Ponos (pride) Zagreba grada

U Zagrebu je (subota, 18.lipnja) održana pride parada jer u Hrvatskoj nemamo dosta problema pa nam treba i jedan problem pride.

Parada je sjajno uspjela zahvaljujući paradi policije. Po policijskim procjenama bilo je oko dvije tisuće spolno dezorijentiranih osoba, u koji su broj uključeni i podržavatelji s lijeve strane političke scene te duhovno i nacionalno dezorijentirane osobe iz javnoga života. Političari naoko lijevoga profila (jer HNS primjerice nije ništa drugo do korporacija ogrezla u sirovom kapitalizmu) na taj su sirov način skupljali predizborne bodove, što je legalno, ali ljigavo.

Na dvije tisuće opisanih osoba bilo je tisuću i petsto policajaca, što znači gotovo jedan policajac na jednoga homoseksualca. Prije parade građanima je utjerivan strah u kosti, pa su samo najhrabriji nešto zucnuli, premda znajući da su snimani za policijski dokumentarac. Tako je hrvatskoj većini zaprt gubec, što bi rekli stari Zagrepčani. Naime, manjina ima pravo na slobodu izražavanja mišljenja, a većina to pravo nema – ako izrazi mišljenje, bace se na nju i ubace ju u policijski kombi (marica). To se zove povratkom verbalnoga delikta na velika vrata, a podvodi se pod nekakav zakon o mržnji koji je toliko rastezljiv da svakoga može dohvatiti. Eto, ja mrzim semafore jer sam izračunao da su mi odnijeli jednu desetinu života, pa sada to i javno kažem, čekajući maricu (na semaforu).

"Zagreb se iskazao", vrište naslovi. Uz toliko policije održala bi se bez velikih incidenata i parada četnika po Zagrebu. No zagrebačka parada homoseksualaca iliti pedera ipak nije bila dovoljno štićena, te je samo zahvaljujući sreći sve prošlo "u redu". Za sljedeću takvu paradu treba uz policiju izvesti na ulicu i vojsku (ako je još ima), na strateška mjesta izvesti tenkove i slične igračke. Tek tada bih bio miran.

Nego, prajderi su imali i neke govore ideološko-političke naravi, što već spada u moju domenu. Koliko je HTV prenio, neki prajder je izražavao svoje duboko neslaganje s fašizmom, ali ne i s komunizmom, pa je duhovna potka razvidna. Uz fašizam nije nabrojao i nacizam, nego – nacionalizam, što je brkanje lončića, i to namjerno. Dakle prajder nema ništa protiv nacizma, ali ima protiv nacionalizma, a to više nije govor protiv totalitarnih sustava nego protiv nacionalne svijesti. Vlasnik nacionalne svijesti je u ovom slučaju (jer se sve odvijalo u Hrvatskoj) – hrvatski narod, odnosno velika većina hrvatskih građana.Vlasnik pozitivnog nacionalizma, u svojoj biti uvijek obrambenog, zbog povijesnih okolnosti ali i karaktera hrvatskoga naroda.

I tako se jedna odiozna parada istospolaca uz neviđeno osiguranje pretvorila u političku paradu. Bilo je to vidljivo već u Splitu, a u Zagrebu razjašnjeno. Isto je tako već u Splitu bilo vidljivo da dijelovi prajdera idu na provokaciju zazivajući Srbiju, a mnogi su od njih i došli iz zemalja bivše naddržave. Koliko se moglo procijeniti, takvih je od dvije tisuće bilo dobrih pet stotina ili više, te predstavljaju organiziranu skupinu za izazivanje Hrvata. Njihovi očevi bili su nedavno u Kumrovcu. Bilo bi dobro da policija dade i te podatke, kako bismo bili cjelovito informirani. Samo priglupa država ne analizira slične informacije. Stavljam ruku u vatru da će ista organizirana skupina biti i u Lici kada Tadić (možda i Dodik) budu provocirali dan poslije hrvatskoga Dana državnosti – bez obzira što je za mene Dan državnosti i dalje 30. svibnja.

Kad sam već spomenuo Split: jedan stari i lijepi grad u zadnjih je deset dana postao predmetom mržnje medija, na njega su se obrušili kolumnisti od zla oca i gore matere, na Split koji je snažno kulturno središte ali u zadnjih desetak godina i političko središtve RH, bez obzira na sjevernu metropolu iz koje se generiraju ambivalentne politike bez strategija i razbijaju se o glavu i drugima, Splitu sigurno. Zato velim – zaprite gubec (štono bi rekli, ponavljam, Zagrepčani), i ne pišite ništa kontra Splita. Posebno mi je pala u oči primjedba da je paradiranje prajdera kontra "lokalnoj kulturi". Nije kontra lokalnoj, nego je kontra kulturi koja ima svoj identitet, a zove se nacionalna kultura, u ovom slučaju hrvatska kultura.U njezinu povijesnom razvitku prema (više-manje) "standardizaciji", homoseksualnost nije postala njezinom vrijednošću. Bilo je kultura, i to značajnih kultura, u kojima to jest postala vrijednost, po općem prihvaćanju ili toleriranju (grčka), ali hrvatskoj kulturi homoseksulanost jednostavno nije imantenta, nije njezin dio, pa ako joj se sada nešto želi umjetno nametati – ona se brani. Kao što se branila od nametanja njemačkog, talijanskog i "srpskohrvatskog". I ona će se obraniti, kao i uvijek. Možeš ju tući pendrekom, ali nametnuti joj što ne želi posve je nemoguće, kao što je pokazala ponosna hrvatska povijest.

Vlast koja na taj način postaje oruđem nametanja, nije narodna vlast. To je vlast koja i u ovom slučaju provodi tuđe interese, to je vlast koja se beznadno udaljila od naroda.

I opisani događaji potvrđuju da je Hrvatskoj potrebna vlast koja je u suglasju s narodom. Kada Hrast dođe na vlast (sada to više nije slučajna rima), donosit će zakone koji će biti po volji i u interesu naroda i vrijednosti koje su dio njegova bića, neodvojive od njega. Eto, našao sam napokon točnu riječ: neodvojive.

I da završim ovaj ležeran tekst: na dan kada je Zagreb dobio nešto pride, bio sam na uspjeloj modnoj reviji u Kaskadama, kreatorice Lane Jozić. To jest u noći poslije dana pride. Nekoliko haljina koje su sama umjetnost, dugonoge ljepotice na pisti, ali i u publici. Zatomljeni uzdasi, dah i duh prajderima odizone heteroseksualnosti. Prajdera nije bilo. Nego, dok sam ondje bivao, usput sam razmišljao – posve nevezano i zbrkano: krećem se u različitim krugovima i poznanici su mi naravno i homoseksualci. Uglavnom pristojni, uglađeni ljudi koji mogu razgovarati o svim temama, ali o svojoj orijentaciji ne pričaju. Niti ja njima govorim o svojoj jer se samo prostaci i impotentni hvale heteroseksualnim pothvatima. Zašto to spominjem? Zato jer te moje poznanike nikada nisam vidio u paradama "ponosa", zato jer im je paradiranje uopće strano i blesavo. A oni jesu Zagrepčani, puno više od onih u povorci, gdje – ponavljam – bijaše više ili gotovo više prajdera iz zemalja "zapadnog Balkana" kojima svrha i tako nije bila spolna nego politička provokacija.

Hrvoje Hitrec