Hrvatska početkom veljače

Karamarkov iskorak

Na spekulacije o tome zašto sada progon komunističkih zločinaca, ministar unutarnjih poslova Karamarko odgovara na način koji ostavlja dojam iskrenosti. "Zato jer sam sada ja ministar ", kaže, te drugo: "Nužno je otkriti sve činjenice o karakteru komunističkoga totalitarizma".

Ne znam zašto, ali Karamarku ponešto vjerujem. Glede činjenica o karakteru komunističkoga totalitarizma – nije potreban nikakav napor, jer se o tome sve zna. Jedna od tih činjenica je masovni genocid nad hrvatskim narodom. Ono što je potrebno utvrditi jest broj žrtava (i njihova identifikacija te dostojan grob) koji će kao konačan ući u povijesne knjige i školske udžbenike, što treba postati nacionalnim ali i međunarodnim projektom i nikako nije samo posao policije.

Drugo što treba učiniti jest privođenje živih komunističkih zločinaca pred lice pravde, ali i čuvanje "uspomene" na one koji su već mrtvi, kako se (barem) njihovim imenima ne bi nazivale ulice i trgovi u hrvatskoj državi. A kada bude i ako bude utvrđen popis komunističkih zločinaca, treba ga tiskati i dijeliti besplatno, treba učiniti da je moguće pronaći ga jednim klikom na međumrežju. Na taj bi način bilo razvidno i objašnjivo i ponašanje sljedećeg njihova naraštaja čiji pripadnici možda nisu krivi ni za kakve zločine, ali uporno čine zločin prešućivanja i relativiziranja zločina.

Reakcije bivših i sadašnjih

Reakcija Stjepana Mesića na Karamarkov potez bila je očekivana. Taj je jadnik toliko duboko u crvenom bunaru da drukčije i ne može razmišljati, što je njegova osobna tragedija. Iz ureda sadašnjeg predsjednika, kako prenose novine, "neslužbeno" se odgovara – i opet na očekivan način: "Ma što ćemo se baviti prošlošću, imamo toliko teškoća", što je klasično izmotavanje novih crvenih baruna. U njihovim i službenim i neslužbenim reakcijama nikada se ne će pronaći sintagma "komunistički zločini". Uvijek će reći "ta tema".

Nego, usred ove "teme" i Mesićevih poznatih protuljudskih i protucivilizacijskih stajališta, HAZU ga zove da održi uvodno predavanje – o gospodarstvu, ako sam dobro letimično pročitao. A što ne bi kao poznati stručnjak za povijest, održao predavanje o "toj temi"? U svakom slučaju, HAZU se kocka svojim ugledom.

Stari most

Drski tužitelj Haaškoga suda, koji ponekad i nadmašuje zloglasnu del Ponte, na završnoj riječi protiv hrvatskih generala i branitelja iz Herceg Bosne i opet tvrdi da je Slobodan Praljak srušio Stari most u Mostaru. Začudna je to arogancija kada se zna da su tri stručnjaka (od kojih ni jedan nije bio Hrvat) ustvrdila da je hrvatska strana nije srušila taj most.

Isti tužitelj razbacuje se riječima o Velikoj Hrvatskoj, premda ništa ne zna o povijesti. Kao krimen uzima granice Banovine i nju poistovjećuje s "Velikom Hrvatskom", što je priglupo. Očekujem da u nastavku proglasi princa regenta Pavla Karađorđevića velikohrvatskim nacionalistom.

A glede Velike Hrvatske: ona je postojala u južnoj Poljskoj i sjeveroistočnoj Češkoj, a nestala je tek kada se dolje blizu Jadranskoga mora učvrstila hrvatska kneževina, potom kraljevina, koja je u doba snažnih kraljeva zahvaćala svu Bosnu i ono područje koje je poslije nazvano Hercegovinom, ali i šire. Pa ni to nije bila Velika Hrvatska, nego samo Hrvatska. I tu je problem drskoga tužitelja – što su Hrvati htjeli svoj teritorij i svoj slobodan život barem u ostatku ostataka hrvatske države u današnjoj BiH koja je i bih i ne bih, a i zašto bih.

