Daleko od očiju javnosti

Gotovo neprimijećeno prošlo je izglasavanje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o primjeni statuta Međunarodnoga kaznenog suda i progonu za kaznena djela protiv međunarodnog ratnog i humanitarnog prava. Odmah upada u oči da je navodno riječ o stalnom Međunarodnom kaznenom sudu, no iz teksta zakona postaje jasnije da se radi isključivo o ad hoc Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju. Riječ je o Zakonu koji ima osam članaka, uglavnom vrlo kratkih i pogubnih po pravosudni suverenitet Republike Hrvatske.

Zakon predviđa uvođenje dužnost državnog odvjetnika za progon ratnih zločina, koji usmjerava rad redarstvenih vlasti koje rade na predmetima.  Državni odvjetnik na temelju dokaza pribavljenih od Međunarodnog kaznenog suda može podići optužnicu bez provođenja istrage. Doduše, u članku 5. kaže se da postojanje ili nepostojanje činjenica hrvatski sud procjenjuje prema odredbama Zakona o kaznenom postupku.

Tek u članku 6. pojavljuje se izrijekom Međunarodni kazneni sud za bivšu Jugoslaviju gdje se kaže da se odredba članka o korištenju dokaza Međunarodnoga kaznenog suda primjenjuje i u slučaju ustupanja kaznenog progona ili dokaza od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju.

Taj Zakon praktički uvodi protektorat nad pravosuđem jedne suverene zemlje, te ujedno znači i politički protektorat s ciljem ponižavanja hrvatskih institucija. Krajnju blasfemiju predstavlja mogućnost da državni odvjetnik na temelju dokaza Međunarodnoga kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju može podići optužnicu bez provođenja istrage i suglasnosti istražnog suca. Krajnje je, naravno, upitan način na koji su ti "dokazi" pribavljeni, kada se zna da većina njih potječe iz tvornice laži Veritasa i Save Štrbca.

Ovaj je Zakon još jedna potvrda da hrvatska država ne štiti svoje građane, da se odrekla pravosudnoga suvereniteta i da pada sve niže u sivi prostor drugorazrednih država.

Hrvoje Hitrec