Josipović za HTV (Dnevnik plus, 30. prosinca)

Scenografski pompozno, zašećereno i službouljudno djelovao je razgovor dnevničara Šprajca s Josipovićem. Stajališta su bila umotana u celofan, a stavovi vrlo neobični – govorim o stavu tijela Josipovića i Šprajca. Prvi je sjedio kao đak na ispitu, sa skupljenim nogama, dok je Šprajc ležerno prebacio nogu preko noge i ugodnim baritonom neopazice podsjećao sugovornika na unaprijed dogovorene odgovore na unaprijed dogovorena pitanja. Vrlo neuobičajeno (glede stavova), pa bi netko tko ne zna tko je tko pomislio da je onaj drugi predsjednik, to jest Šprajc.

U skladu s držanjem studenta na ispitu, Josipovićevi su odgovori bili štreberski, a Šprajcova pitanja tempirana tako da ne izazovu polemiku, nego pruže priliku za obranu regionalne politike Pantovčaka. Spomenut je govor u Sarajevu, ali nije citirano što je Josipović ondje rekao, a narod slabo pamti pa mu se može prodati floskula (koja je slijedila u odgovoru) da je to bio početak "pozitivnog razvoja". Spomenut je Tadić u Vukovaru, kako bi Josipović mogao reći da je srbijanski predsjednik "ostavio duboki trag". U povratku u BiH saznali smo da se "artikulira državna politika prema BiH" (nakon dugog vremena), a onda je opet u pitanju bila Srbija, odnosno donatorska konferencija koja bi vratila Srbe iz Srbije u Hrvatsku, prvenstveno, a onda i Hrvate iz Hrvatske u Srbiju (Vojvodinu) pa valjda i u BiH (Republiku srpsku) - no ovo drugo i treće na drugom je odnosno trećem mjestu i nije toliko važno. O EU, NATO itd. fraze, o izborima i ovo i ono, o gospodarstvu nekoliko općenitih mjesta. U svemu – nije rečeno ništa. Publika je zijevala.

Tako se (i) na svršetku godine prodaje magla, ovaj put s vidljivom težnjom da sve bude smireno nesretno kako bi ljudi dočekali novu godinu u blagom komatoznom stanju, sretni što su ipak živi.

No, da vidimo o čemu se tu zapravo radi i kako u zbilji izgledaju događaji, pojave i koraci o kojima je bila riječ. Josipovićev govor u Sarajevu (parlament) bio je prilog krivotvorenju novije povijesti i izazvao gnjev (čak) i hrvatske Vlade. Tadićeva isprika u Vukovaru bila je licemjerna izjava čovjeka kojemu je možda žao ubijenih ljudi, ali mu nije ni na kraj pameti reći da je do toga užasa došlo zbog srpske i srbijanske agresije na Hrvatsku u kojoj je počinjen genocid na Hrvatima. Isti Tadić smatra da je genocid u stvari – operacija "Oluja", a kako nema kamo sa Srbima jer Kosovo nije očišćeno nego je (koje li grozote) čak postalo neovisnom državom, nagovara Josipovića na donatorsku misiju koja će osigurati održiv povratak samopobjeglih Srba u Hrvatsku koju se i dalje može destabilizirati premda je i ona (koje li grozote) samostalna država.

Od pitanja koje je HTV postavio Josipoviću najzanimljivija su ona koja – nisu postavljena. Što je s Josipovićevim uvjeravanjima da je crvena zvijezda simbol mir i slobode (zločinci s tim simbolom na kapama i zastavama ubijali su Hrvate pedeset godina), što je s pribivanjem otkrivanju spomenika četničkim koljačima u Srbu, što je - kada se u intervjuu već toliko govorilo o korupciji – s pogrebnim makinacijama o kojima je bilo riječi u kampanji za predsjedničke izbore, a nakon izbora ni riječ da bi se o tome reklo. Ili barem dokumentirano demantiralo.

No, i ja pišem ovo nekoliko sati prije Stare godine, bez dovoljno naboja. Poruke intervjua su u svakom slučaju jasne: ravnoteža! Ravnoteža krivnje za "događaje u regiji" devedesetih, ravnoteža prioriteta u smislu iste sudbonosne važnosti EU i RE(gije) za Hrvatsku. Samo Hrvatska za Hrvatsku nije prioritet. To bi već bila neuravnotežena vizija. Sretna vam nova godina.

Hrvoje Hitrec