Izvandomovinski pokret

S velikom sam indignacijom i iznenađenjem pročitao vijest, objavljenu k tome još na nekakvom Facebooku (sic!) kojom predsjednik i osnivač Domovinskog pokreta, k tome i svojedobni kandidat za predsjednika RH i još donedavni kandidat za gradonačelnika grada Zagreba, čovjek koji je stranci dao svoje osobno ime, dr. Miroslav Škoro, potpuno nezrelo, nemušto i neodgovorno daje obrazloženje bez obrazloženja svoje neopozive ostavke na sve stranačke funkcije. Njegova bijesna sestra stvar je još nekoliko puta pogoršala dajući ne samo neprimjerene izjave već iznoseći i otvorene ružne prijetnje. Tako smo saznali i da je u Domovinskom pokretu svađa bilo na sve strane (i još traju!) a i da je Škorina incidentna sestra navodno u njima tročetvrtinski sekundirala. „Suudee mii...“

Nakon Sanadera, koji je otišao iznebuha: „Dajem ostavku na sve funkcije. Ja sam svoju dionicu odradio... (smijeh) Što me gledate?“ kad ni njegovi najbliži suradnici pojma nisu imali koji su mu razlozi za takav potez, sada opet isto. Nakon što je nakon manje od godinu dana premijerovanja (započetog na prijedlog Kolinde Grabar Kitarović) u Saboru pao kanadsko - hrvatski nestranački čovjek Tihomir Orešković te nakon samo dvije godine odiozna mandata Jadranke Kosor, dobili smo time još dva puta: opet isto. Možemo samo nagađati tko stoji iza svega toga ako nije duboka država i vrlo slabi, nazovi hrvatski političari. Kako je zatim moguće da smo imali opet isto, kad smo se ponadali hrvatskoj predsjednici Grabar-Kitarović, a zatim smo dobili potpuno nemuštu kandidatkinju na drugim izborima, a za vrijeme njezina mandata sramni susret s Vučićem (pored svih drugih) koji je sa srpske strane ponovno izigrao RH baš kao što je to prije njega i nje učinio i Tadić s Josipovićem? Srećom KGK sada urla Tokijom, šteta samo što sobom nije odvela i većinu aktualnih političara iz RH. Na zauvijek. Recimo Pupovca. On bi se tada mogao slobodno drati: Srbija do Tokija! A ne samo do Srba.

No, tko to kuha iza svih ovih nemuštih, a tako kao jaje-jajetu sličnih političkih poteza? Dobrohotni, jedini hrvatski Predsjednik, svojevremeno je govorio o „hrvatskim smušenjacima“ ali ovo je odavno prevršilo svaku mjeru. Ovo je zu viel!

U dvorani Lisinski u Zagrebu, na središnjem predizbornom skupu početkom prosinca 2019., Škoro je ponavljao svoj slogan: „Sad il nikada!“ U emisiji Bujica Specijal, dan kasnije, prenesen je cijeli Škorin govor. Govorio je kako je ovo u dvorani Lisinski cunami: „A ovaj cunami nitko nikad više ne će moći zaustaviti“. Između ostaloga, prkosno je poručivao „lošim političarima“: „Možda su dobri činovnici ali su loši političari!“ A gdje je danas Škoro? Je li propao među njima do jednakog takvog činovnika? Je li (i) on loš političar? „Nikada vas ne ću iznevjeriti To budite sigurni!“- „U mnoge smo vjerovali i svi su nas izigrali.“ – „Pred vas i pred hrvatski narod izašao sam s programom u koji vjerujem i koji znam da ga mogu provesti. Uvijek u životu, radio sam više nego što sam obećao.“ Kako sve to lažno i šuplje danas zvuči. I jest.

