Raznijet će Hrvatsku

Gdje je kraj šamaranjima?

Bilo je samo pitanje vremena kad će nam savršeno nezrela ekipa političara u vrhu države dokazati da to stvarno i jesu te svima pokazati kako se razaraju državne institucije i to one najvitalnije poput vojske. Zalutali u vlast, Izbavitelj i Milanče, ni ne znaju drugačije. Njihov ego raste u nebesa i ni ne pada im napamet da sjednu za stol te napokon prestanu puniti skandal-stupce u domaćim (i stranim) medijima. Njima još nije došlo do mozga da upravo ovakav scenarij sa svađama, čak s uvlačenjem i Hrvatske vojske, fašističkoj Srbiji najviše odgovara. Njima još nije došlo do svijesti da dok se oni prepucavaju i razaraju državu, da dok se oni bave samima sobom, pljačkaši i mrzitelji Hrvatske grabe trčećim korakom i raznose ju. Možemo samo pretpostavljati što o nama misle u inozemstvu, nakon ovakvih gafova najviše vlasti u RH. Gdje je kraj ovoj sramoti? Ne bi me začudilo da Milanoviću i Plenkoviću uruče opomenu iz NATO-a jer ovo je prevršilo svaku mjeru i ruši vjerodostojnost našeg partnerstva u NATO-u. Ovakav partner nikome ne treba. Čini se da je V. Šeks imao potpuno pravo kad je tražio opoziv predsjednika Milanovića. Samo, sada je isto tako očito, da taj pravni zahvat treba proširiti i na sve Plenkovićeve ministre, baš kao i na njega samog.

Za dom spremni

Vidim da je moja kolumna prošloga tjedna izazvala veliko zanimanje i zapalila cijelu paletu dežurnih polutana koji su zapjenjeno, i po zadaći, grizli. Uključila se cijela omrežna prosrpska bojna iz RH i iz tzv. republike srpske. Treba odmah reći da nijedna država, pa tako ni Hrvatska, baš nikome nije kriva što oni nemaju zavičaj, nacionalnu pripadnost, rodoljubni osjećaj ili patriotizam kako se to često (s ponosom!) naziva na Zapadu. Zato ću citirati Mažuranića i ponoviti citat kojim se svojevremeno poslužio veliki Dubravko Horvatić: “mišad grize ali po tlih gmiže”.

Naime, apatridi nas s neke kvazi antifašističke platforme žele uvjeriti kako su ustaše izmislile pozdrav Za dom spremni. Kako je to lijepo pokazao i skrenuo nam pozornost novinar i politolog, cijenjeni g. Mario Filipi kao hrvatski branitelj i junak, stopostotni ratni vojni invalid te inače i poznati veslač, omladinski prvak svijeta te intelektualac s ljubavlju za hrvatsku povijest - auktori Leonard Eleršek, pukovnik OSRH iz Zadra i liječnik prim. dr. sc. Rado Žic Mikulin iz Punta na Krku, predočili su nam dokaze o porijeklu tog pozdrava u svojoj knjizi „Putom Sunca – Crveni bojovnici iz Horezma” (izdanje: Ogranak Matice hrvatske u Zadru, 2019.). Hvala svima uključenima u taj značajan projekt. No, ono za što nema baš nikakvih dokaza, osim pjene na ustima, jest da srbijanska četnička kokarda, pod kojom se klalo po Hrvatskoj najmanje od 1918-te do 1995-te, je neki progresivan simbol. A on, zločinački kakav je, u RH još nije zabranjen! Štoviše o njemu se uopće i ne govori. Muti se istina a optužbe zabadaju u junački ZDS a ne u genocidne četničke kokarde.

