Da ne povjeruješ...

Procjena je ovo logičnosti mišljenja za brucoše Pravnog fakulteta, za neuke studente tek prve godine. Osobe i tvrdnje su izmišljeni. Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima je slučajna.

Osoba A pozvala je u studio osobu B i kazala: Vi ste zločinac...

Osoba B: Ne, nisam.

Osoba A: Vi ste presuđeni zločinac.

Osoba B: Ne, viši sud poništio je tu presudu.

Osoba A: Ali supstanca presude...

Osoba B: Nema nikakve supstance...

Osoba A: ...je da ste vi počinili zločin

Osoba B: Presuda je poništena.

Osoba A: Ali krunski svjedok je kazao...

Osoba B: Nema krunskog svjedoka, on je...

Osoba A: Kako nema? On je posvjedočio da ste vi zločinac.

Osoba B: Nema svjedoka jer nema ni te presude. Odbačena je.

Osoba A nastavlja s gluparenjem: Supstanca je presude da je krunski svjedok vas optužio u cjelini...

Osoba B: Taj vaš krunski svjedok ne bi smio biti niti svjedok. On je sam priznao da je izvršio ubojstvo. Dakle, nikakav ni krunski, ni svjedok, on mora biti optuženik za ubojstvo. Država ga mora optužiti, što još nije učinila. Ne može se prihvaćati dio odbačene pre...

Osoba A: Ali vi ste presuđeni zločinac!

Osoba B: Vi slabo čujete? Ta presuda je poništena. To je politički namješteno suđenje i presuda. Viši sud ima mogućnosti: potvrditi nižu presudu, popraviti ju ili odbaciti i vratiti na novo suđenje iznova i od početka. Donio je ovu treću presudu.

Osoba A nastavlja s kretenizmom: Ali presudom je dokazano da ste vi zločinac! Nisu osporena svjedočenja svjedoka.

Osoba B: Osporeno je ne samo to, nego cijelo suđenje i presuda.

Osoba A: Ali po toj presudi vi ste zločinac.

Osoba B: Zato sam vas i tužio za klevetu.

Osoba A i dalje glumi isljednika: Krunski svjedok iz presude utvrdio je da ste vi počinili zločine.

Osoba B: Koje presude? One koju je viši sud srušio?

Osoba A nastavlja s idiotizmom: Nije prihvatio nižu presudu ali je ostalo svjedočenje krunskog svjedoka da ste vi...
Osoba B: Da li vi razumijete nadležnosti višeg i nižeg suda?

Osoba A, kao idiot po zanimanju: Naravno, ali ostaju izjave svjedoka koji...

Osoba B: Ne ostaje ništa. Vi lupetate. Viši sud je sve poništio i naredio ponovno suđenje.

Osoba A: Ali izvršeno je i vještačenje koje nije odbačeno.

Osoba B: Ja sam proveo četiri druga vještačenja po svim većim gradovima RH i sva su četiri pokazala da je prvobitno vještačenje netočno. Bilo je i naručeno i političko.

Osoba A: Ali na sudu prvo vještačenje nije bilo odbačeno.

Osoba B: Jest! Odbačen je cijeli postupak pa je tako i to vještačenje palo u vodu. U novom, trećem postupku to ću i dokazati, novim vještačenjima. Njih su čak četiri. Optužnica će se raspasti kao što se raspala i prva.

Osoba A: Ali presuda nižeg...

Osoba B: Nema presude nižeg. Razumijete? Presuđeno je da je nevažeće. Ide se u novo.

Osoba A: Ali viši sud je presudu nižeg ukinuo zbog proceduralnih razloga a ne zbog suštine.

Osoba B: I onda bi po vama suština ostala na snazi? Svašta!

Osoba A: To pokazuje da suština nije upitna.

Osoba B: To ste izmislili. To nigdje ne piše. Vi konfabulirate. Presuda je ukinuta u cjelini.

Osoba A: Ja ću se vama ispričati ako trećom presudom...

Osoba B: Nemate se vi meni što ispričavati poslije treće... Ja sam već danas slobodan čovjek.