Uzvikivao je, između ostaloga: “Ali morate znati: za mene je riječ svetinja i nikada ne ću pogaziti ono što sam obećao. U ovu kandidaturu ušao sam iz potrebe da svom narodu vratim dio onoga što je meni moj narod dao“. Koji isprazni populizam. Poruku šalje i medijima, svekolikoj javnosti, svojim protukandidatima i plaćenim kvazi-kandidatima „koji su angažirani, plaćeni, skupljeni su im potpisi, da bi uglavnom napadali mene i moju obitelj. Dobro. Nemam ja s time problema“. Halo? Nema problema?? To zvuči kao slogan nekadašnjeg Bobija Marottija: „Problema nema!“ Zatim još izaziva o sučeljavanju: „Kad god hoćete! Gdje god hoćete! Birajte mjesto, birajte vrijeme.“ – „Dosta je bilo straha! Mi ćemo od danas biti pokret koji će razbiti strah u cijeloj našoj lijepoj domovini i gdje god ima naših ljudi!“ Sve je to izjavljeno pred krcatom dvoranom i brojnim kamerama. Preneseno svijetom. Praćeno učestalim pljeskom i ovacijama. Skandiralo se i stajalo na nogama. Razbudio je tolike nade hrvatskih građana, tolikih uglednih hrvatskih političara, branitelja, tolikih poznatih intelektualaca. Govor je to izgovoren prije samo godinu i po dana! A sada? Ode! Služi se Facebookom, nije pred dvoranom podupiratelja. Cvatu naši neprijatelji.

Treba li išta više reći? Zahvalimo Miroslavu Škori na svemu onom dobrom što je za nas učinio. Točnije, što je tako samouvjereno obećavao i pokušavao a od čega su ostala samo njegova i njemu - činovnička obilato honorirana saborska mjesta. Zašto se njih ne odrekne?

Ako mislite da su ovo bile samo istrgnute rečenice i ako imate živaca, poslušajte cjelinu na poveznici.

Blaćenje HOS-a, prvi kadar stoti put

Nažalost, ali istina je, svojih pet minuta sada je, nakon proljevičara, pokušao dograbiti i Plenković, po mnogim izjavama tako sličan Sanaderu. Dočekao je svoje minute osvetoljubivo ali i puno prestrašno. Mislio sam da su ta vremena daleko iza nas. Plenković je, po onome što opetovano javljaju mediji, izrazito nezadovoljan istragom pucnjave Danijela Bezuka pred i u samu zgradu Vlade RH, kojom prilikom je ranjen nedužan policajac. Samo pukom srećom, s obzirom da je pucano automatskom puškom, izbjegnute su brojnije žrtve. Predsjednik se Vlade dakle otvoreno miješa u istragu, javno ju ocjenjuje nezadovoljavajućom (!) osuđuje ju i još traži da se ona detaljnije obnovi i provede! Pa jesmo li mi politička država? Kakvi su to neovisni istražni organi? Pa i Sanadera su oni došli glave, nije ih mogao do kraja kontrolirati. Ali Plenković ih besramno pokušava. On nam se pogubio.

Da stvar bude gora, Plenković ignorira pa čak i samu hipotetsku mogućnost da je politika izazavala ovaj ishitreni zločin mladog čovjeka. Mnogi sumnjaju i u samu njegovu politiku kao okidač. Pa čak i u njega samog. A mladić je pukao i na kraju se i ubio jer takvu hrvatsku nepolitiku više nije mogao trpjeti. No, Plenković ide još i dalje te neuvjerljivo traži krivca izvan sebe. Ide još i na gore, pa slučaj dovodi do apsurda prozivajući hrvatskoga branitelja, dragovoljca HOS-a. Vukovarskog junaka Kutinu! Gospodina i hrabrog vojnika Damira Markuša! Znači, nisam ja. Drš'te lopova! Samo zato što je on već dugo u predsjedništvu Domovinskog pokreta. O kako Pupovac i Kraus i Pusić sada cvatu, on Bezuka uvezuje s Domovinskim pokretom:

