Uz skicu za još jednu farsu

Prošli tjedan, nakon objavljivanja vijesti kako su nakon jednogodišnje slovenske blokade pristupni pregovori Hrvatske s Europskom unijom pomaknuti s mrtve točke, događaji su se izmjenjivali kao na tekućoj traci. Predsjednica Vlade ustvrdila je prvo jedno, njezino Ministarstvo vanjskih poslova priznalo je onda nešto sasvim drugo nakon čega se digla velika prašina, a iz cijele gužve, na kraju, javnost teško da je mogla shvatiti što se u ime Hrvatske zaista i dogovorilo. A ako je to bio glavni cilj hrvatskih pregovarača onda se slobodno može reći i da su uspjeli u svom naumu. Jedino što su pri tome zaboravili je kako svaka, pa i hrvatska javnost čak i kada ne zna točno o čemu se radi, ne voli da ju se ovako očito vuče za nos. Vladajuća garnitura ovim potezom još jednom je pokazala da se od nje baš ništa novoga ne treba očekivati. A je li to onda uspjeh, što se nas tiče, najbolje je vladajućima ostaviti na brigu.

Priopćenje Stožera predsjedničkog kandidata prof. dr. Miroslava Tuđmana u ponedjeljak 14. rujna, objavljeno u večernjim satima, bilo je prvi konkretni alarm za uzbunu da je između onoga što tvrdi predsjednica Vlade RH i slovenska strana točno na žalost ovo drugo. Osim što ovo priopćenje ni jedan hrvatski medij nije htio prenijeti, ono je ipak dalo do znanja kako u Hrvatskoj još uvijek neki jako brzo shvaćaju kako stvari idu.

Izigrani hrvatski stručnjaci

Tijekom ponedjeljka 14. rujna saznali smo kako je "vodeće hrvatske stručnjake za međunarodno pravo akademike Vladimira Iblera i Davorina Rudolfa te prof. dr. Maju Seršić i prof. dr. Budislava Vukasa" primila predsjednica hrvatske Vlade Jadranka Kosor, i kako su oni "pozitivno ocijenili i dali potporu dogovoru između predsjednice Vlade Republike Hrvatske Jadranke Kosor i predsjednika Vlade Republike Slovenije Boruta". Akademik Davorin Rudolf, gostujući tijekom ponedjeljka u nekoliko emisija, počevši od Hrvatskog radija rano ujutro pa do Hrvatske televizije kasnije tijekom dana, poslužio  je svojim stručnim autoritetom kao potvrda javnosti da su se pregovori vodili u skladu sa strukom, iako stručnjaci u zadnje pregovore kao što je bilo od prije poznato nisu bili uključeni.

No, slovenska strana uporno je ponavljala kako je Hrvatska pristala pregovarati na osnovu prijedloga Oli Rehna od 15. lipnja ove godine, a koji se u nekoliko bitnih pojedinosti razlikuje od onoga što je Hrvatski sabor prihvatio kao temelj pregovora sa Slovenijom. U utorak 15. rujna osvanula je napokon i službena potvrda iz hrvatskih izvora o čemu je riječ kroz škrto priopćenje Ministarstva vanjskih poslova i europskih integracija. To je onda sljedećih dana izazvalo lavinu izjava opozicijskih političara u na udarnim mjestima u hrvatskim medijima, s upravo istim onim argumentima koje smo mogli pročitati u već spomenutom reagiranju Miroslava Tuđmana. Akademik Davorin Rudolf očigledno shvativši kako je bio izigran 16. lipnja podnio je ostavku na pregovaračke funkcije koje je imao u pregovorima sa Slovenijom.

No, farsa u režiji hrvatske Vlade se nastavila i u medije odlazi vijest da se akademik Davorin Rudolf zapravo ipak predomislio i pristao biti osobnim savjetnikom Jadranke Kosor za problem graničnog spora sa Slovenijom. A za to što se stvarno dogodilo najbolje je poslušati samog Rudolfa iz onoga što je objavio Večernji list:

– Ponavlja se slučaj Račan i njegov sporazum s Drnovšekom – kaže Rudolf, ljutit zbog novonastale situacije. Objašnjava da je hrvatske eksperte (Rudolf, Ibler, Vukas) premijerka prije nekoliko dana uvjeravala da je sve transparentno, da sporazum sa Slovencima nema dodatnih i tajnih dijelova. – Stoga sam i podržao dogovor premijerke sa Slovencima.

– No, onda doznajem da je noć prije ministar vanjskih poslova Gordan Jandroković u Ljubljanu poslao notu u kojoj RH pristaje na to da temelj pregovora bude drugi prijedlog Ollija Rehna koji je Sabor već bio odbio. Rudolf je u srijedu ujutro otišao k ministru Jandrokoviću, no “on se postavio prepotentno i ležerno kao da ima problem u vrtiću, a ne s nacionalnim suverenitetom”.

