Hrvatska, društvo i država blagostanja

Hrvatska gospodarska komora objavila je knjigu pod gornjim, privlačnim naslovom. Primjerak je poslala i Hrvatskom kulturnom vijeću, pa je red da ju približimo i čitateljima našega portala.

Poslije uvodnoga slova Nadana Vidoševića tiskana je Deklaracija o hrvatskom društvu i državi blagostanja – vrlo kratka, s dojmljivim rečenicama kao što su "znanje je temeljni preduvjet za čitanje znakova vremena" i "predodžba o Hrvatskoj kao zemlji etike i estetike".

Slijedi poglavlje o demografskim kretanjima u Hrvatskoj i ljudskim potencijalima, s povijesnim razmatranjem i podatcima kao što su: 1500. godine Hrvatska je imala nešto više od milijun stanovnika, a u sljedeća dva stoljeća ta je brojka smanjena za 36 posto, pa smo 1700. godinu dočekali sa svega 644.500 stanovnika. U isto vrijeme, u ista ta dva nesretna stoljeća, zapadnoeuropske države doživljavale su demografski procvat – puštajući Hrvate da ginu u ratovima s Turcima ili se iseljavaju u susjedne zemlje. Nakon oporavka u 18. i dijelu 19. stoljeća opet iseljevanja svršetkom potonjega i početkom 20. , pa Prvi svjetski rat, pa pandemija španjolske gripe, pa Drugi svjetski rat, pa Bleiburg i Križni putovi, i svršetkom stoljeća Domovinski rat… U međuvremenu gospodarska kriza koja je u Jugoslaviji počela potkraj 1970.

Autor zaključuje : demografska analiza pokazuje da tijekom cijeloga 20. stoljeća, kada su u radnu dob ulazili brojniji naraštaji, Bolna istinaDemografska analiza pokazuje da tijekom cijeloga 20. stoljeća, kada su u radnu dob ulazili brojniji naraštaji, ako nisu stradali u ratovima – hrvatsko ih gospodarstvo nije moglo zaposlitiako nisu stradali u ratovima – hrvatsko ih gospodarstvo nije moglo zaposliti.

A što je s demografskom sadašnjošću i projekcijama za budućnost (do 2050.)? Glede današnje situacije, autor (ili autori) su djelomično jasni: treba poticati pronatalitetnu politiku, kao što recimo Francuska i skandinavske zemlje rade već skoro stotinu godina, ne "vaditi se" na loše gospodarsko stanje i – bit će pomaka. Projekcije (po županijama), ako ne bude velikih pomaka, nisu dobre, a najlošije su za Istarsku i Primorsko-goransku županiju.

Važnost naobrazbe i znanosti

Autor (autori) opsežno citiraju sve autoritete za područje konkurentnosti i gospodarskoga razvitka, opširno razglabaju o stipendijama kao mogućem poticaju i /ili kočnici uspješnog obrazovnog sustava, prividima demokratizacije obrazovnog sustava i jazu između elitnih ustanova i onih koje to nisu. Toliko o svijetu, a o Hrvatskoj: problem osnovnog i srednjeg obrazovanja je nedostatna diferenciranost – nastavni programi viših razreda osnovne škole oblikovani su za nastavak školovanja u gimnazijama, ali ne i u stručnim školama.

Nastavni programi su neprimjereni za većinu učenika završnih razreda osnovne škole (slažemo se), itd. sve do teškoća s visokom naobrazbom i znanošću. Podatak: Europski indeks ljudskoga kapitala rangirao je Hrvatsku na posljednje mjesto među 12 europskih država iz središnje i istočne Europe – zbog slabih rezultata u iskorištenosti ljudskoga kapitala. Međutim, ista studija kaže da je po veličini ljudskoga kapitala Hrvatska na šestome mjestu. Zaključak: obrazovni sustav treba mijenjati iz sustava vođenog ponudom u sustav vođen potražnjom. Poboljšati fleksibilnost (prohodnost) sustava. Podizati svijest o značenju novih tehnologija, itd.

Promet u službi gospodarstva

To je poglavlje (s nekim neprihvatljivim dijelovima) možda najbolje pisano. Vrlo detaljno, s primjerima, pokazuje da i ondje gdje smo učinili velike iskorake (autoceste) nismo bili previše mudri, odnosno nismo ih stavili u službu gospodarskoga razvitka. Predaleko od velikih gradova (Split posebno), s vrlo malo čvorova (izlazaka), s kompliciranom naplatom -hrvatska autocesta, ma gdje bila, nije u funkciji gospodarstva. Da bi se to ispravilo, potrebna su ogromna sredstva. Točno. O željezničkom i riječnom prometu koji su posve zapušteni, trebala bi posebna studija. Autori se zalažu, uz dolični oprez (posljedice po hrast Prostor za napredakDržava, dakle, drži samo 17 posto zemljišta. Utješno. Manje je utješno da se 44 posto površina ne koristi za poljoprivredu, da sustavi odvodnje nisu održavani ali da je (ipak) u zadnje vrijeme očišćeno pedeset posto kanala. Po bogatstvu vodama peta smo država u Europi, a 42. na svijetulužnjak) za kanal Dunav – Sava, te nabrajaju još mnoge prijedloge što sve treba učiniti u prometnim vezama, uključujući morske putove. Na žalost, ne slažu se s izgradnjom Pelješkoga mosta i ne uviđaju njegovu nacionalnu važnost, nego preporučuju trajektne veze s Pelješkim poluotokom.

Slijedi poglavlje o energetskim potencijalima RH sa zaključkom da ćemo biti dugotrajno ovisni o uvozu energije, ali da usporedo s tim problemom moramo raditi na alternativnim, obnovljivim izvorima. Nešto je zanimljivije poglavlje o zemljišnoj politici i sustavima gospodarenja u poljoprivredi. Najviše zemljišta i dalje imaju obiteljska gospodarstva (čak 83 posto po popisu iz 2003.), ali 70 posto njih ima manje od tri hektara, dok je europski prosjek više od 18 hektara.

Država, dakle, drži samo 17 posto zemljišta. Utješno. Manje je utješno da se 44 posto površina ne koristi za poljoprivredu, da sustavi odvodnje nisu održavani ali da je (ipak) u zadnje vrijeme očišćeno pedeset posto kanala. Po bogatstvu vodama peta smo država u Europi, a 42. na svijetu.

Zadnje je poglavlje posvećeno razvoju novih tehnologija, dotično nanotehnologiji koja ima veliku budućnost u mnogim područjima.

Hrvoje Hitrec