“Nije otišao u Vlašku pred Domovinski pokret, pucao je u Vladu. Zašto? Pitajte člana predsjedništva DP-a Markuša kakva je njegova relacija s Bezukom bila. Sigurno ga nije indoktrinirao netko iz vlade”, optužio je predsjednik Vlade a prenosi Narod.hr. Neopravdano prozvani Damir Markuš opravdano tvrdi da Plenković pokušava utjecati na institucije. Kaže da ga je policija ispitala o ovom slučaju, i poručuje: “Ja ga pozivam na sud, tj. da dozvoli skidanje imuniteta kad je tako uvjeren da sam kriv pa da vidimo i na sudu ako ima hrabrosti. Ako nema hrabrosti a ima čast, neka mi se bar ispriča”, izjavio je osuđen bez dokaza, oblaćeni Damir Markuš, član predsjedništva Domovinskog pokreta.

Sada, kad je pokret obezglavljen, Plenković bi jahao još i dalje – baš kao po Sanaderovoj špranci s HSP-om. On bi vodio dodatne istrage. Sramno, bijedno i jadno. Totalitarno jugoslavenski, bez trunke demokracije. Naš Kutina zna se naravno braniti sam, ne trebam to činiti ja: istrazi je već kazao kako nikakve veze nema s bezumnom odlukom mladića. No, sumnjam da će Plenkovićevu ispriku, za ovaj neviđen pritisak s pozicije moći te napad na osobu a sve bez ikakvih dokaza, Kutina ikada dočekati. Ni Sanader nam se nikada nije ispričao, pravomoćnoj presudi unatoč.

Svatko tko se u javnosti družio s Kutinom, imao se prilike (kao i ja) uvjeriti koliko je ovaj naš junak HOS-a cijenjen i omiljen među ljudima. Tko god ga prepoznaje, srdačno ga pozdravlja, pruža ruku, želi se fotografirati. Upravo te popularnosti boji se odiozan Plenković. Mega popularan po (naručenim) anketama. Trgovac kao i Sanader. Što ako, pita se? Što ako se Damir Markuš Kutina, s tom karizmom, ipak odluči postati predsjednik Domovinskog pokreta? Što ako? Kako poništiti tu omiljenost u narodu, tu zahvalnost Kutini? Drugovi, moramo dejstvovati preventivno.

Foto: JEN

“Plenković ne spominje slučaj kada je abolirani četnik bacio bombu na trojicu djelatnika HEP-a – tu po Plenkoviću nema organizatora, i djelatnici HEP-a su očito za njega nebitni i nemaju svoja prava. Plenković nije pozvao DORH da istraži kriminal u slučaju Krš-Pađene, u slučaju Tesla Banke, ni u slučaju Borg-grupe, već Plenkovića očito „žulja“ izmišljeni i nepostojeći hrvatski ekstremizam” - kazala je saborska zastupnica Karolina Vidović Krišto. Vjerojatno slijedeća ozloglašena i proglašena kao hrvatska teroristkinja po Plenkoviću i njegovoj (ugroženoj) trgovačkoj koaliciji.

Dok su prestarjeli „starci“ iz šire trgovačke koalicije: Plenković (rođ. travnja 1970.), Pupovac (rođ. studenoga 1955.), Zoran Pusić (rođ. 1944.) te Ognjen Kraus (rođ. listopada 1945.) negdje u dubokom hladu godine 1990. čitali „A Farewell to Arms”, Damir Markuš Kutina dva je puta bio ranjen u obrani Vukovara. Dok su koalicijski drugovi, sa suncokretićima, pili koktel Hemingway, Kutina se s ranjenim suborcima, među posljednjima, spašavao iz Vukovara koji je tada već bio pao. Zato bi trgovački drugovi morali čitati jedan drugi naslov. Vrlo je kratak a ni knjiga nije duga, to je Markušev naslov i dokument: “58” (HOS u obrani Vukovara i Bogdanovaca). Toplo ga preporučujem svima s HKV-ea. Gdje ste dakle tada bili svi vi drugovi trgovci, kad se ginulo? U klimatiziranom hotelu? Cijela normalna i rodoljubna Hrvatska Kutini i HOS-u, svim poginulima i ranjenima, humano i ljudski odaje počast. Posebno napaćeni Vukovarci, koji točno znaju koliko je bila velika i značajna žrtva HOS-a. I klanja im se, prirodno, svim poginulima, ranjenima. Njih 58, časno i junački poginulih HOS-ovaca, naše mladosti, zaslužilo je da im Hrvatska vječno skida kapu i odaje ljubav, iskazuje zahvalnost, prema toj nemjerljivoj žrtvi. Ali Plenković sve to (ciljano?) kleveće. Baca u blato. Dao je obećanje?

