Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Napokon na razini

Vukovar

Više prijatelja zvalo me stubokom iznenađeno HTV-ovim programom sjećanja na Vukovar. Pitali su me što se to dogodilo? Naime HTV je napokon bio na razini događaja i obilježavanja. Napokon (jednom) u službi HRTgledatelja. Danima su emitirani dokumentarci, posvećivala se posebna pozornost braniteljima, a na HRT-u su čak osvanuli i mrski im Thompson i još (odnedavno) još i im više mrzak Miroslav Škoro. Objavljeno je i više odličnih filmova, među kojima svakako treba izdvojiti Hitrec i Hitrecovu „Bogorodicu“. Tom velikom filmskom djelu oca i sina, nastalom po perfektnoj istoimenoj knjizi Hrvoja Hitreca, vrijeme ne može ništa. Perfektna gluma svih nosećih glumaca, sjajna scenografija i glazba. No ipak, nemoguće je ne izdvojiti upravo genijalnog Ljubomira Kerekeša kojem ovo nije ni prva ni jedina upravo antologijska uloga. U korak ga prati pokojni velikan Ivo Gregurević... U djelu je minuciozno pogođen profil okupatora i branitelja. Malo i rijetko možemo čuti da je Hrvoje Hitrec, među vrlo rijetkim hrvatskim suvremenim piscima, koji sjajno dubinski oslikava psihološke profile likova. Koji donosi biljege vremena u ljudima. Odrednice koje su obilježile doba. Ukratko, ispunjeni su svi uvieti da dojučerašnja HTV sve to (a posebno auktora) marno i Hitrecbeskarakterno desetljećima (i dalje) prešućuje. Hvala Bogu ne i ovoga puta. Pokazalo se da to prešućivanje baš i nije (više?) moguće. „Bogorodica“, djelo i film, to im, sasvim inokosno i samozatajno – jednostavno više ne daju.

Tu me zatim ugodno iznenadio i Vrdoljakov „General“, do sada tako učestalo ispljuvan. O seriji nisam pisao pohvalno ali film je nešto sasvim drugo. Pokazao se uvjerljivim i solidnim uz manje propuste koji su na razini osobnoga ukusa. Ukratko, bio je to HTV-ov program za svaku pohvalu. Bilo bi sjajno kad bi HTV napokon i nastavio u takvom rodoljubnom tonu. Tim je gluplje što su se u tom trenutku, dan dva kasnije ispred HRT-a, pojavili nekakvi nazovi slobodarski prosvjednici s Trga bana Jelačića i gromoglasno urlali i (uzaludno) prosvjedovali ispred HRT-a. U potpuno promašenu trenutku!

Tu trebam ponoviti kako je Vrdoljakova izvanserijska nizanka „Duga mračna noć“ sjela perfektno. Za to Vrdoljakovo antologijsko i nadasve svevremeno djelo, zapravo nemam riječi. Ono je povijest hrvatskoga naroda, ono je objektivni prikaz stanja, ono je memento, muka i sukus, plač i bol, ono je prkos i etika, umjetničko djelo kakvog u nas nismo vidjeli desetljećima. Ne libim se uopće reći, ni najmanje, da sam pri povratku Višnjića kući, u sceni zagrljaja sa sinom, za kojeg mu je rečeno da je davno mrtav i kojeg je, Oznom perfidno obmanut i sam pokopao... pri Generaltom sam očevu povratku s Golog otoka, plakao. Da. Doslovno. Dirnula me i scena s Dankom Ljuštinom (susjedom) koja pokazuje kako u svim nevremenima uvijek postoje ljudi, Ljudi.

