Ovih su dana hrvatski mediji prepuni članaka na temu korupcije. Korupcija je kako znamo, zlouporaba javnih ovlasti radi stjecanja osobnoga dobitka što je priznat ćete – vrlo širok pojam. S druge strane, korupcija je i vrlo široko rasprostranjena i infiltrirana u svim porama hrvatskoga društva. Prije svega, to podrazumijeva organizirani i gospodarski kriminal te lošu, bahatu vlast i njezine posljedice kako na razvoj same države, tako i na kvalitetu i standard života takozvanog običnog čovjeka. Hrvatska je vlast u posljednje vrijeme poduzela nekoliko akcija s ciljem suzbijanja korupcije, za sad izgleda mahom s malo ili ništa uspjeha, barem ne onog proklamiranog. No nije to ništa pretjerano iznenađujuće ako se u obzir uzme činjenica kako riba smrdi od glave, odnosno da najveći problem što se korupcije tiče leži baš u samoj državnoj upravi, koja je po default-u neodvojiva od vlasti same.

One iste, koja porblem pokušava i riješiti, no pritom bi ponajprije trebalo odstraniti kukolj iz žita, samo pitanje je koliko tu žita uopće i ima. No s druge strane, nije baš da sve te antikorupcijske akcije koje dobrim dijelom kreću od državnog odvjetništva nisu polučile baš nikakve rezultate. Najbolje se to vidi ako se u obzir uzme činjenica kakva je danas opća percepcija o liječnicima, koji su oduvijek kotirali kao iznimno cijenjena i visoko moralna profesija. Danas ih se stavlja u zajednički koš s primjerice političarima, što dovoljno govori o ugledu profesije, ako se zna da su političari danas najomraženija vrsta u Hrvata.Dobar pokazatelj cijenjenosti su i smanjeni kriteriji upisa na Medicinski fakultet, na koji se nekad bilo poprilično teško upisati, što danas i nije baš slučaj. Korupcija jest prisutna svugdje, no neprihvatljiv je kolektivni prijezir odnosno stup srama na koji su pribijeni liječnici, branitelji...a sad je na red došla i akademska zajednica.

S obzirom da gotovo nitko od osumnjičenih u svim tim aferama još nije osuđen postavlja se pitanje u čemu je problem. U načinu na koji se akcije planiraju i provode ili nešto drugačijim motivima od onih koji se prezentiraju hrvatskoj javnosti. Najbolji je pokazatelj realnoga stanja najnovija akcija Indeks. Mediji dižu prašinu, sve se to radi s puno buke i praska, a efektivnost nitko ne dovodi u pitanje, mada ona sad već poslovično, kao i u prijašnjim akcijama uredno izostaje. Nitko se zatim ne pita kako će ti ljudi, od kojih ipak većina svoj kruh zarađuje u skladu s pravilima struke, svojim studentima moći pogledati u oči. Tu su i već sada znakovite reakcije i učinci koje je ova «akademska afera» proizvela u smislu negativnih reakcija Europe, koja nakon svega o korupciji u Hrvatskoj ima još lošije mišljenje nego prije. No, usprkos tome prava se pitanja uporno zaobilaze, a ona glase - što je s centrima korupcije u Hrvatskoj, jesmo li ikad mogli pročitati išta u tom smislu za ijednog političara? Teško je povjerovati da baš niti jedan nikada nije sudjelovao u mutnim poslovima, pogotovo zato što im se stanje na imovinskim karticama neumitno mijenja sukladno s brojem godina provedenih na političkoj sceni.

Tu dakle treba tražiti glavu i pipce hrvatskoga problema korupcije. Ironija je još i veća ako se u obzir uzme da su upravo političari najveći bukači, koji neumorno viču držite lopova, dok istovremeno drže figu u džepu. Zašto nitko od njih još uvijek nije barem predložio, a kamoli proveo toliko potrebne požarne mjere, koje bi problem barem ublažile, ako već ne i rješile. Laički gledano kao prva mogućnost nameće se oformljavanje politički neovisnoga nadzora, kao i brzih i efikasnih, takozvanih ad hoc sudova. S obzirom da rješenje još uvijek nije na vidiku i da su stvari svakim danom samo sve gore opravdano se postavlja pitanje ne stoji li iza svega neka vrst diverzije. Jer kako drugačije razmišljati u situaciji kada se problem očito ne samo ne želi iskorijeniti, već pojedinim političarima služi i kao idealno oružje kojim se hrvatska zbilja nastoji prikazati još gorom nego što zapravo jest i uspješno ruši ugled jedne po jedne institucije u RH. Ima li u ovoj državi danas dovoljno političke volje, želje i znanja da se zmiji stane na rep te da uz smanjenje korupcije također prestanu i te evidentne zlouporabe problema koji u ovom trenutku na žalost, zbog svega nabrojanog izgleda kao sedmoglavi zmaj? Kao i sve drugo, pokazat će vrijeme.

M.M.B.

{mxc}