Kako se samo ovi trgovački drugovi prave ne samo nepismeni, nego i slijepi i gluhi za žrtvu junačkih HOS-ovaca. Kao baš za njih Branko Schmidt snimio je i na ovogodišnjoj Puli promovirao film naslova: “A bili smo vam dobri” na temu hrvatskih zaboravljenih i podcjenjivanih branitelja. HOS im je bio dobar kad je neprijatelju trebalo slomiti kralješnicu i zaustaviti prodor prema Zagrebu. Trgovci su tada bili kao oni “sladoledari” – tek puki promatrači, preko ruba zaslađene čaše koktela. A danas bi prekrajali povijest Domovinskog rata! Ne će ići.

No, ovaj rusvaj u Domovinskom pokretu nije Plenkoviću tek tako usput sada prigodno pao šaka, riječ je o nečem drugom: mora ispuniti dano obećanje. Dao je riječ trgovačkim drugovima, bit će i Krausu, jer se ovaj time već „pohvalio“, da će pozdrav Za dom spremni uskoro biti službeno zabranjen u Saboru, presječen novim zakonom. Zato Plenković stvara, kako se to lijepo hrvatski kaže, pledoaje, zaključni govor u obranu onih koji su se pobrinuli da budu daleko od oružja. A da bi to ostvario, i prije svog ovogodišnjeg godišnjeg, malo maše s Pelješkog mosta, malo s hvarskog vodovoda, malo iz Zagreba o Schengenu (koji me beskrajno oduševljava - a tek hrvatske policajce!), malo o uvođenju eura te najviše o kovanici s Teslom ali sada i s asfalta iz Istre. Plenković stalno govori, baš kao što je i Sanader. Zamislite, sagrađeno je 13 km (druge trake) auto-ceste. Dakle pola. Izbavitelja slave sve sami odličnici: Miletić i Kajin, nisu ni Sanadera. Čujem da će trgovačka koalicija uskoro biti proširena i na obalnu (nasilno naseljavanu) Istru. Mislim sada, kad je cesta tu. A ime Nikole Tesle 70% staračke Hrvatske ne će moći ni vidjeti na sitnoj kovanici. Pogotovo još ako Teslin lik bude nova umjetnička vizija. Tko će ga prepoznati? No, za to vrijeme, dok je u sjajnom društvu Kajina i Miletića, Plenković žuri teško klevetati Markuša, ozloglasiti HOS, protegnuti krivnju za Bezukov zločin na Markovu trgu i na dragovoljce HOS-a i onda jasno... razumije se... Za dom spremni mora pasti! Ništa lakše. E ne će moći Plenkoviću! Bit će prosvjeda.

Izbavitelj se već ispričao malome Miloševićevom vuku - Vučiću što su HOS-ovci, između ostalih mjesta, poginuli i kraj Jasenovca. To su oni sigurno namjerno. Srdačno se i bez obrazno ispričao gazdi Balkana zbog podignute ploče poginulim hrvatskim junacima. Sad mu još samo treba ono ljigavo Sanaderovo: „Hristos se rodi!“ pa da istome postane odani brat blizanac. Hristos se rodi! Ako on to ne će u Novinarskom domu u Zagrebu, onda će još bolje u Srbu.

Javor Novak