Clinton i Dayton

Bivši američki predsjednik Bill Clinton osjeća, čini se, odgovornost za svoje daytonsko dijete i primjećuje (i on) da su Hrvati izdijeljeni. O njegovu daytonskom summitu nedavnih dana na koji je pozvao sve zemlje potpisnice, nema ni opširnih ni točnih izvješća, ali je očito da potiče nova ustavna rješenja i da se zainteresirao za položaj Hrvata. Od pozvanih nisu se odazvali Srbi ( Tadić navodno na operaciji noge, a Dodik jednostavno nije došao), pa je porazgovarao s Josipovićem i mlađim Izetbegovićem. Nije priopćeno je li bilo riječi o hrvatskom entitetu. Ako jest, Bakir mu je sigurno rekao da bi to značilo rat u Bosni, a Josipović je valjda ponovio svoju priču o političkoj ravnopravnosti unutar sadašnje situacije.

I uopće, kada se to Josipović naglo zainteresirao za Hrvate u BiH? Onda kada je opet, i to dosta odlučno, potegnuto pitanje hrvatskoga teritorija. Eto njega odmah među Hrvatima, zahtijeva njihovu ravnopravnost itd., a sve ne bi li spriječio mogućnost da stvarno dođe do konfederalizacije BiH, s tri naroda i tri entiteta (tri republike).

Utvrđivanje gradiva

Ima dosta inače i pametnih ljudi, koji su "protiv hrvatskog entiteta". Zašto? Stalno ponavljaju istu pjesmicu: To Hercegovci hoće, a što s Posavljacima i srednjom Bosnom? Ta pjesmica uopće nije točna, jer svi koji zastupaju ideju hrvatskog entiteta, smatraju da on (prva varijanta) može i mora imati u sastavu hrvatska područja u bosanskoj Posavini, bez obzira na teritorijalnu nepovezanost, ili (druga varijanta) da se povezanost može ostvariti preko područja s hrvatskom većinom u srednjoj Bosni.

Zanimljivo je da ti pametni ljudi koji su protiv hrvatskog entiteta ne spominju "Republiku srpsku", kao da je neupitna? Ma je li? Pa upravo bi nametanje teme o hrvatskom entitetu, odnosno njegovim granicama, otvorilo pitanje granica srpskoga entiteta koji se genocidom proširio na hrvatska i bošnjačka područja – i onda bi se stvari počele kotrljati. Bez rata, ukoliko bi nad tim projektom i iza njega stajao autoritet SAD.

Blamaža

Hrvatska politička i pravosudna blamaža se nastavlja: branitelj Purda trune u Zenici, a Marić u Srbiji. Slučaj Purda mogao se riješiti s lakoćom, ali nije, i sada je jasno da Hrvatska sve više služi za zabavu Srbijancima, a nešto je zadovoljstva pripalo i Bošnjacima. Onda se pronijela vijest da je Stanimirović razgovarao s Tadićem, a ovaj mu rekao da ne će proganjati Purdu ako je točno da je dao izjavu pod mukama. Zatim je Tadićev ured rekao da Stanimirović laže jer nije razgovarao s Tadićem, što je vjerojatno točno jer Stanimirović laže kad zine.

Holjevac na vratima grada

U zadnje se vrijeme otkriva topla voda, odnosno visokotiražni donose ono što godinama i godinama pišu niskotiražni, naime o zločincima koji su pretvoreni u urbane heroje. Došao je red i na Holjevca, čija statua proročanski gleda prema Novom Zagrebu, a ne prema Prečkom gdje je mučio zarobljenike. Pa znalo se koja je bila njegova "dužnost" četrdeset pete i u vremenu prije nego što je postao zagrebačkim gradonačelnikom i hrabro se uputio preko Save. Nešto bliže starijem dijelu Zagreba zaboden je masonski znak, vjerojatno kao poveznica s Trgom maršala Tita.

Hrvoje Hitrec