Zato uvijek jako žalim što auktor scenarija, redatelj i književnik Antun Vrdoljak nije do sad odlučio tiskati taj svoj briljantan scenarij kao roman, knjigu, stvarnu okosnicu hrvatstva u vremenu i velike hrvatske patnje u svim tolikim osobnim životima. Omaž svim palima i svim onim mnoštvenim našim očevima, koji su propatili to nevrijeme od početka 2. sv. rata do životoderstva na Titovom (poslijeratnome) Golom otoku. I ne samo na njemu. Vrdoljak tu ispisuje najdojmljivije povijesne stranice i bilježi kapitalne kadrove hrvatske filmske umjetnosti kao istinski klasik. Izabire plejadu vrhunskih glumaca i daje životnu šansu Mustafi Nadareviću i Ivi Gregureviću, koji je likom oznaša, ostvario vlastito vrlo, vrlo veliko i životno djelo. Taj se briljantan dvojac (očekivano) gorski odmetnuo u same vrhunce hrvatske glume. Ljepši oproštaj ne bi im dala ni rođena majka. To su vidici, isti onakvi, koje je scenarijom i režijom dostigao veliki, veliki (a tako često minoriziran) hrvatski redatelj Antun Vrdoljak.

Provincijski western

Nagrade hrvatskoga glumišta

Prvi program HTV-a prenosio je dodjelu nagrada. Ona je započeta i nastavljena provincijski, skladbom na engleskom. Valjda se tako pjeva i u (hrvatskome?) glumištu. Zatim nam se obraćala muška osoba koja je i uvodno pjevala. Ona je naime, vrlo neduhovito, vodila dodjelu. Njezino ime srećom nismo saznali. Drago mi je da nisam uhvatio ni „pisca“ teksta. Vjerojatno, glavna osoba prijenosa, koja se tako učestalo ukazivala i sasvim nemaštovito tekstom odražavala, to nije ni zaslužila. A jesu li to možda zaslužili HRT-ovi gledatelji? Naime, kad pozornicom stupa toliko različitih ljudi, iz raznih umjetničkih branši, zar je nepotrebno napisati: tko govori, u ime koga govori i koga predstavlja? Izgleda, tražim previše.

Zatim su svoje akrobatske točke izvodile opet (sada) anonimke, ponekad u balonu (doslovno) a ponekad i s velikim Nagrada glumistatalentom za cirkus. To je (trapezoidno) ponavljano tijekom cijelog prijenosa, to su bile nekakve međutočke, ilitiga akcenti. Pa ne mislite valjda da je to bilo slučajno, nagrađeni nisu dovoljno. Kakva su oni badekostim-sastavnica hrvatskoga glumišta - još se ne zna. Nedostajali su samo klauni i utrenirani zoo subjekti. S vatrenim obručem ili bez. Kako su otpočeli, očekivao sam i kan-kan. Dakle, sve na razini Hrvatskog narodnog kazališta a poslije himne Lijepa
naša. Za izvođenja himne, na sceni su stajale artistkinje u badekostimu. Ni himna nije bila, sama po sebi, dovoljna. Kako prigodno, da uveličaju trenutak. Golotinje. Sve u kapu hrvatskoga glumišta. A onda... a sada... nagrade za operne umjetnike. Ma kako prigodni. Gulaš.

Onda opet malo cirkusarija na velikome obruču iznad pozornice s malo je reći erotiziranim ženskim kostimima, koji naglašavaju guzice i međunožje pa je uslijedio vrlo gorki omaž svim onim velikanima umjetnosti, koji su u međuvremenu preminuli. Treba li tome komentara?

Je li se možda netko dosjetio da takav pljusak i inflacija nagrada i nagrađenih (čak 30!) devalvira cijelu ideju? Ah, opet očekujem previše. Pa to je samo cirkus.

Kako i dolikuje, uz one najcjenjenije nagrade i zahvale vrijednim umjetnicima za njihovo veliko cjeloživotno djelo, sekundirale su odmah iza, dame golih nogu u trikoima, kao iz nekog saluna s opskurne pozornice Divljeg zapada. Čak i u prigodnim, izvornim, šeširićima. I onda... i onda više od svakog očekivanja oglasila su se i crkvena zvona. Kako prikladno. Redatelj se vjenčava sa svojom glupošću? I to čak u dva navrata... Ne znam zašto je izostao toples ples na šipkama? A tako se uklapa u ovaj sveopći kič i neukus. Jesu li to bile animir-dame? Bit će poslala nekog iz Ministarstva kulture i medija ministrica Nina Obuljen Koržinek na generalnu probu pa kad je vidjela ove cirkuske točke odustala je od vlastitog uveličavanja istih?

