Javor NovakJavor Noval karikatura

Doba trpova

Goldstein na (novim) mukama (1)
(propade mu opus)

Nema teže osude nekome profesoru u osmoljetki, u gimnaziji, a pogotovo na sveučilištu, nego što je ocjena znanstvene zajednice da dotični ne raspolaže činjenicama, da izmišlja, a da nedostatak podataka spremno i besramno nadopunjuje maštom. Ivo Goldstein2No, kako tko, netko ima debelu kožu, a netko se časno, zauvijek povuče. Hrvatskoj je povijesnoj znanstvenoj zajednici vrlo dugo trebalo za artikulaciju kritičke osude takvih „znanstvenika“ i njihovih uradaka. Bit će iz dva razloga: za jednoumne i totalitarne Jugoslavije poviješću se manipuliralo kako tko (politički) hoće. Ona se prekrajala i šila u svim bojama i smjerovima, samo ponajmanje u onim znanstvenima. U novije vrijeme s demokratskim promjenama, znanstvena je zajednica „zakasnila”, vjerojatno zato što im se činilo kako je neznanstvenost ovog auktora bjelodana i svima vidljiva. Činilo im se možda očitim da je riječ o makulaturi, o nečem što se medijski uporno progurava, a to nikako nije povijesna znanost. Ni blizu. Bez obzira na grlatost „auktora“ i (kilo)gramažu „djela“. A on je (uvjerljivosti radi) preventivno, uvijek namrgođen. Takvi su mi bili i starješine u JNA. Da pukneš od smija.

Socijalistička Hrvatska nije smjela ni zucnuti o utilitarnim brojkama Jasenovca ni o nedostatnim istraživanjima. Pretjerani se Jasenovac prvo koristilo u napuhanoj raboti naplaćivanja ratne odštete od nacističke Njemačke, ali su pri tom svoju priliku brzo ugrabili i srbski fašisti, okupatori i velikosrbi. jugoslavija kartaOni, koji takvi po sebi, egzistiraju na vlasti u Srbiji već najmanje 150 godina. Sve uz jaku podršku Srpske pravoslavne crkve, koja neprekidno sije mržnju protiv Hrvata još i mnogo duže. Još od Pećke patrijaršije (od 1346. do 1463., i od 1557. do 1766.). To im je u krvi.

Normalan hrvatski čovjek nikada nije negirao postojanje Jasenovca u satelitskoj NDH kao ni zločina sramne i izdajničke pobjegulje Ante Pavelića u Jasenovcu i izvan samog Jasenovca. Ono što se oduvijek tražilo jest da se satelitska NDH stavi u kontekst rata, posvudašnjih kolaboracionista: u Francuskoj, Španjolskoj, Italiji, po cijeloj Europi i njihovih logora… sve do Švedske. Tražilo se da se istraži i srbski kolaboracionalizam, pokolje Židova i logore za Židove. Tražilo se da se istraživanja jasenovačkog logora nastave kako su ondašnji znanstvenici to i preporučili, ali, kako kaže povjesničar dr. sc. Mario Jareb: komunistička je vlast bila razočarana malim brojkama, nisu im se uklapale u ratnu reparaciju pa su istraživanja prekinuta, a rezultati bačeni pod tepih. Hrvatski čovjek traži da se istraže i svi komunistički zločini u poraću i poslije, kao i „rad“ Jasenovca u Titovoj Jugoslaviji od 1945. do 1948., a možda i duže. Drug Ukrajinac Tito zato nikada nije želio posjetiti Jasenovac.

Takva mnogo potpunija istraživanja i njihovi rezultati ne bi mogli umanjiti visinu zločina u NDH, već bi, upravo obratno, vratili izgubljeni pijetet žrtvama s kojima se neki, upravo kvaziantifašisti i biznismeni na smrti i Židovi, nemilice, obrtnički i višedesetljetno - loptaju. Bio bi to kraj etnobiznisa i manipulacija kao i vječno velikosrbskog optuživanja svih Hrvata da su genocidni narod - ustaše. Ako je i od poznate i sramne Juden frei Srbije - previše je.