Osoba A nastavlja s isljedničkom praksom izbacivanja iz takta osumnjičenika. Možda ga trefi kap?: Ja ću se vama ispričati ako novom presudom...

Osoba B: Nemate se vi što meni tada ispričavati. Ako vi mislite da vrijedi krunski svjedok i svi ostali i ta prvostupanjska presuda i nekakva suština i nekakvo vještačenje, onda mi objasnite kako to da sam ja sada ovdje s vama? Kao slobodan čovjek! A nisam na odsluženju kazne. Čujete li vi sebe?

Osoba A: Ja ću se onda vama ispričati...

Osoba B: I ja ću se vama ispričati. Ali onda. A u međuvremenu ostaje moja tužba protiv vas jer ste klevetnik.

... i da se ne čudiš

Prošli tjedan o izjavama predsjednika Zorana Milanovića napisao sam (i) ovu rečenicu: A tko makar i s pola uha čuje što on izbacuje, lako uoči eskapade, slomljene rečenice i epitete s trotoara. Sada treba dodati slijedeće činjenice: Je li 2022. započela ruska okupacija Ukrajine? Je li NATO tražio angažman Hrvatske vojske? Jesu li EU ili SAD postavili takav zahtjev pred Hrvatsku? Jesu li hrvatski vojnici u pripremi za pokret na istok? Na sva ta pitanja jasan je odgovor. Ništa od toga nije se dogodilo. Pa ipak, ničim izazvan, predsjednik je kategorički odbacio mogućnost uključenja Hrvatske vojske u eventualni, mogući, budući rat u Ukrajini. Je li bio svjestan što će time počiniti? Sam protiv svih naših saveznika. Je li bio svjestan da će tim nepromišljenim i sasvim preuranjenim izjavama izazvati lanac međunarodnih skandala? Diplomatske probleme na relaciji Hrvatska-Ukrajina ali i na svjetskoj sceni koja uključuje Europsku uniju ali i Europu, Ameriku, Rusiju i svakako Ukrajinu, koju je jasno otpisao kao samostalnu državu. Je li mu bio cilj sve to zakuhati samo radi vlastite „promocije“, pa što košta da košta?

Nema dvojbe da je tim ishitrenim soliranjem nanio veliku štetu hrvatskim interesima, članstvu u EU i NATO-u kao i odnosima s Sjedinjenim Američkim Državama. Hrvatska se pokazala kao nepouzdan partner. To nije tek pitanje slona i porculana jer sve to mnogi vide upravo kao željeni destruktivni rezultat. Ma koliko on kao predsjednik, već u europskim okvirima nekmoli svjetskima, bio marginalan, po Hrvatsku nikada nije bilo ni bez posljedica a niti jeftino slično kukurijekanje suprotiva svjetskim pripadajućim asocijacijama ili silnicama. Zakuhao nam je sasvim nepotrebnu kašu trčeći pred rudo a sve to iz samo njemu znanih motiva. Poželio se biti nesvrstan i zakasnio više od četrdeset godina. Zaboravio je na mehanizme kojima će ga svijet disciplinirati te ugurati natrag, na početni položaj, pa će ih se sada temeljito nagutati. Naš fajter ima koplje ali nema Sancha da ga povede u sebi svojstvene: izmišljene a unaprijed izgubljene bitke.

O povijesnoj važnosti hrvatskih odnosa sa samostalnom Ukrajinom da i ne govorim. O vrlo ružnim posljedicama po Hrvatsku, koje takve Milanovićeve izjave neminovno generiraju u svih slobodarskih zemlja koje proklamiraju pravo na jednaki državni suverenitet svim suverenim državama svijeta, da i ne elaboriram. Postavlja se naime pitanje, je li i Hrvatska imala pravo na svoj suverenitet? Mnogi sada pitaju: je li to Milanovićev povrat na tvrdnju o RH kao o slučajnoj državi? Milanović nije samo kazao naša vojska ne će u Ukrajinu, on je čak kazao i to da Ukrajini nije mjesto u NATO-u. Kojim se pravom miješa u to?

Javor Novak