Kako je zlotvor Paravinja obnovio Jugoslaviju

Da postoje mnogi u zemljama bivše komunističke nadržave koji bi tu zlosretnu tvorevinu željeli obnoviti, poznato je. Također je poznato da takvih ima barem dvadeset posto među "građankama i građanima" Hrvatske. Prilike im ne idu na ruku, ali oni ne odustaju, nalazili se na dnu ili na vrhu. No jednomu ubojici i serijskom silovatelju uspjelo je što rečenima nije – za svoje je potrebe obnovio Jugoslaviju. Premda primitivan i vođen najnižim instinktima (ili baš zato) Paravinja je prostor od Vardara do Triglava tretirao kao svoj teritorij, odnosno kao jedinstveni jugoslavenski teritorij, kao da se u međuvremenu ništa nije dogodilo. Tako se i kretao, sa srbijanskim pasošem i hrvatskom putovnicom, koje su mu omogućavale i nesmetan ulazak u BiH, a zbunjivale i Slovence koji navodno nisu znali komu bi ga izručili, pa su ga – pustili na slobodu.

Te zgode uvjerile su zlikovca da je 1. jugoslavenski teritorij ostao jedinstven, premda formalno postoje neke nove države i 2. da je to slobodni teritorij za zločince njegova kova.

Krucijalno je pitanje: kako je zlotvor došao do hrvatske putovnice? Radi se o Srbinu, rođenom u Srbiji. Ondje je i odrastao. Prvi put je (valjda) stupio na tlo Hrvatske u sastavu agresorske srpske vojske koja je razarala Vukovar i ubijala njegove stanovnike, žene, djecu, muškarce, civile i branitelje. Kako je opsada Vukovara trajala dugo, zbog odvažnih branitelja i junaka, zlikovac je boravio na tlu Hrvatske najmanje tri mjeseca. Je li na račun ta tri mjeseca boravka u Hrvatskoj zlikovac dobio hrvatsko državljanstvo?

Hrvatska putovnicaKrucijalno je pitanje: kako je zlotvor došao do hrvatske putovnice? Radi se o Srbinu, rođenom u Srbiji. Ondje je i odrastao. Prvi put je (valjda) stupio na tlo Hrvatske u sastavu agresorske srpske vojske koja je razarala Vukovar i ubijala njegove stanovnike, žene, djecu, muškarce, civile i braniteljeIspostavilo se da ima rodbinu u BiH, blizu Dervente, ali na račun toga nikako nije mogao dobiti hrvatsko državljanstvo. Ispostavilo se da ima rodbinu kod Obrovca. Ni na taj način nikako nije mogao dobiti hrvatsko državljanstvo, jer niti je ondje rođen niti je do prije šest godina ondje živio.

Pa kako je onda ubojica Paravinja dobio hrvatsko državljanstvo? Ženidbom? U svakom slučaju, zakon o državljanstvu pun je rupa koje dopuštaju ovakve smicalice, na temelju kojih novine (hrvatske) sada pišu o "hrvatskom bjeguncu" (prije nego što je uhvaćen). Zakon o državljanstvu jednostavno mora voditi računa o događajima u bližoj povijesti, pa kad je već amnestija provedena tako površno i naivno – ona se zasigurno ne može protegnuti na državljane druge države, u ovom slučaju Srbije. Pa bi bilo u najmanju ruku logično da je odgovarajuće tijelo ispitalo što je taj Srbijanac radio u ratu, te utvrdilo činjenice i reklo: "Ne može, nema osnove. Vi ste ubijali hrvatske državljane i sada hoćete hrvatsko državljanstvo? Gonite se i budite sretni da Vas ne uhitimo, a ne ćemo samo zato jer nije popularno kod državnih vlasti ispitivati srpske zločine. Mi, naime, moramo u Uniju."

O kakvom se pleteru laži, licemjerja i zla radi, svjedoči i reportaža u novinama koje izlaze u Hrvatskoj, gdje se (između redaka, ali i izravno) spominje Vukovar i Ovčara zbog kojih je zlotvor "izgubio sebe" i zbog kojih se navodno nije mogao vratiti u Srbiju jer previše zna pa bi ga ondje likvidirali.

Konstrukcija je odvratno priglupa, ali će spomenuti list naći olakotne okolnosti i za najgoreg srbijanskog ubojicu, kao što će naći izmišljene otežavajuće okolnosti za najnevinijeg Hrvata. O brzim reakcijama hrvatske policije, ne ću ni govoriti. I ubojice srbijanskoga premijera Đinđića skrivale su se šest godina u Hrvatskoj. I oni su ratovali u Hrvatskoj, najmanje tri mjeseca, ubijali žene, djecu i muškarce, civile i branitelje. Kao što rekoh u cjelovečernjem dokumentarnom filmu "Hrvati i Srbi" (a nije ni previše originalno) – mafija, gangsteri i zlotvori svake fele prvi su ostvarili san o jedinstvenom "zapadnom Balkanu". Ostale institucije šepaju za njima.

Hrvoje Hitrec