Umjesto istine, ovih dana, otpočelo je drugo „spašavanje vojnika Ryana“. Mile PesordaNaime, za vrijeme predsjednika Josipovića trebalo je spašavati prvo tada živućega, danas pokojnoga Predraga Matvejevića. Isti se bio jako zaigrao pa je javno izvrijeđao i iznapadao hrvatske književnike nazvavši ih talibanima, među kojima posebice Milu Pešordu. Čovjeka s kudikamo bogatijim životopisom i važnijim literarnim opusom nego što je to bio Matvejevićev. Na sudu je, vidi vraga (unatoč mnogobrojnim otezanjima) Matvejević glatko izgubio i sada su se serviseri duboke države našli u ljepljivim smokvama. E, ali. Onda je na scenu stupio naš veliki kazneno-pravni stručnjak Josipović koji je, dosjetivši se jadu i spašavajući tog vojnika partije, odlučio vatrogasno brzo pomilovati osuđenog Matvejevića. Drugim riječima, kao predsjednik države, dokinuti pravni sustav, omalovažiti pravomoćnu presudu i postaviti sebe kao Boga koji sjedi, koji odlučuje i presuđuje. Faraonski. Ma kakva država, ma kakav zakon.

Nakon te predsjedničke sramote, a ne zaboravimo i onu s hrestomatijama u birtiji u Vinodolu, gdje predsjednik RH podanički (pod)nosi dokumente običnom veleposlaniku Srbije! Josipović je zatim još jednom „zablistao“. Naime gorilo je pod petama navodnom doktoru Ivi Goldsteinu. Doduše njegov mentor, ugledni i priznati povjesnik Miroslav Brandt već je u svojoj knjizi („Život sa suvremenicima“, 1989.) napisao kako je prekinuo svoje mentorstvo Ivi Goldsteinu jer je ustanovio da isti citira nepostojeće auktore. Na pitanje zašto to radi, Goldstein mu ponosno odgovara: Pa tako rade svi! I cijenjeni profesor tada, sasvim presedanski, ukida mu svoje mentorstvo! A onda sve i objavljuje u navedenoj knjizi. No, Goldsteinovi (tatek i sinek) tada odlaze u Beograd (snašli su se) koji je inače svjetski centar, najstručniji i najpoznatiji za srednjovjekovno, hrvatsko, drveno brodograditeljstvo i pomorstvo. Pa da. I tako Ivek tamo, daleko od mora, doktorira na toj jadranskoj temi. In situ.

E, ali prošla su ljeta, sada se Ivo Goldstein kao doktor, kao sveučilišni profesor, poželio i Akademije. Oni bi već (i) u HAZU. Akademik PecaricUnatoč (opravdanim) polemikama je li HAZU zapravo JAZU, na sjednici te ustanove, a povodom prijedloga da se Ivu Goldsteina primi među akademike, ustao je akademik Josip Pečarić i započeo nabrajati sva ova „postignuća” prof. dr. Ive Goldsteina te negativne recenzije njegovih „povijesnih” djela. Otrežnjenje i buđenje Goldsteina uz pad bilo je strašno. O njegovu „radu” iznosi negativne činjenice ništa manje nego akademik, svjetski autoritet u matematici, čovjek s više od tisuću objavljenih radova, čovjek koji predaje na tri kontinenta, a o znanstvenoj citiranosti da i ne govorim. Ali govori i prvorazredni znanstvenik, koji je medijski u Hrvatskoj savršeno nepoželjan, govori vrhunski znanstvenik, kojemu čak proganjaju i obitelj! Dakle, s pozicije tako omalovažavanog i podcjenjivanog čovjeka, ustaje taj i takav jedan (za Hrvatsku) nevaljali akademik Pečarić i govori u Akademiji. No, to što je izgovorio bilo je toliko činjenično nepobitno i potkrijepljeno da „Ivek glatko ni prošel” kako mi je kazao jedan moj Zagorec.

I sada jasno, mediji su sramežljivo počeli iznositi podatke iz akademikova nastupa, krenula je lavina. Je li Goldstein uopće doktor? I bome gorjelo je pod petama našem „najvećem znalcu o Jasenovcu”. I tu (opet) stupa na scenu naš poznati vatrogasac Josipović i kao i u slučaju Matvejević plameno spašava Goldsteina. pressing GoldsteiniDa bi se nezasitno čeljade zadovoljilo i smirilo, moralo ga se lijepo smjestiti na (udaljeno) novo radno mjesto, ali posebno vrijedno. Ništa manje nego za veleposlanika u Parizu. A ondje je onda naš vrli znanstvenik (s doduše nekim tamo je li malim afericama u struci) velevažno istaknuo Titovu fotografiju u svome uredu.

