Hrvatski dan u Haagu

Dugo je pripremana akcija Hrvatskoga svjetskog kongresa kojoj je cilj bio da "na licu mjesta" iskaže ogorčenje hrvatskoga naroda zbog (prvostupanjskih) presuda generalima Gotovini i Markaču, simbolima pobjede nad srpskim agresorom. Pripreme su urodile plodom:Hrvati koji žive i rade na sjeveru Europe, ali i brojni Hrvati iz domovine okupili su se na haaškome trgu i otvorili dušu.

Senzibiliziranje svjetske javnosti

Nadajmo se da je slika prikazana i na ponekoj stranoj televiziji jer to i jest bio smisao prosvjeda – senzibilizirati svjetsku javnost koja i danas ne zna gotovo ništa o "nekom tamo ratu u nekom egzotičnom dijelu Europe". Ne zna ništa, pa onda ne može znati ni procijeniti tko su bili dobri a tko loši momci (što bi rekao Clinton) niti ju zanima. Ta svjetska javnost u velikoj većini ne zna ni dan-danas gdje je Hrvatska. Zemljopis joj ne ide, a povijest razumijeva iz treće ruke, prerađenu za potrebe pučanstva određene zemlje. Na to i računa onaj ološ koji tvrdi Bogović i u HaaguJavna i RTL donijele su solidan dio nekih govora, posebno staložene misli biskupa gospićko-senjskoga, mons. Mile Bogovića koji se i opet našao ondje gdje biskup i treba biti, s narodom, kao što je bio i na Trgu bana Jelačića 16. travnja 2011.da će haaški Tribunal pisati povijest.

U svakom slučaju, Hrvatski svjetski kongres koji ima manji utjecaj nego što bismo željeli, ovom je akcijom osvjetlao obraz, to više što je bila sinkronizirana i s događanjima u drugim zemljama, pa i u samoj Hrvatskoj (Knin). Iz domovine je stigao lijep broj ljudi, neki autobusima, neki automobilima, a branitelji motociklisti snažnim strojevima na kojima su sjedili znatno više od tisuću kilometara –Izbor NizozemskeNizozemska je od svih zemalja svijeta bila nejnepogodnije mjesto za sjedište Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju jer su pripadnici njezine vojske u sastavu UN-snaga omogućili masakr u Srebrenici. Ali se zapovjednici te postrojbe nisu našli pred sudom zajedno s Karadžićem i Mladićem od Crkve hrvatskih mučenika na Udbini do tamnice suvremenih hrvatskih mučenika u Haagu. U zemlji Nizozemskoj, koja je od svih zemalja svijeta bila nejnepogodnije mjesto za sjedište Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju jer su pripadnici njezine vojske u sastavu UN-snaga omogućili masakr u Srebrenici. Ali se zapovjednici te postrojbe nisu našli pred sudom zajedno s Karadžićem i Mladićem, naravno. Pred sudom su se našli hrvatski generali kojima ni jedan zločin nije dokazan, koji su vodili bitke po svim pravilima vojne doktrine i doista briljantno nadmudrili i pobijedili neprijateljsku vojsku. To im haaška podružnica londonske centrale nije mogla oprostiti. Kada se bude pisala konačna povijest zluradoga haaškog sudovanja, onda treba stajati jasno i definitivno da se radilo o sirovoj, krvožednoj osveti jedne ofucane europske sile i njezinih satelita. Ta "sila" nije histerična samo poradi činjenice da njezina dogma o nadzoru nad jugoistočnom Europom doživljava krah, nego se radi i o već doista iracionalnoj mržnji koja u svojoj razularenosti svaki hrvatski uspjeh doživljava kao svoj poraz.

Mediji korektni

No, vratimo se prosvjedu u Haagu. Javna i komercijalne televizije popratile su događaj više-manje profesionalno, neke su istaknule događaj kao vijest dana, neke ga spustile na osmo mjesto (Nova TV), već prema nagnuću vlasnika. Javna i RTL donijele su solidan dio nekih govora, posebno staložene misli biskupa gospićko-senjskoga, mons. Mile Bogovića koji se i opet našao ondje gdje biskup i treba biti, s narodom, kao što je bio i na Trgu bana Jelačića dan poslije skandaloznih presuda političkoga suda u Haagu, početkom godine, kada je bio jedan od govornika na skupu koji je okupio 35.000 Hrvata. (S brojkom se u medijima manipuliralo do komičnih razmjera – naniže, naravno). Bogović je bio u Haagu prvenstveno kao čovjek Crkve, ali treba podsjetiti da je taj vrli povjesničar i član uprave Hrvatskoga kulturnog vijeća, te smo i kroz njega (i još poneke ljude) bili ondje zastupljeni kao udruga.

U svemu, dobar posao u Haagu, nadajmo se i koristan. Crveni kartoni sucima ne će djelovati ako ne bude usklađene akcije državne vlasti koja navodno nešto pokušava na političkoj razini, gdje se jedino može utjecati na povoljan rasplet mračne političke priče čije su žrtve hrvatski heroji.

Hrvoje Hitrec