Kako prenose hrvatski mediji ponovno su započela unutarstranačka previranja u SDP-u. Kao što je javnosti već poznato za predsjednika stranke kandidirala su se trojica kandidata, uz Zorana Milanovića tu su još i Davorko Vidović i Dragan Kovačević. Prva dvojica našla u središtu skandala, nakon što je Vidović optužio Milanovića za snimanje njihovih međusobnih razgovora, za što tvrdi, ima i svjedoke. Milanović je naravno takvu mogućnost opovrgnuo, nazvavši Vidovićeve izjave neistinitim napadima koji samo štete stranci. Sudeći prema izjavama istaknutijih SDP-ovaca nitko se od njih nije želio otvoreno svrstati ni na jednu ni na drugu stranu, najvjerojatnije u strahu za očuvanjem vlastitih pozicija. Upitali su se samo, ako je to istina, može li se pasti niže.

Odgovor na to pitanje jest – najvjerojatnije može, jer sve što se u stranci događalo nakon što ju je preuzeo mladi i nadobudni Milanović, nikako nije ukazivalo na dobro, odnosno na promjene. Prisjetimo se samo skandala koji se dogodio u SDP-ovom izbornom stožeru, kad se u izbornoj noći nazdravljalo tekovinama druga Tita i pjevalo Od Vardara pa do Triglava. Što nam to govori? Takvo je ponašanje zasigurno izraz načina razmišljanja ako nikog drugog, a ono mladih snaga te stranke, a upravo to i jest možda najgore – na mladima svijet ostaje. Ovakvi ispadi prije bi se očekivali od ljudi koji su većinu života proveli u jednom drugom režimu, u kojem su se mnogi od njih odlično i snalazili, ali ne i od djevojaka i golobradih mladića, mnogi od kojih su za Jugoslaviju i sve «divote» toga vremena čuli samo iz priča.

Zanimljivu je stvar spomenuo i Milanovićev deklarirani suparnik, SDP-ovac «staroga» kova Mato Arlović, koji je aktualnu aferu s navodnim snimanjem doveo u moguću vezu sa svojedobnim pregovorima na relaciji Milanović-Pusić oko raspodjele potpredsjedničkih mjesta u Saboru. Naime, iako su se ovi pregovori trebali održati u četiri oka, drugoga dana u cijelosti su osvanuli u novinama – bez saznanja tko je novinarima dostavio razgovor. Bilo kako bilo, ono što je u čitavoj priči jedino izvjesno da je riječ samo o još jednom, uvjetno nazvanom skandalu, čije raščišćavanje kao i u mnogim drugim hrvatskim skandalima ne će biti tako lako, bolje rečeno, ne će ga biti. Ono što će opet ostati zasigurno će biti gorak okus nakon pročitanih i prožvakani optužbi i izjava, za koje se mislilo da su one dio nekog drugog vremena i načina razmišljanja i «djelovanja». Očito, loših se navika teško riješiti, a nekima i nemoguće.

M.M.B.

{mxc}