Kada je i tome došao neminovni kraj, Večernji list piše: „Goldstein ne želi iz Pariza, tražio od Oreškovića da ga ostavi”. Pa piše: „Ivo Goldstein već dugo lobira za sebe, kazali su nam diplomatski izvori“. Pa još: „Goldstein je osobno nazvao premijera Oreškovića te tražio da ostane u Parizu i nakon isteka mandata, potvrđeno nam je iz više izvora”. Znači, svidjelo se drugu. Nadalje VL piše: „Sveučilišni profesor Goldstein na dužnost veleposlanika imenovan je bez diplomatskog iskustva (!) i nije karijerni diplomat, tako da nakon povratka u Zagreb karijeru neće nastaviti u Ministarstvu vanjskih poslova”. Da karijeru. Njega je, znači, samo trebalo skloniti iz Zagreba na neko vrijeme, zbog potpune blamaže? Dok nevrijeme ne prođe? I na kraju, ima toga još: On „već dugo lobira za sebe – kazali su nam diplomatski izvori, potvrdivši da je Goldsteinu povratak u Zagreb mrska opcija”.

No, no, to nas uopće ne čudi. Nakon što je Goldsteinov „stručni” opus akademik Pečarić onako jasno raskrinkao do u detalje u HAZU-u, drugu je postao omražen ne takav njegov neznanstveni rad, već taj i takav Zagreb. Logično, kad je slika loša, treba razbiti ogledalo… A na vlasti više nije imao ni svog druga Mesića, ni svog vatrogasnog spasitelja druga Josipovića. No, nastavio je sa svojim konfabuliranjem povijesti i objavljivanjem „novih” knjiga, pa su povodom istih stručni bibliotekari, arhivisti i povjesnici izjavili kako ni njega, a ni oca nijednom nisu vidjeli ni u jednoj povijesnoj pismohrani. „Ivek se požuril reći”, kazao mi je moj zagorski prijatelj, „kak su oni knjigu pisali temelem svoje kućne arhive.” Tu smo prasnuli vu smeh. Jer, Ivek i Slavek jači su i od NSK-a.

No, kako Ivo Goldstein jaše dalje, zaigrao se nedavno opet (i) u Novinarskom domu. Navodni antifašisti pozvali su elokventnog generala Antu Prkačina, saborskog zastupnika, i – logično – morali su mu dopustiti da postavi pitanje… I onda je počelo. ivo gol BujicaMorali su ga pozvati i za stol kako bi s mikrofonom bio razumljiviji i glasniji. Sjajni Prkačin započeo je blago i temeljito, odmah je kazao kako je Goldstein ovdje danas bio i preopširan i nepripremljen, a isti je odmah počeo cupkati tenisicama. A kada je izvrsni general Prkačin nastavio s činjenicama, Goldsteina je to prebacilo: skočio je na noge, počeo je vikati i vrijeđati i prekidati gosta tribune. Kao sveučilišni profesor ili kao derište kojem su razbili igračku? Pokušao je primitivno nadglasati i spriječiti u pristojnom obraćanju generala Antu Prkačina. Čak se i ustobočio i postavio se na njega. A kad su slušatelji iz gledališta stali protestirati što se Prkačina pokušava ušutkati, Goldstein je načisto pobjesnio, digao se, nasrnuo na starca sa štapom iz publike, izbacujući ga iz dvorane! Jer to je njegov akademski nivo. To je njegova dvorana. Goldstein je još i prljavo psovao, a voditelj tribine Vlado Vurušić na gosta se (ne na Goldsteina!) derao: „Dosta! Dosta!” Demokratski i akademski, zar ne? Čak je i Gongovka pa iz Možemo, inače velika antifašistkinja, Sandra Benčić napustila tu deračinu. I, kao i uvijek tako kod nas, tako i ovoga puta, Filozofski fakultet nije uopće našao nužnim pozvati svog profesora Goldsteina na red i priupitati ga za zdravlje povodom ovakvog sramnog javnog ispada i potpunog sramoćenja Fakulteta. Jer o zdravlju (tog Fakulteta) je riječ.

Zato, kako je iz cijelog svog života naučio, da je on uvijek na dobitku i uvijek u pravu, Ivo Goldstein jaše dalje. Zašto i ne bi? E, ali nov (malo veći) problem za „istinu” koju on poduzetnički širi sada je stigao iz ni manje ni više nego međunarodnih voda. Eto nove muke za vječno namrštenog Goldsteina.

Naime, našao se na udaru kritika ništa manje nego The Jerusalem Posta zbog izjava u HRT-ovoj emisiji Nedjeljom u 2 koje je izrekao još u lipnju 2018. godine. Auktor teksta David Goldman, pisac i nezavisni novinar te voditelj thegoldmanreport.org, stranice posvećene istraživanju nacističkih zločinaca i njihovih podupiratelja u Australiji i drugdje u svijetu, ustvrdio je kako „mora prestati sramotno ismijavanje holokausta” osvrćući se na Goldsteinove tvrdnje.