Sve moje čestitke zato idu redatelju HRT-ova prijenosa Ivanu Miladinovu i njegovoj ekipici. Posebne lovorike čuvam za redatelje ove neukusne devedesetominutne dodjele. S revolverom (na kulturu) ili bez. Pišu mediji da je to auktorski tim „scenske provedbe“ a njega čine Joško Lokas, Tarik Filipović, Mislav Donaj i Ivan Miladinov. Producent je Tihomir Štivičić, a urednica Maja Gregel. Bilo je svjetski. Čestitam na tom (lošem) kabareu. Svima!

Tobože sukob Horvata i Vanđelića

Kad je Izbavitelj kovao planove kako će fingirati obnovu nakon potresa u Zagrebu i Banovini, on je svakako trebao Plenkovićnestranačku osobu. On je trebao do tada i medijski neeksponiranu osobu. Istovremeno, ta je osoba trebala iza sebe imati uvjerljiv kurikulum, to nije mogla biti no name osoba. Žrtva mora biti zdrava i jaka. Kad polomi zube, da to bude moćna Izbaviteljeva pobjeda. Trebalo je dakle umočiti jednu, po svemu, uglednu osobu. I tako je Izbavitelj osnovao komisiju da komisija ne riješi stvar. Naravno, razlog neobnavljanja stanova i kuća samo je jedan: financijski. Odnosno moralni. Pun njegov i donekle Tomaševićev.

Kad je Damir Vanđelić izabran za žrtvu te je (naivno) započeo ozbiljno raditi, vrlo brzo se pokazalo kočenje i opstrukcija iz ministarstva Darka Horvata. A kada je Vanđelić o tome napokon progovorio u javnosti i Horvat i Izbavitelj skladno su u medijima stali napadati Vanđelića da on ima političkih ambicija i da istupa s političkim stajalištima. A recite prepametni, čak i da je to istina a ne nerad ministarstva i Vlade, gdje to piše da se šef Fonda za obnovu ne smije baviti politikom? Zar je on vojnik oružanih snaga? Zar je vojnik HDZ-ove partije pod stranačkom stegom? Tko je njemu nametnuo tu zabranu? Zar on nema svojih ustavnih prava?

I tako je car (još jednom) ostao gol. Ministarstvo Darka Horvata, po nepisanoj naredbi Izbavitelja, pumpalo je zračne i Vanđelićhidrauličke kočnice. Vanđelićeva je dužnost trebala biti da in on fingira rad te da šuti i glumi. No, on nije pristajao na tu prljavu igru, nego je označio one koji raditi ne žele. I tu je izbio prvi javni sukob de facto s Horvatom de iure izravno sa samim Izbaviteljem. Počeo je nevidljiv politički pritisak po svim frontama Vanđelićeva djelovanja. Politika mu je jasno, da jasnije ne može biti, demonstrativno nacrtala koliko ga može uništiti i na kojim sve područjima. Tako se Damir Vanđelić podvijena repa ponudio „dogovorno“ otići te nije bio ni prvi a niti će biti zadnji u hrvatskoj politici, koji se povlači da bi hvalio Izbavitelja, Horvata, rad „svojega“ Fonda. Ukratko, samo što nije na kraju zagrcao: Ja sam krivac za sve, Fond će bez mene profunkcionirati, hvala dragome Izbavitelju. U toj situaciji, Horvatov istup u medijima bio je vrlo slabo skrivano likovanje. Napokon je maknuo Vanđelića koji ne zna kako se igra u krug i tapka na mjestu a još bi se bavio i politikom. E nećeš ti meni majci!

