Što nam sprema Jadranka Kosor u Savudrijskoj vali?

Mora se priznati kako nam poučenima iskustvom s uspjesima hrvatske diplomacije obuzima strah dok čitamo riječi izgovorene nakon sastanka Jadranke Kosor u Gdanjsku sa slovenskim premijerom Borutom Pahorom. Naime, po tim riječima hrvatska i slovenska strana već su usuglasile 95% problema, a znajući stajališta Slovenije i poslovičnu beskičmenost hrvatskih "pregovarača" slutimo kako bi onih 5% moglo biti negdje daleko prema jugu istarskog akvatorija. No, osim našeg straha za teritorijalnu cjelovitost i integritet zemlje, koji bi - spomenimo usput - trebali biti zaštićeni Ustavom, dojma smo kako bi se ovaj puta trebali cijele situacije osim nas bojati i neki drugi, posebice trenutna premijerka Jadranka Kosor. Naime, sumnjamo da bi spomenuta mogla politički preživjeti još jednu u nizu sramotnih kapitulacija Hrvatske na vanjskopolitičkoj sceni, budući da nam nije jasno koja bi ju u tom slučaju imalo relevantna politička snaga unutar zemlje više htjela i mogla podržati, čak i potiho.

Iako se pojedinosti onoga što nam sprema Jadranka Kosor u Savudrijskoj vali ne znaju u javnosti, vrijedi primijetiti nekoliko stvari. Stanje sa slovensko-hrvatskim pregovorima pokrenulo se u smjeru u kojem danas ide vrlo brzo nakon odlaska Ive Sanadera s vlasti. A valjda jedina točka na kojoj je bivši premijer pokazivao znakove nepopuštanja najprimitivnijim ucjenama bilo je upravo razgraničenje na moru sa Slovenijom, pri čemu je glasno naglašavao kako članstvo u Europskoj uniji ne će kupovati hrvatskim teritorijem. Čak je i pri svom odlasku na konferenciji za tisak kao jedini smisleni argument ponudio razočaranost dvostrukim kriterijima kojima naši "partneri i prijatelji" iz Europske unije obasipaju Republiku Hrvatsku. No, Sanader je otišao, a došla je Jadranka Kosor i zato su se stvari po pitanju slovenskih i Unijinih ucjena lako moguće iz temelja promijenile.

Već krajem srpnja došlo je do prvog susreta između nove hrvatske premijerke i Boruta Pahora, kada su obznanjeno postojanje okvirnog plana kojim bi slovenska strana bila zadovoljna a hrvatskoj strani deblokirali pregovori. Rječnik i način na koji je ovaj politički dogovor bio prezentiran kao da je bio iz nekog novog pažljivo pisanog akcijskog plana daleko od Hrvatske.  Tako je Borut Pahor bez ustručavanja govorio o Hrvatskoj kao djelu Zapadnog Balkana, a Jadranaka Kosor, osim što se pozivala na dobrosusjedske odnose kao da sa Slovenijom ne vodimo spor bez presedana, također nije uspijevala u svojim izjavama odvojiti Hrvatsku od regije. "To činimo i zbog toga da Hrvatska postane članica Unije i zbog perspektive ostalih zemalja regije" - objasnila nam je šturo, ali znakovito ,premijerka. Jer, iz ovog bi se najprije moglo shvatiti kako se Hrvatska u pregovorima sa Slovenijom vodi interesima važnijih od vlastitih, odnosno kako je spremna žrtvovati se za opće dobro zemalja regije. Takvih nebuloza naslušali smo se zadnji puta negdje kasnih osamdesetih, kada je "bratstvo i jedinstvo" s današnjim susjedima bilo zlatno tele kojemu su se vladajući u Hrvatskoj klanjali, slično kao što to ponovo čine i danas.

Rado bi da smo u našim strahovima pretjerali i da zapravo pušemo na hladno. Rado bi da neki shvaćaju kako će pasti sa stabla kao trula kruška ako dogovore nešto na što nitko drugi otvoreno ne bi u Hrvatskoj pristao. Rado bi da je tim nekima jasno kako za prljavi posao ovaj puta teško da će biti bilo kakve nagrade, već da će se najvjerojatnije još jedan čin popuštanja oko hrvatskih temeljnih interesa i prava iskoristiti kao okidač za konačni politički prevrat na unutarnjopolitičkoj sceni s vrlo dalekosežnim posljedicama. I to od onih istih koji ustupke traže. I zato bi ovim nekima, a ne samo nama, u Savudrijskoj vali trebao biti važan svaki postotak, ne samo zadnjih 5 neusaglašenih, već i onih prvih 95 usaglašenih.

M. M.

{mxc}