Iz mojega kuta

Novi bistri ministri

Dva dana nakon Božića Vlada je osvježena novim ministrima s kojima ulazi u sretnu novu 2011. Na oduševljenje općinstva, ministar kulture postao je Jasen Mesić, jer hrvatska javnost jednostavno ne može živjeti bez nekog Mesića, pa makar i Jasena. Činjenica da u Hrvatskoj postoje stotine i stotine književnika, slikara, kipara, glazbenika, filmaša i kazalištaraca koji su radom i talentom desetljećima stvarali ime, te bi bili pozvaniji obnašati dužnost ministra (ministrice) kulture – nije bila bitna. No i tako se radi o privremenom rješenju. Jasen će trajati sve dok ne dođe Hrast. I red je da tako bude, zbog biološke raznolikosti.

Hrastov je pravi hrast

Junak s Koranskoga mosta dočekao je Božić na slobodi. Branitelj Hrastov i njegov slučaj ilustracija su kako sude hrvatski sudovi koji su više-manje nezavisni i kako sude hrvatski sudovi koji su uglavnom zavisni. Više je nego očito da je "zapovijed s višega mjesta" bila: suditi Hrastovu sve dok ne bude osuđen, pa makar trajalo stotinu godina. Te se tako po političkoj prisili i sudilo, ali ga se u Karlovcu nije i osudilo makar mu se tri puta sudilo. Onda je Vrhovni sud izgubio živce pa uzeo stvar u svoje ruke i – osudio Hrastova ni kriva ni dužna na osam (sedam) godina robije. Zatim je Ustavni sud poništio presudu Vrhovnog i oslobodio Hrastova. Navodno će još biti suđenja. I tako sve dok se ne stubokom ne promijeni ljigava politička scena u Hrvatskoj. A onda političkog suđenja Hrastovu više ne će biti, pa ni sudskoga suđenja jer je čovjek nevin.

I Slobodan Praljak na slobodi

Kažu mi da je Slobodan Praljak pušten iz haaškog zatvora – ali samo za blagdane. Puštena su kućama i tri suca koji mu sude. Jedan je navodno vrlo korektan (Francuz), druga dvojica imaju nekih problema (Šivicarac i Madžar). Navodno je madžarski sudac od onih starih zaljubljenika u komunističku Jugoslaviju i Tita, pa čim tko što kaže negativno o njima, skače i urla, duboko povrijeđen. Možda bi ga neke novine koje izlaze u Hrvatskoj mogle uzeti za kolumnista.

I Jutarnji izgubio živce

Koliko se ljudima povraća od sluganske politike hrvatske "elite" i njezinih gospodara, svjedoči i nedavni članak u "Jutarnjem listu", a potpisao ga je vrli Pleše poznate provenijencije. Dakle, i taj i takav Pleše izgubio je živce pa izrijekom naveo Englesku i Nizozemsku kao najzaslužnije za zaustavljanje Hrvatske na putu u EU, zgrožen ponižavanjem i maltretiranjem Hrvatske koja očito mora čekati da joj se pridruži Srbija pa će onda zagrljeni skupa u Carstvo svjetlosti, love, mira i blagostanja uopće.

Eto, kad čitaju portal HKV-a na kojemu se gornja tvrdnja godinama vuče (jer je igra očita i vrlo infantilna) naši se novinari pomalo ohrabre. Još ima nade kad čujem (vidim) da se Pleše pita "Je li Hrvatska dužna skrštenih ruku podnositi takvo mrcvarenje Engleske i Nizozemske?" Uz jedan savjet staroga novinskog redaktora (to je jest H.H.): treba paziti na stil, a stil je obična logika. Naime, ne radi se o "mrcvarenju Engleske i Nizozemske", nego o mrcvarenju Hrvatske.

Što Bugari znaju a mi ne znamo

Prijateljstvo s Bugarskom (i bugarskom manjinom u Hrvatskoj) na srcu mi je iz mnogih razloga, a bilo je i pokojnom Daliboru Brozoviću. Od Bugara sam saznao mnogo o hrvatskim mornarima (i časnicima) na Crnome moru u Drugom svjetskom ratu, a zanimalo me je i zato što je moj otac bio liječnik na brodu. Informacije potvrđuje i napis u glasilu Matice iseljenika – umro je, naime, Fedor (Božidar) Mažuranić, praunuk bana Mažuranića i nećak Ivane Brlić-Mažuranić. Časnik Ratne mornarice, pripadnik Hrvatske pomorske legije. Jedan od onih koji su 1944.na tajnom zadatku osigurali slobodan prolaz židovskim izbjeglicama iz Rumunjske u Tursku, zatim u (tada) britansku Palestinu (50.000), a bilo je tu Židova i iz Madžarske i Bugarske. Mažuranić se 1945. morao skloniti u Italiju, poslije u Argentinu.

A da su Hrvati na Crnome moru usko surađivali s Bugarima, poznato je. Kao što je poznato da je bugarski car Boris III. zaslužan za spašavanje Židova, te je zato njegov sin car Simeon II. Saksoburggotski nedavno primio (za oca) priznanje, i to u Zagrebu. Spomenuti Boris III. je u vrijeme komunizma bio "fašist" i neprijatelj "jugoslavenskoga naroda". Što je glupo jer takav narod niti je postojao niti može postojati, pa ne može imati ni neprijatelja. A kakav je "fašist" bio, gore je rečeno.