Na kraju, Izbaviteljev plan ulazi u finale zajedno sa samim njim i Horvatom: tko će se sada prihvatiti Vanđelićeva posla? Pa naravno nitko častan i moralan, nitko ozbiljan. To je dakle završni čin Izbaviteljeve „obnove“. Da ju prebaci na razdoblje nakon 2030-te, na nikada... a kad on već bude daleko u Bruslju, kao namjesnik-čato u Ukrajini (svladao već i jezik!) ili tko zna već gdje, gdje će ponovno izvoditi isto ovo kao u RH: nemjerljive štete. Jer on najbolje glumi rješenje, dok je istovremeno on sam problem.

„Provjereno“

Neki dan je u toj emisiji, odlične novinarke i voditeljice Eme Branice, problematizirana pogibija afganistanske djevojčice Madine (6) na pruzi blizu granice sa Srbijom. U javnosti je odjeknula presuda Vijeća Europskog suda po kojoj RH mora platiti odštetu obitelji od 40.000 eura. I na tome se stalo, ministar Božinović kaže kako moraju pomno proučiti tu presudu i kako ne misli dati ostavku. Još ju proučava. No u drugom planu, ostalo je nešto što bi nas trebalo barem isto toliko zabrinjavati ako ne još i više. Naime odvjetnica, koja radi na tom predmetu, u kameru „Provjerenog“ više je puta ponovila kako je bila izložena snažnom pritisku. I njezini suradnici bili su izloženi pritisku. Provjereno2Pritisku da ne radi, da ne rade svoj posao u tom predmetu ili da im svima on bude otežan. S obzirom na ovakav postupak sustava, vrlo je teško povjerovati da ovdje nije riječ o uhodanom „postupku“, gotovo već proceduri. Postupku ne samo zataškavanja već i pritisaka. Netko se u sustavu očito osjeća vrlo sigurnim i zaštićenim kad se upušta (po nalogu?) u ovako grubo „uplitanje“ u legitiman postupak. Da li su to znali nadređeni? Tko sve dakle nije znao? Ili „nije“.

U emisiji je također posvjedočeno kako su snimke s nadzornih policijskih kamera - nestale. Ne postoji ili je nestao i zapisnik o saslušanju imigranata... Ovo, čini se neupitno zataškavanje a zatim i prisila i pritisak na rad odvjetnice i suradnika, ne će se istraživati. Iako ta sramota ima svog jasnog vlasnika, ima svoj izvor. Naime, zasigurno Zagrebački gradski vodovod nije višekratno zvao odvjetnicu i njezine suradnike te im ometao i onemogućavao rad. No, čini se da ti podatci nikoga u Hrvatskoj ne brinu. Čak ni po službenoj dužnosti. Vidi vraga EU još jednom čisti za nama, ne vjeruje Hrvatskoj policiji i donosi financijsku kaznu državi u obliku nepravomoćne presude. Ovim nasilničkim ponašanjem dijela sustava, počinitelj izgleda želi da povjerujemo kako sve to ide tek u rok službe. No, ide li?

Tako dugo, dok nakon pada čak dva vojna helikoptera u nas nema ostavki (sačuvaj Bože nadležnog ministra Marija Banožića); dok zbog poskupljenja i debelog kašnjenja opremanja vojne zgrade na zagrebačkom Černomercu, nema odgovornog (istog tog) ministra; dok ni nakon nekoliko afera granične policije na hrvatskim granicama pa tako ni kod ove najnovije, nema ostavki ministra Davora Božinovića; tako dugo, dok nakon sramote organa progona oko procesuiranja Gabrijele Žalac ili Ivice Todorića nema odgovornih i nema trenutnih ostavki vodećih žena, državne odvjetnice Zlate Hrvoj-Šipek i ravnateljice Uskoka Vanje Marušić, Hrvatska će, kao i do sada, tek nemoćno klečati u klinču Izbavitelja. Ili, kako kaže jedan ugledni profesor prava: “Stručno gledajući, DORH-u se dogodila sabotaža”. No, Izbavitelj i njegovi adlatusi hrabro se hvale svojom podrškom državnoj odvjetnici… Tko tu dakle koga sabotira?

Javor Novak

Pon, 17-01-2022, 22:46:55

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2022 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.