„Ivo Goldstein ide tvrditi da je Adolf Hitler - dok je Berlin bio pretvaran u prah i pepeo ruskim kaćušama - stigao razmišljati kako na nekakav Balkan poslati spravu za mljevenje kostiju!? Za koju inače nitko nikada ondje nije čuo”.

Goldman se pita „zašto uopće ugrožavati povijest Holokausta uvlačenjem u priču jednog mjesta” (Jasenovac op. J. N.) „za koje se ne može podastrijeti forenzički dokaz da je u njemu bilo više od nekoliko tisuća žrtava“.

Zašto muzeji Jad Vašem u Jeruzalemu ili US Holocaust Museum desetljećima šute na postupke hrvatskog muzeja JUSP Jasenovca, koji koristi snimke Treblinke ili snimke iz Ukrajine i Poljske kako bi podupro svoje preuveličane tvrdnje o žrtvama? JPZašto te organizacije pristaju na tvrdnje iz bivše Jugoslavije o astronomskim brojevima jugoslavenskih žrtava u Drugom svjetskom ratu, kad su te brojeve opovrgnuli čak i službeni jugoslavenski popisi stanovništva?” - piše Goldman te dodaje kako je “teško prihvatiti izjave koje datiraju još iz vremena bivše Jugoslavije da broj žrtava tek treba utvrditi. Pa što je radio muzej u Jasenovcu, koji postoji 47 godina, ako do danas nije ni pokušao utvrditi gdje su ti 'mistično nestali posmrtni ostatci logorskih žrtava'? Oni koji smatraju da nije važno koliko je bilo žrtava u pojedinom logoru, ili koji smatraju da to ne treba utvrditi - čine nemjerljivu štetu židovskoj povijesti” - zaključuje Goldman. Njemu (još) nije poznat opsežan rad hrvatskih povjesničara o Jasenovcu koji su u nekoliko navrata upozoravali JUSP na ponavljanje istih imena, na krivotvorenja i manjkavosti. Njemu (još) nije poznato da je JUSP tada skidao tih navedenih dvadesetak imena i istovremeno isticao novih 20! Pa tako nekoliko puta! Znanstveno i povijesno i akribično i pošteno, nema što.

E, sada se neumorni Goldstein našao na velikim mukama, mnogo će veza sada morati povući. Taj Ivo Goldstein sada će malo teže svim neistomišljenicima lijepiti etiketu filoustaštva. Ne će ići. Kako Izraelce podučiti Goldsteinovu holokaustu? „A bu demantiral?” – pita me moj Zigi. Bude, kažem mu i tako će dodatno rasplamsati raspravu za koju nema ni argumenata, ni činjenica.

Javor Novak

 

Sub, 27-11-2021, 10:14:48

Komentirajte

Zadnji komentari

Kolumne

Telefon

Radi dogovora o prilozima, Portal je moguće kontaktirati putem Davora Dijanovića, radnim danom od 17 do 19 sati na broj +385-95-909-7746.

Poveznice

Snalaženje

Kako se snaći?Svi članci na Portalu su smješteni ovisno o sadržaju po rubrikama. Njima se pristupa preko glavnoga izbornika na vrhu stranice. Ako se članci ne mogu tako naći, i tekst i slike na Portalu mogu se pretraživati i preko Googlea uz upit (upit treba upisati bez navodnika): „traženi_pojam site:hkv.hr".

Administriranje

Pretraži hkv.hr

Kontakti

KONTAKTI

Telefon

Telefon Tajništva
+385 (0)91/728-7044

Elektronička pošta Tajništva
Elektronička pošta Tajništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

 

Elektronička pošta UredništvaElektronička pošta Uredništva
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Copyright © 2021 Portal Hrvatskoga kulturnog vijeća. Svi sadržaji na ovom Portalu mogu se slobodno preuzeti uz navođenje autora i izvora,
gdje je izvor ujedno formatiran i kao poveznica na izvorni članak na www.hkv.hr.
Joomla! je slobodan softver objavljen pod GNU Općom javnom licencom.

Naš portal rabi kolačiće radi funkcionalnosti i integracije s vanjskim sadržajima. Nastavljajući samo pristajete na tehnologiju kolačića, ali ne i na razmjenu osobnih podataka.