Bilješke o hrvatskome jeziku

Nedjelja, 23. listopada. Dnevnik HTV-a. Izvješće o izložbi hrvatskih slikara na prijelazu stoljeća (19. u 20.) u Njemačkoj. Stanovita novinarka prezimenom Špiranec veli da je uz izložbu tiskan i katalog "na njemačkom i našem jeziku".

Još se sjećam udžbenika iz kojih je učio moj najstariji sin. Udžbenik se zvao "Naš "Naš jezik"Još se sjećam udžbenika iz kojih je učio moj najstariji sin. Udžbenik se zvao "Naš jezik", kako bi se izbjegao naziv hrvatski jezik, a da ne bude baš srpsko-hrvatski. Sada smo u 2011. godini, prošla je 21 godina od donošenja božićnoga Ustava i povratka hrvatskoga jezika u, štono bi se reklo, ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske koja je tek sljedeće godine postala opet samostalnom državom. Na HTV-u su neki dobro prespavalijezik", kako bi se izbjegao naziv hrvatski jezik, a da ne bude baš srpsko-hrvatski. Sada smo u 2011. godini, prošla je 21 godina od donošenja božićnoga Ustava i povratka hrvatskoga jezika u, štono bi se reklo, ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske koja je tek sljedeće godine postala opet samostalnom državom. Na HTV-u su neki dobro prespavali.

Pitanje za tisuću kuna: zašto gospođa nije rekla "preveden na njihov i naš jezik", kada smo prethodno već saznali da je izložba otvorena u Njemačkoj.

Recite to na arapskom

Mislim da sam već pisao o tihom srazu mlađih novinara i stare, novosadske garde koja se ne može odvojiti od svoje duhovne domovine Jugoslavije, odnosno Srbije. Čini mi se da sam već tada naveo primjere iz takvih novina, gdje mlađi novinar napiše nešto ispravno, a stari kadar previdi, ali u naslovu koji je u ovlastima staroga kadra – i opet izađe namjerno novosadski, ekavski. U nedjeljnom broju nova potvrda: umro je neki arapski princ, te se u naslovu pojavljuje obavijest da je "umro prestolonasljednik", dok iz teksta saznajemo da je "umro prijestolonasljednik". U standardnom hrvatskom jeziku postoji samo - prijestolonasljednik.

Usput, kad smo već kod Arapa. Zaprepastila me je količina ravnodušnosti, pa i oduševljenja nakon ubojstva libijskoga vođe Gadafija. Taj je arapski narodni princ donio Libiji više dobra nego zla, a njegova strašna smrt samo je početak otvorene provale islamskoga fundamentalizma, što se po prvim "proslavama" i naslućuje. Kažu da mu je Tito bio uzor. A je li Gadafi poubijao nekoliko stotina tisuća Libijaca? Nije.

Oglas na Hrvatskome radiju

Popušta i Hrvatski radio. Popušta pred terorom oglašivača, koji mu vjerojatno donose gotove proizvode snimljene u nekom studiju izvan HR-a. Tako se vozim noću i po navici slušam HR, kadli između dviju emisija dolazi promidžbeni trenutak. Vedri glas priopćava zainteresiranima da dignu kreditHrvatski radioPopušta i Hrvatski radio. Popušta pred terorom oglašivača, koji mu vjerojatno donose gotove proizvode snimljene u nekom studiju izvan HR-a. Tako se vozim noću i po navici slušam HR, kadli između dviju emisija dolazi promidžbeni trenutak. Vedri glas priopćava zainteresiranima da dignu kredit u nekoj banci ili slično, u svakom slučaju nude nepromjenjive kamate."Vaše kamate ne će mrdati", kaže vedri glas u nekoj banci ili slično, u svakom slučaju nude nepromjenjive kamate."Vaše kamate ne će mrdati", kaže vedri glas.

Nisam jednom reagirao na taj odurni balkanizam koji se uvukao u kolokvijalni jezik poput štakora u kanalizaciju. "Rječnik hrvatskoga jezika" Leksikografskoga zavoda i Školske knjige, vrlo pouzdan, ne bilježi tu riječ – ne da joj ući u standardni hrvatski jezik, u hrvatski kulturni jezik. S pravom. Pa tko to onda na HR-u emitira oglas sa spomenutim glagolom? Na HR-u koji ima emisije posvećene hrvatskome jeziku?

Nemojte se prevariti

Ne samo izdanja pod nadzorom novosadskih ljubitelja, nego i tiskovine drugih nakladnika (u pravilu stranih vlasnika) uporno provode riječ "prevara" umjesto hrvatske riječi "prijevara". Iste te tiskovine ne pišu "prevoz" niti "prelaz", toliko su ipak napredovale, ali prevare se drže kao jedne od zadnjih veza s duhovnom domovinom.

No prevarili su se ako misle da se mogu tek tako igrati sa (standardnim) hrvatskim jezikom. Mogu tek iritirati, dok ne donesemo zakon o (standardnom) hrvatskome jeziku, vrlo skoro.

Slučaj s autoceste

Suša je bila tako duga da se na onome odjeljku autoceste kojim se svakoga dana vozim ne znajući je li dio obilaznice ili ne, u svakom slučaju na dionici koja vodi od Zagreba prema Samoboru i obratno – već dugo nije pojavio natpis koji upozorava vozače na sklisku, mokru cestu. No onda je suša odustala, pala je kiša i opet se pojavio natpis "Klizavo".

O tome sam slučaju pisao u nekoliko navrata, HKV je pismom upozorio direktora Autocesta, stiglo mu je pismo i od Instituta za jezik i jezikoslovlje, ali niti se oglasio niti je "klizavo" promijenjeno u "sklisko". I tu važi upozorenje iz gornjega teksta koje kaže da ja i meni slični nikada ne odustajemo. Može se netko i dugo praviti blesavim, bez obzira na kojoj razini, ali svaka...odustajem ipak od pune rečenice i prepuštam vam da ju nadopunite.

Hrvoje Hitrec