Isto tako, krvava petokraka, simbol komunističkih zločina počinjenih po cijelom svijetu; Titova petokraka, pod kojom je (u Titovim poslijeratnim gulazima) život izgubilo više od 500.000 ljudi; ta koljačka petokraka s Bleiburga i Križnih putova (po jednom od izvršitelja klanja Simi Dubajiću); ta petokraka, koja je iseljenim Hrvatima po svijetu glave razbijala sjekirom; ta petokraka koja je Vukovar sravnila sa zemljom i napunila groblja čak i sa strijeljanim ranjenicima iz Vukovarske bolnice, da ne govorimo o stradalim civilima – ta petokraka se ne zabranjuje! I još nam neki novopečeni suci, koji su popili brojne jugo-velikosrpske-mitove trabunjaju o “civilizacijskim tekovinama”!

Ne postoji službena zabrana u RH četničke kokarde i velikosrpske petokrake. Zato i postoji cijela klika razmiljelih apatrida i mrzitelja Hrvatske koja urla protiv HOS-ova pozdrava Za dom spremni. No, kome ti polutani mažu oči? Ma boli njih jedna stvar za povik legitimnih jedinica Hrvatske vojske, njima je do rušenja Hrvatskog obrambenog rata. Njima smeta obranjena Hrvatska. Njih boli hrvatska pobjeda i što su u njoj potučeni do gležnja. Njih peče što ih je njihov vlastiti vožd, fašist Slobodan Milošević proglasio zečevima. Zečevima koji su se kukavički razbježali u samo dva dana. To bi ova ekipa samozvanih antifašista željela poništiti, okrenuti naopačke i vratiti se na poziciju u kojoj su bili privilegirani, podmazani. Oni bi na poziciju Saveza boraca, gdje su određivali i naređivali. Sudovi su samo bili njihov servis. Etnički su biznismeni tek puki mrzitelji svega hrvatskoga. Inkasatori hrvatskih kuna. Drečeći prosjaci, koji bi da im se dâ još i više.

Zbog toga se tako pjene, ma kakav pozdrav… Jasenovac, ZDS, razne izmišljene jame, pervertirano izokrenuti antifašistički ustanci, u stvari klanja hrvatskoga naroda i okretanja na žaru katoličkog svećenika, elementi su njihova trajna etničkog biznisa. Oni od toga žive i od sramnog negiranja da su pobili tolike fratre od Lepe Bukve i Maclja do dubrovačkog Jakljana, i Dakse, i Orsule do Širokoga Brijega… Oni se upinju na stražnje noge ne bi li nas zatrpali svojim lažima, ne bi li svoja zločinstva pripisali hrvatskome narodu, HOR-u, Hrvatskoj vojsci, HOS-u.

Oni plaču za Ukrajincem Titom, jednim od 10 najvećih zločinaca svijeta jer njima je pod njim bilo na sve načine - odlično. Savjesti nisu imali pa je tako nemaju ni dan danas. Oni venu za Titom a ne znaju da je jedna od njegovih glavnih porola sustigla i njih same: “Nema povratka na staro!” E ali oni bi upravo to htjeli. I kad u tome ne bi za njih bilo obrta i masnog novca, nikada se oni ne bi bavili Jasenovcem ili ZDS-om. Više se niti ne bune protiv kune, dapače: što više kuna da im je. A to je inače ustaška kuna? Ma kakva povijest. Oni imaju svoju, nepromjenljivu, te kao takvu punu negaciju znanosti o povijesti. Njima povijest počinje 08. svibnja 1945.

Prije koju godinu na Hvaru, za naš stol sjeo je neki lokalni SDP-ovac i stao iz čista mira hvaliti Račana, Tita, NOB-e. Poznavao je naime mog znanca. Upitao sam ga a što ćemo s Golim otokom? Što s Bleiburgom i Križnim putovima? Jako se zblenuo pa zatim uzrujao i zapjenio. Rekao sam mu da se smiri ako želi razgovarati ali da će morati iznijeti protuargumente. Malo je lupao po stolu, pa kad je vidio da od toga nema koristi, ispalio je svoj argument: “To su bile legitimne poslijeratne operacije! Obračun s neprijateljima Jugoslavije!” – Super, dodao sam mirno: Znači predsjednik Tuđman i Hrvatska vojska isto su tako imali pravo, doduše nisu ga iskoristili, na legitimne poslijeratne operacije. Obračun s neprijateljima Hrvatske, ne? Sve vas, po vašoj logici, trebalo je znači pobiti? Iskočio je iz kože i uskoro vičući i vrijeđajući pobjegao. To su ti “argumenti” takvih tipova, drvenih advokata Titovih zločinstava: “Mišad grize ali po tlih gmiže”.

