Hrvoje Hitrec: Iz mojega kuta

Pabirci iz Hrvatske

Prof.dr. Slavko Kulić imenovan je nedavno direktorom američkog Instituta za svjetske probleme – za Europu. O Europskoj uniji govori kao o sredstvu za pljačkanje istočne Europe. O nestanku hrvatske brodogradnje kao o nesreći koja će povući za sobom većinu naše nacionalne ekonomije vezane uz ovu industriju: "Oni žele da kupujemo njihovu robu, tako i brodove, da ostanemo bez domaće proizvodnje. "O izlazu iz (brodograditeljske) situacije." Imamo mogućnost da po prvi put damo značenje jadranskoj orijentaciji u kojoj će brodogradilišta, ili barem dio njih, dobiti smisao. To znači gradnju brodova za domaće brodare, ali i usporedo i za inozemstvo jer, bez obzira na recesiju, oceani čekaju nove brodove budući da je dobar dio svjetske flote zastario...Brodogradilišta sigruno nemaju razloga da budu zatvorena, još manje da umru."

Moj komentar: jedino što doista treba umrijeti jest sadašnja orijentacija hrvatske politike na podilaženje svim drugim interesima osim hrvatskim.

Ribari se bune. Nisu to više samo ribarska prigovaranja, nego vrlo jasan glas protiv aktualne hrvatske politike. Izračunali su točno koliko su talijanske kočarice oduzele novaca Hrvatskoj i kako se Talijani slobodno bane po hrvatskome moru. Da nismo (mi, tko mi?) odustali od ZERP-a mogli smo do sada ostvariti veći dio investicija koje sada predlaže Vlada.

U programu Hrasta je i proglašenje gospodarskoga pojasa. Pa eto prilike, poštovani ribari, da na izborima glasujete za one koji će sigurno i učiniti ono što vi tražite. I nećete morati znati latinske nazive riba, nego hrvatske.

Nikako se ne mogu osloboditi sjećanja na radijsku emisiju u jeku prvotnih reakcija na uhićenje hrvatskoga branitelja Purde. U emisiji je sudjelovao i neki tip koji se predstavio kao savjetnik u Uredu predsjednika, a valjda i jest. Doista mu nisam zapamtio ime, a i zašto da opterećujem svoje pretince suvišnim smećem. Naime, negdje na kraju razgovora veli taj Hrvat sljedeće: "Srbija je bila uvučena u rat." Takvu perfidiju nije mogla izdržati voditeljica emisije, pa je rekla: " Mislite, bila je agresor, to možemo slobodno reći." Tip nije komentirao, možda je nešto promrmljao.

Suočen s činjenicom da Srbija namjerava i dalje širiti svoje popise hrvatskih branitelja, ministar pravosuđa Bošnjaković je izgovorio: "Da, oni i dalje sređuju svoje stanje." Bogme sam se sav stresao od ministrove oštrine. Vidi se, čovjek na mjestu, bez dlake na jeziku. Ne će oni njemu....Zatim na pitanje kako branitelji mogu provjeriti "svoje stanje", upućuje na svoje ministarstvi gdje mogu sve doznati, ne samo kako sada stoje nego će im biti predočeno, kaže Bošnjaković, " sve što budemo kontinuirano dobivali".

Drugim riječi, i on očekuje kontinuirano nasilje srbijanskoga nad hrvatskim pravosuđem, koje će i dalje istom oštrinom podnositi.

Što se sve nalazi po hrvatskim veleposlanstvima u svijetu, teško je i zamisliti. Od paragvajskog odvjetnika koji je preuzeo slučaj hrvatskih "mula" (dva mladića ) doznajemo da od hrvatskoga veleposlanstva nije imao nikakve pomoći.

Od mnogih naših iseljenika dobivam iste informacije: u dugom luku zaobilaze hrvatska veleposlanstva i konzulate jer ne osjećaju nimalo prijateljsku atmosferu, blago rečeno. Jednu sam obavijest dobio i iz Moskve, gdje se na poziv (hitan) naših umjetnika prije koju godinu – javio portir (valjda) s pravom obavijesti. Podignuo je slušalicu i kada je čuo hrvatski rekao nervozno: "Ne pojemanjet!"

U svemu, hrvatska veleposlanstva sve su više nalik na jugoslavenske ambasade.

Sve više mi je razvidno da u Hrvatskoj uz hrvatski jezik u službenoj uporabi postoji i epeha jezik. Možda će biti tiskan i pravopis toga jezika, koji jest naizgled novosadski, ali ima i neke bizarnosti. Eto čitam veliki naslov "Josipoviću iskazali značaj, ali..."

Značaj je u hrvatskome jeziku – karakter. Znači, u Njemačkoj su Josipoviću iskazali karakter? Kako se može nekomu iskazati karakter, nemam pojma. Jedino sam čovjek može pokazati (ne iskazati) karakter, što u ovom slučaju sigurno nije moguće.

Možda su htjeli reći da je J. iskazana počast kojom mu se pridaje važnost, itd. No za to treba znati hrvatski jezik.

Uopće, hrvatski je na niskim granama. Pratim rukomet na svjetskom prvenstvu i stalno je netko "van" igrališta, a vrlo rijetko izvan igrališta.

Prije tridesetak godina postojala je nekom srbijanskom mjestu kafana po imenu "Kod žirafu vanevropsku zverku". Valjda su ondje zalazili suvremeni hrvatski sportski komentatori.

Nego, treba li se i tu tom području malo jače angažirati HRT-ova Služba za jezik i govor?

Da nije sve tako crno ni s epeha novinarstvom, pokazuje tekst Nade Mirković uoči otvaranja izložbe "Art deco" u Zagrebu. Tek povremeno okrznut epeha-lekturom, članak "Ovo je najbolji Zagreb svih vremena" vrlo je čitak, čak pisan s ponešto zanosa. No ako epeha-lektura ne zadire preduboko u tekstove suradnika "Jutarnjeg", tu su naslovničari i oprematelji teksta. Da se zna kakva je temeljna orijentacija, koja proizlazi iz boja u logotipu.

Puni smo otkrića. Tako je nedavno "otkrivena" francuska knjiga iz 19. stoljeća "Sličice o banu Jelačiću i ratu u Mađarskoj", te štoviše odmah prevedena na hrvatski.

Vrlo dobro, premda oni koji su se bavili Jelačićem znaju da je rečena francuska knjiga odavno skupljala prašinu (figurativno rečeno) u NSK-u, usred Zagreba. Knjiga je, inače, prvi put objavljena u Parizu 1855.

Godine 2010. potpisnik ovih redaka objavio je roman o Jelačiću "Što Bog dade i sreća junačka" ("Školska knjiga"). Osim informacije u "Hrvatskom slovu" nitko o knjizi nije pisao, a držim da bi trebalo. Tješi me da će možda oko godine 2145. netko otkriti moj roman. Prevesti ga ne treba, pisan je na hrvatskome jeziku.

S gornjim primjerom u svezi: hrvatska je književnost u zadnjih dvadeset godina (možda nešto manje) sustavno prešućivana. Niz knjiga i autora našao se voljom medijskoga inženjeringa u potpunom mraku. Ta pojava se zove krivotvorenje suvremene hrvatske književnosti. Ne znam koliko će vremena proći, ali neki će budući naraštaj književnih povjesničara morati pročitati sve što se objavljivalo u rečenom razdoblju i dati poštenu ocjenu, e da bi se vidjelo tko je to sve u Hrvatskoj stvarao trajna djela. Ako se to ne zbude, krivotvorine će postati dijelom povijesti hrvatske književnosti.

Hrvoje Hitrec