Dolazi vrijeme kroatista

"Jezik", časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika (glavna urednica Sanda Ham), u broju za prosinac 2010. donosi između ostaloga i zaključke Petoga hrvatskog slavističkog kongresa koji je održan u Rijeci (rujan, 200 sudionika). Sažeto prepričano, zaključci su ovi: još jednom se izražava protivljenje smanjenu broja sati hrvatskoga jezika u osnovnoj školi, traži se da kroatistička struka sudjeluje u oblikovanju suvremenog obrazovnog nazivlja koje je prepušteno diletantima, pa tako postoji Nacionalni okvirni kurikulum, premda je Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika odlučilo da se rabi uputnik ili (ako baš mora) kurikul.

Uopće, kroatisti su zabrinuti za stanje koje vlada u uporabi hrvatskoga standardnog jezika u osnovnoj i srednjoj školi, a tomu je stanju razlog prvenstveno u činjenici da preporuka ministra nije riješila pitanje pravopisa. Predlaže se da se "donesu jasnije odredbe koje će odagnati zbunjenost i nesigurnost u razvijanju jezičnih djelatnosti (vještina), osobito govorenja i pisanja, tijekom obveznoga školovanja". Podržava se udio dijalekatnih sadržaja u odgojno-obrazovnom procesu u skladu s očuvanjem hrvatskog identiteta, ali se predlaže da primjena bude povezana s podučavanjem i učenjem standardnog jezika u redovnoj nastavi. Također se predlaže veća povezanost i suradnja između matične kroatistike i inozemnih lektorata i katedara hrvatskoga jezika, kao i veća povezanost stručnjaka.

A što reći na te zaključke nego – bravo kroatisti. Još da u Ministarstvu znanosti i obrazovanja imaju sugovornike koji čuju, barem bi u tom području vrlo brzo moglo biti reda, mira i pameti, umjesto sadašnje zbunjenosti, nesigurnosti i bijednih oklijevanja da se učvrste noge hrvatskom kulturnom (nacionalnom) identitetu upravo ondje gdje mu je osnovica za buduću snagu, u školstvu, naime.

Iz zaključaka je očito da štetna odluka o smanjenju broja sati hrvatskoga u osnovnoj školi ne samo da nije povučena, nego ju u Ministarstvu "ne čuju". To se još zove ignoriranje struke, a svako takvo igoriranje – uči nas iskustvo – rezultira propadanjem područja. Glede zabrinutosti kroatista u svezi s "kurikulumom", stvar je više nego apsurdna. Naime, Vijeće za normu hrvatskoga standardnog jezika jest službeno tijelo Ministarstva, to službeno tijelo kaže Minstarstvu da je riječ kurikulum budalaština, ali se administracija drži svoje miljenice i ne da ju. Valjda čeka pobjedu kukuriku koalicije koja će biti presretna kurikulumom, a možda tu lijepu riječ i malo rastegne pa ćemo dobiti kukukurikulum.

Središte priče je (ipak) pravopis

U četvrtoj točki zaključaka spominje se pravopis. Kaže se da "preporuka ministra ne rješava pitanje pravopisa". Ministar na kojega se misli jest Primorac i više nije ministar, a u dobro mu se piše što je barem preporučio jedan ( j e d a n ) pravopis, ali preporuka nije isto što i odluka koja obvezuje. Primorca je na putu prema odluci zaustavio Sanader, koji je bio autoritet i u jezikoslovlju, o čemu je i javno svjedočio. Sadašnji ministar koji bi se u doba Hrvatskoga preporoda nazvao Lisinskim, ne želi premetati po rukama vruće krumpire i pravi se mrtvim. Tako Hrvatska ostaje i nadalje bez službenoga pravopisa, što je jasan znak da je neuređena, drugorazredna država na koju više utjecaja imaju stranci i manjine nego hrvatski narod i njegovi kroatisti. Manjine spominjem zbog većinske manjine, odnosno srpske, kojoj u klasičnoj maniri iz komunističkoga razdoblja podilazi i ova "samostalna" hrvatska vlast kako ju ne bi rasrdila prehrvatskim pravopisom koji prirodom stvari i prirodom hrvatske pravopisne tradicije – udaljava hrvatski od "srpskohrvatskog", dotično srpskog.

Eto, o tome se radi. No, i toj "zbunjenosti i nesigurnosti" dolazi kraj.

HRAST hoće što oni ne će

Naime, pojava političkoga pokreta HRAST, koji je postao fenomenom u vrlo kratkom vremenu, znak je da nakon njegove pobjede na parlamentarnim izborima ništa ne će biti kao prije, a tada će i zaključci poput ovih što ih je sastavio Hrvatski slavistički kongres – postati stajalištima Ministarstva naobrazbe i biti provedeni u najkraćem roku. Uključujući naravno i odluku o službenom pravopisu, obvezatnom za škole, medije, upravu, pravosuđe itd. Jedan od žurnih zakona koji će donijeti HRAST-ova većina u Hrvatskom saboru, bit će i Zakon o uporabi hrvatskoga jezika, a odluka o pravopisu može biti i njegovim podzakonskim aktom.

Dosadašnji napori i prijedlozi Hrvatskoga kulturnog vijeća koje je sastavnica HRAST-a, bit će tako zaokruženi na najbolji mogući način. A ovo područje samo je jedno od mnogih (ili upravo svih) u kojima će nakon sadašnjega stanja "zbunjenosti i nesigurnosti" zavladati jasnoća i sigurnost, što je pretpostavka za stvarni rast Hrvatske u svakome pogledu.

Hrvoje Hitrec