Tko s papom u HNK?

Poznat je već raspored pape Benedikta XVI. u vrijeme posjeta Zagrebu 2011. Intrigantan je podatak da će se papa u Hrvatskom narodnom kazalištu (na Trgu maršala Tita!), sastati s hrvatskim kulturnim djelatnicima, kako je rečeno. Koga će "odrediti" protokol i tko će uopće sastaviti protokol? Muka je to živa. Predlažem da se jednostavno prepiše protokol posjeta Z. Tadića Zagrebu 2010. Tako bi Svetog oca u HNK pozdravili Rade Šerbedžija, Goran B. Jergović, Andrea Zlatar, Igor Mandić, Dežulović, J. Pavičić, D. Kuljiš i slični. U ime nazočnih papi bi poljubio ruku svenazočni pozorišni stipendist Ministarstva kulture RH R. Šerbedžija, te održao značajan govor: "Dragi pope nad popovima, mnogo je dobro da ste došli u Hrvatsku..." (itd.) Zatim bi govorio I. Mandić i rekao: "Molim Vas da pozdravite gospođu"...(itd.)

Magnat u misiji

Već kada sam na ovim stranicama pisao da su se EPH novine razgalamile o Sanaderovim financijskim grijesima (navodnim, za sada), a da političku štetu skrivaju pod tepih jer im je bila mila, bilo je jasno da će netko iz EPH reagirati. I jest, izvukli su osobno magnata (kako mu tepaju) Ninu Pavića koji je objasnio da su Sanadera doista podržavali, a da su ga napustili kada se vratio Tuđmanovoj retorici.

Kada se to Sanader "vratio Tuđmanovoj retorici", nije rečeno, a nije se ni vratio.

Tereza u Beogradu

Glasovita pjevačica s Olimpa, Tereza Kesovija, svrstala se među one meni drage ljude koji su u vrijeme komunizma stavljali potpise pod opasne deklaracije i apele, a zatim ih drugi dan povukli. Terezi doduše nije trebalo dvadeset i četiri sata nego ipak nešto dulje, ali je povukla. Uvijek može reći da joj kuću u Konavlima nisu razorili Srbi nego Crnogorci i bit će (djelomično) u pravu. Nego, u jugoslavenskih je duša taj potez naišao na srdačan prijam, pa se jugoslavenski pisac Jergović odmah raspjevao o silnoj snazi "jezičnog identiteta", kao da će u Srbiji pjevati Snježana Kordić.

I eto tako je Tereza sišla s Olimpa u pratnji pana koji trubi o balkanskom (jugoslavenskom) kulturnom identitetu, kojemu je srž srpskohrvatski jezik. A kako taj jezik ne postoji, ne može postojati ni jugoslavenski (regionalni) identitet, što je provokatorima dobro poznato, ali su plaćeni da pričaju gluposti, pa to i rade.

Konzervativni liturgijski slikar Michelangelo

U komentaru o slučaju glumice Senke Bulić i (doista lošem) potezu lokalnih vlasti u Šibeniku koje ju nisu htjele za ravnateljicu kazališta, spominje J. Pavičić i slikara Botterija kojemu su splitske vlasti dale ravnati galerijom, a radi se, veli J.P., o sedamdesetgodišnjem konzervativnom liturgijskom slikaru. Ta hrpa pridjeva samo je nešto finiji prepjev komunističke atribucije koja glasi "stari, nazadni klerikalni slikar".

Isto bi J.P. pisao o Michelangelu kada je ovome bilo sedamdeset godina i kada je radio freske u crkvama. Jest bio sedamdesetgodišnji, jest bio liturgijski i jest bio slikar, a ako je radio za Crkvu i u crkvama, onda je naravno bio i konzervativan.

Tako se, eto, piše o Botteriju, koji je moderniji nego što J.P. može i slutiti, a što se svjetonazor toga velikog slikara ne slaže s J.P.-ovim – slikaru na čast.

Svinjarija oko gripe

Da će gripa kad-tad doći, to je sigurno kao i smrt. I što će se dogoditi? Imam razne ljude po raznim ambulantama i svi mi kažu isto – ljudi se ne cijepe jer su u cjepivo ubačeni antisvinjski sastojci. Boje se. Za sebe, i za djecu posebno.

Kada doista dođe epidemija gripe, Hrvatska će izgledati doista žalosno i bolesno. Još joj samo to fali.

Hrast ne spava

Novi politički pokret, HRAST (HRVATSKI RAST) dobio je prvu rundu: u nekoliko dana postao je općepoznatim pojmom, predmetom interesa i vjesnikom nade da se strmoglavi pad Hrvatske može zaustaviti.

HRAST ne spava preko novogodišnjih praznika, HRAST ne odlazi na skijanje. U novu će godinu ući s adresom i operativnom strukturom, o čemu ću vas, poštovane čitateljice i čitatelji, prve obavijestiti.

Hrvoje Hitrec