U samici bez pogleda

Prijeđimo na kulturu, iako su neki svojevremeno ponosno ispaljivali: “Kad čujem riječ kultura, ja se odmah hvatam za pištolj!”

Nevjerojatno je dokle ide političko sluganstvo i uvlačenje pojedinih novinara/ki Hrvatskoga radija aktualnoj gradskoj politici. Nomina sunt odiosa, ali u razmaku od samo nekoliko dana u emisiji “U sobi s pogledom” reprizirati razgovor s Uršom Raukar Gamulin iz Muzemo, dno je dna. Na stranu to što ova gošća uopće nema što reći a kao glumica rado ističe kako nikada nije željela dobiti ikoju ulogu! S ljubavlju prema životnome pozivu, ne?

To je dno novinarstva naravno ne zbog URG nego bi ista stvar bila i da je riječ o bilo kojem drugom aktualnom političaru točnije naturščiku. Tako se nije podilazilo čak ni u (ne)vrijeme jednoumlja. Ne želim znati je li tu posrijedi i neko privatno prijateljstvo ili neki drugi interes (fotelja u gradskoj kulturi?) ali repriza, nakon subotnje emisije, već u četvrtak, potpun je promašaj slobodnog novinarstva uz izostanak ikakvog uredničkog profesionalizma na HRT-u. Ovaj se namjerni faux pas dogodio na samom Prvome programu. I to u trajanju od čak pedeset minuta i sve reprizirano unutar istoga tjedna! Tugaljivo. Vrlo. Uz to i na evidentnu štetu U. R. Gamulin, koja osim što ima problem s artikulacijom misli, ovdje biva ni kriva ni dužna uvučena u potpuni neprofesionalizam i sluzavo dodvorništvo. Na tu medvjeđu uslugu nije mogla utjecati. Barem se tako nadam. Doduše, nikad se ne zna…

“Dom je tamo gdje je HRT” glasi često emitiran slogan, ovdje (i ne samo ovdje) on znači: Dom je političarima tamo gdje je HRT. Zato: živio im njihov stvarni privatni servis u frazama i floskulama tako često nazivan javni!

Tomaševićeva sposobnost

Gradonačelnik koji zna, gradonačelnik koji će riješiti probleme… Slogana je bilo puna košara … no, Tomislav Tomašević jedino što je do sada napravio jest rezanje voznoga parka. Ako gradonačelnik glavnoga grada tome služi, njegov bi posao mogao obavljati svatko s osnovnom školicom. Poseban je luping izveo s Pripuzom i glomaznim otpadom. Sada tvrdi da nema ništa protiv Pripuzove tvrtke i suradnika. Velik je to korak. Unazad. U međuvremenu inspekcija mu zatvara odlagalište krupnog otpada. Nakon zatvaranja reciklažnih dvorišta to je još jedan velik uspjeh TT-a. Usput, u Sesvetskom Kraljevcu dan dva prije obećanog roka on seli krupni otpad natrag u Zagreb, na Jakuševac. Sjajan je to posao: iz Zagreba pa u Zagreb… za prijevoznike krupnog otpada.

Otkrio je i koliki je dug Grada pa najavljuje lanac poskupljenja. Tako bi i svačija baba znala “upravljati”. No, ogroman dug nije ga smetao ograničiti Advent u Zagrebu. Jer, poznato je: kad si u gubitcima tada zaradu treba smanjivati. Što košta da košta, jer važnija mu je ideologija.

