za koju bi se banci isto tako mogli napraviti grbavi i reći kako nisu plaćali jer su smatrali da je rok instruktivan.

Ili lijepo svi hrvatski obveznici ne plate porez državi u zakonskom roku jer, pogađate, mislili su da je instruktivan. Što bi država na to rekla? Što bi primjerice (iako ovo trenutno možda i nije najsretniji primjer) trebao reći profesor studentu koji odgovarati ispit dođe dva tjedna nakon dekanskoga roka? Jer, ako može Čačić, zašto ne bi mogli i svi mi? No, taj i takav film ionako ne ćemo gledati. Psi će i ovoga puta zalajati, a karavana (odnosno Člačić) će i dalje raditi po svom. I pritom zarađivati ozbiljne novce. Kao da tako ne bismo mogli funkcionirati i zarađivati i mi drugi. No na žalost ne smijemo (i ne želimo!), jer moramo poštivati zakone koje Čačić i ljudi poput njega donose. Jer ako ih donose pa ne moraju ih valjda još i poštivati, to bi stvarno bilo previše. I za njih i za cijeli "instruktivni sabor".

M.M.B.

{mxc}