Kako pokazuju sada već prilično pouzdani rezultati na temelju 99% obrađenih glasačkih mjesta (osim pet posto koje otpada na dijasporu) slovenski premijer Janez Janša relativni je gubitnik tamošnjih parlamentarnih izbora s obzirom na činjenicu da je Socijaldemokratska stranka slovenskog eurozastupnika Boruta Pahora s 30,5 posto osvojenih glasova pobijedila i u parlamentu dobila 29 zastupnika.  Na trećem je mjestu stranka Zares Gregora Golobiča s devet zastupnika, slijedi stranka umirovljenika (DeSUS) ministra obrane Karla Erjavca sa sedam zastupnika, a sa po pet zastupnika ušli su u parlament liberalni demokrati (LDS), pučani (SLS) i Slovenska nacionalna stranka (SNS) Zmage Jelinčiča. Prema tim podatcima izgleda kako Pahor najvjerojatnije ne će imati velikih problema za sastavljanje koalicije. Zbog toga smo u naslovu Janši rekli zdravo, a sada preostaje objasniti i čemu hvala. Naime, samom finalu predizborne kampanje u kojoj je prema izlaznim anketama vjerojatno i znao kakva ga sudbina čeka, a s obzirom da mu je kredibilitet opasno poljuljan pred očima slovenske javnosti pričama o njegovoj navodnoj umiješanosti u korupciju, Janša je očito morao potegnuti asa iz rukava. A politički se bodovi prema njegovoj procjeni najbolje prikupljaju kada se naglašavaju teritorijalne pretenzije prema susjedenoj im Hrvaškoj. Pa je Janša svjesno ili nesvjesno prije nekoliko dana i javno izrekao ono što se sudeći prema slovenskoj «dobrosusjedskoj» politici posljednjih godina moglo i naslutiti, ali ne i čuti.

Tako je u govoru na proslavi godišnjice priključenja pokrajine Primorska matici koja je održana u Kopru, među ostalim spomenuo neriješeno granično pitanje s Hrvatskom, kazavši da ga je potrebno riješiti po načelu pravednosti, uzimajući u obzir demografske i teritorijalne gubitke Slovenaca nakon razgraničenja Italije i bivše Jugoslavije poslije Drugoga svjetskog rata."Sav hrvatski teritorij koji je prije (Rapallskim ugovorom) bio priključen Italiji vraćen je Hrvatskoj, a cijenu podjele platili su tada samo Slovenci", rekao je Janša, dodajući da zbog toga Slovenija glede graničnih pitanja s Hrvatskom insistira na "načelu pravičnosti". "Nakon drugog svjetskog rata znatan je dio slovenskog primorskog teritorija, s Trstom i Gorizijom i više od 100.000 naših zemljaka, ostao na teritoriju susjedne države, dok nijedan pedalj hrvatske zemlje ni mora na zapadu nije bio otkinut od njihove matice", rekao je u svom govoru Janša. Tako smo konačno iz slovenskih usta i to ni manje ni više nego od predsjednika Vlade čuli pravu istinu, odnosno kamen koji ih, iako nejasno s kojim to pravnim argumentima, u vlastitoj cipeli žulja sada već pozamašnih 63 godine. Tako je Janšinim riječima u potpunosti ogoljena prava istina o političkoj pozadini slovenskih "pravnih" i političkih manevara.

A nisu Slovenci ni bedasti, znaju od koga će tražiti. Jer, u svih tih minulih šest desetljeća u Hrvatskoj zaista nije bilo takve vlasti, kakvom smo «počašćeni» od 2000. godine na ovamo. Žalosno, ali istinito. Jer ako slovenska bajka o načelu pravičnosti, po principu - izgubili od jednih, neka kompenzira drugi - igdje u svijetu može imati prođu to je onda u današnjoj Lijepoj Našoj, na čelu s velikim hrvatskim «domoljubima», koji su već i u svijetu poznati po tome što nude čak i kad ih se ne traži. Zašto Slovenci ne bi zbog teritorija koji je sastavni dio međunarodno priznate Republike Italije, odgrizli komad međunarodno priznate Republike Hrvatske, naravno ako im se to dopusti. Pa iako slovenski premijer čak ni u očima vlastitog naroda ne uživa preveliko povjerenje (što najbolje pokazuje i činjenica da je uspio biti poražen čak i u vlastitoj izbornoj jedinici) u očima hrvatskih dužnosnika očito je vrlo važan i cijenjen politički čimbenik. Jer da nije tako na slovenske bi se teritorijalne aspiracije prema Hrvatskoj, koje se ne temelje na apsolutno nikakvim pravnim temeljima, osim na nanjušenoj mogućnosti da se od hrvatskih političara iskamči najviše što se može, već odavno drugačije odreagiralo. Kako će se to sve skupa riješiti ostaje za vidjeti, no valja ipak vjerovati u toliku prisebnost hrvatskih vlasti. Jer nije isto ne proglasiti ZERP i darovati dio teritorija države. U svakom slučaju, ne bi trebalo biti isto.

M.M.B.

{mxc}