Šminkanje Klasića

Nakon što je njegov serijal o NDH izložen argumentiranim osudama i kritikama, duboka se država upitala a što ćemo sad? E pa ovako ćemo: napisat ćemo Klasiću hagiografiju i proglasit ćemo ga junakom našega doba. Pa kaže: “Hrabro raskrinkava pošast povijesnog revizionizma u Hrvata”. Nisu rekli je li to humoristički prilog o Klasiću? U karikaturalnom smislu se i nastavlja: “jedan je od najpoznatijih i najpriznatijih hrvatskih povjesničara”. Kako bi bili sigurni da su doprli do čitatelja čak se služe i ponavljanjem pa kažu: “On smjerno, znanstveno i hrabro raskrinkava i razložno tumači pošast povijesnog revizionizama u Hrvata”. I kad ste pomislili da je to sve, mudri auktor piše: “Klasić ponekad djeluje poput usamljenog i napuštenog junaka “. E sad, ako je usamljen i napušten kako se to uklapa s gornjom tvrdnjom: “jedan je od najpoznatijih i najpriznatijih hrvatskih povjesničara”. Pa ako je i od Vlade Vurušića, previše je. Jer auktorovom logikom rukovođeno, vjerojatno bi trebalo stajati: najpoznatiji je i najpriznatiji usamljen i napušten junak hrvatskih povjesničara. Tako pade pokušaj šminkanja jer: za neke nema te šminke.

Raznijet će Hrvatsku

Kolijevka hrvatske kulture i tiskarstva (“Kosinjski misal”) taj slavni pretpovijesni i povijesni lički Kosinj bit će potopljen. Kada sam cca 1994., kao novinar Drugog programa Hrvatskoga radija bio u Kosinju, na putu koji je organizirao obrtnik -nasljednik slavnoga Penkale sa zagrebačkog Trga bana Jelačića (Peroklinika) intervjuirao sam in situ tadašnjeg glavnog ravnatelja HEP-a Damira Begovića. Kao mladac bio sam neumoljiv pitajući ga što će biti s kućama, grobljima, arheološkim nalazištima i sve snimao na kasetofon. Sjećam se da su vrlo brzo preko moga ramena zazujale kamere jer novinara je tada bilo sa svih strana čak i iz BiH. G. Begović se tada koprcao i davao evidentno neodrživa obećanja. A koliko ga je sve zaboljelo pokazao mi je njegov kasniji istup. Naime, pri povratku u Zagreb, u autobusu, prišao mi je uvjeravati me kako će sva arheološka nalazišta biti prvo istražena a grobovi s pijetetom preseljeni. Pitao sam ga tada: Hoćete li mi ovo vaše obećanje ponoviti i u mikrofon? To je i učinio. Za koji dan sve sam objavio.

Sada smo svjedoci, kako tzv. hrvatska vlast ne odustaje od devastacije Kosinjske doline, i grobova i nalazišta i naselja. Svega. Štoviše, nitko u ovih proteklih umalo 30 godina, nije otpočeo arheološka istraživanja na više od 10 postojećih lokacija! Samo onih poznatih, a tu su i četiri prevažna crkvena objekta (između ostalih: župna crkva sv. Antuna Padovanskog u Gornjem Kosinju sagrađena 1692. godine u baroknom stilu). Ali zato bageri već rade, skupljaju kosti i negdje ih odvoze… Devastacija uporno traje. Kosinjska dolina bit će potopljena dvama branama i akumulacijskim jezerima. Oni, koji od megavata ne vide ni dalje ni šire, hvale se kako će ta hidroelektrana proizvoditi više struje nego hrvatska polovina NE Krško. Dokle smo dogurali navest ću poznati podatak: samo Zagreb, ljeti, za klimatizacijske uređaje potroši više struje nego što dobijemo iz NE Krško. Na zdravlje napretku: Kosinjska dolina za klimatizaciju! Da nam stražnjicama ne bude prevruće.

A što sve Kosinj znači za hrvatsku kulturu, pismenost, povijest, umjetnost i ukupnu baštinu te za hrvatski identitet, pročitajte na poveznici.

Javor Novak