- Nakon moje ostavke, nazvala me premijerka Kosor i ponudila da nastavim suradnju u pregovorima u funkciji njezina osobnog savjetnika. Rekao sam joj da ću svojoj zemlji uvijek pomagati, da me može nazvati. Potom je glasnogovornik Vlade objavio da sam ja posebni savjetnik. Ma, nisam ja osobni, posebni savjetnik. Nakon svega, jako ću dobro razmisliti o svemu, no moja ostavka ostaje – odlučan je bio Rudolf.

Naš vodeći politički analitičar

Nakon što se potrošila karta s hrvatskim stručnjacima, ostalo je još jako malo prostora za razna tumačenja, odnosno ostao je čini se tek Vjesnikov "vodeći politički analitičar". S njim je, iako uredno piše za ovaj Vladi blizak dnevnik, u vrlo osebujnoj i originalnoj formi, odnosno u obliku prepričanog razgovora novinara s novinarom, objavljen poduži razgovor o tome kako su svi sve krivo shvatili. Budući da nema baš nikakvog smisla secirati tekst članka nadugo i naširoko, radije ćemo "ogoliti salatu" odnosno "kupus" i sve svesti na nekoliko rečenica.

Dakle, iz spomenutog Vjesnikovog članaka ispada kako jesu sve poznate činjenice točne i onakve kakvima smo ih mi shvatili, ali ništa od toga nije zapravo važno. Jer, "jedino što je Hrvatska pritom pristala jest da se pregovori o rješavanju graničnog problema nastave u okviru Rehnova posredovanja i ondje gdje su stali kad su obje strane istupile iz procesa". Ili, "Slovenija mora uputiti hrvatski pristupni ugovor na ratifikaciju u svoj parlament i dovršiti tu ratifikaciju daleko prije nego što će granična crta između dviju država biti iscrtana", budući da će proces arbitraže početi "negdje u vrijeme kad Hrvatska bude završavala ili završila svoje pretpristupne pregovore, a arbitražni proces ne može trajati kraće od jedne a vjerojatno može potrajati i do tri godine."

Jupi, jupi, jupi. Ako Hrvatska preda teritorijalne vode Sloveniji kada već bude članica Europske unije to nije važno, važno je što ih ne će predati ranije. O sada dogovorenim uvjetima arbitraže ne treba nadugo raspravljati, jer samo proizlaze iz uvjeta na koje prije nismo pristali.

"Povijesni sporazum"

Za šlag na tortu pobrinula se krajem tjedna osobnim pismom Jadranki Kosor američka državna tajnica Hillary Clinton. Iz njenog pisma smo uspjeli saznati da je moguće, kada jedna strana traži teritorijalne ustupke a druga to navodno ne želi dati, ipak ostvariti "win-win" ishod. U tom pismu posebno je optimistična zaključna rečenica o europskim integracijama: "Čvrsto se nadam da će zajedničko opredjeljenje europskim integracijama koje dijelite nastaviti voditi obje zemlje kako se ovaj dogovor bude provodio". Ipak, prije spominjanja svjetla europskih integracija, bez ikakve nježnosti prema našim nebalkanskim osjećajima, spominju se "pozitivni signali regiji", čisto da ne bi i pored kratkoće pisma bilo zabune kome po državnoj tajnici pripadamo.

I da, u pismu Hillary Clinton postoji i za ovu temu najvažnija rečenica o "povijesnom" sporazumu "kojim se skiciraju koraci kako bi se razriješile razlike u dugotrajnom graničnom sporu između Hrvatske i Slovenije". Pošteno govoreći, ova rečenica bi mogla biti ohrabrujuća u smislu da ono što je dogovoreno zaista samo skica podložna bilo kakvim tumačenjima i razvojima, pa i onima našeg "vodećeg političkog analitičara". Jedini problem je da na temelju iskustava koliko se zla može izroditi iz samo jedne skice u režiji naših zapadnih "partnera" vičnim dopisivanju, makar ona bila na salveti, više ne vjerujemo ničemu nego onome što je zapisano i potpisano crno na bijelo.

A ni tome. Jer problema Republika Hrvatska nikada ne bi imala da su se uvaženi zapadni čimbenici držali barem malo svojih naširoko i nadugačko proklamiranih načela, zapisanih u brojne povelje i poveljice. Od početka devedesetih sve do danas. Pa tako ne bi imali pod zadnje problema ni sa Slovencima za što postoje međunarodni zakoni i pravo. A sadašnjim hrvatskim političarima koji žive od preostalih natruha hrvatske državnosti ako to sve skupa nije jasno preporučamo da se zajednički otisnu jahtom na hrvatski Jadran, a ne pojedinačno, jedan po jedan. Neka recimo pecaju lignje između talijanskih ribarica ako uspiju ne zamrsiti tunju. Bez njihovih klipova pod noge će se sigurno vrlo lako naći dovoljno onih kojima je potpuno jasno čije je hrvatsko more. Štoviše, čini nam se da se i ovako vaga polako ali neumitno prebacuje na drugu stranu.

M. M.

{mxc}