Ne nasjedajte na provokacije "Documente"

Projekt "Documente" s ciljem prikupljanja svjedočanstava o ratovima i drugim oblicima političkog nasilja od 1941. do danas na prvi je pogled plemenit pokušaj da se uz pomoć osobnih svjedočanstava rekonstruira povijest. Namjera je da se "kazivači i kazivačice" ispovijedaju "popisivačima i popisivačima" Documente, a u tim će svjedočanstvima biti spominjana i imena, koja će Documenta marljivo bilježiti i – upotrijebiti u svoje svrhe.

Koje svrhe? Je li možda Documenti na srcu tragedija hrvatskoga naroda u Drugom svjetskom ratu i poraću, prikupljanje podataka o ubijenima u svibnju i lipnju 1945., o ubijanima, zatvaranima i mučenima u vrijeme komunističke Jugoslavije, o žrtvama srpske agresije devedesetih? Nije. Poznavajući ljude i metode, ali i strane partnere Documente, namjera je posve drukčija. Naime, jedino što njih zanima jest da pred sudove dovedu što veći broj hrvatskih branitelja. Documenta već ima niz podataka koje joj dostavlja Veritas Save Štrpca iz Beograda, inače informatora Haaškog suda, a u vrijeme srpske agresije pljačkaša hrvatske imovine. Ti podatci bit će zatim u ispovijedima "kazivačica i kazivača" dopunjavani i oblikovani kao optužnice.

Kako kaže sažetak teksta o rečenom projektu, već su sada u tijeku "snimanja kazivanja na području Like i zadarskoga zaleđa", što je zemljopisno vrlo simptomatično.

Pozivamo zato branitelje, braniteljske udruge i udruge majki i očeva, kao i sve hrvatske građane da ne nasjedaju provokacijama Documente i ne surađuju.

Ukoliko nisu upoznati, dajemo podatke o partnerima Documente u ovom projektu – to su uglavnom instituti i softverske kompanije iz Nizozemske, kao što iz Nizozemske dolazi i financijska potpora. Iz iste one Nizozemske čiji su predstavnici u sklopu plavih kaciga izručili deset tisuća ljudi ratnom zločincu Mladiću, koji ih je potom poubijao. O ljudskim pravima ne mogu odjednom voditi brigu "instituti i kompanije" iz zemlje koja je dopustila masovna ubojstva. To više što ni njima ni Documenti nije stalo do ljudskih prava, nego do prikupljanja podataka u svrhu progona hrvatskih branitelja, a krajnji je cilj "smanjivanje štete", odnosno proizvodnja tolikoga broja novih slučajeva sudskih postupaka protiv hrvatskih branitelja koji bi u konačnici "dokazali" ravnotežu krivnje, relativizirali srpsku agresiju i omogućili da se na tim temeljima stvori novi oblik Jugoslavije.

Hrvatska država ima, ili bi trebala imati, tijela kojima je zadaća da se brinu o svojim građanima i da ih zaštite od putnika koji trguju otrovima. Također, Hrvatska ima svoje institute i svoje povjesničare, koji će rekonstruirati i protumačiti povijest u zadnjih sedamdesetak godina. A tu povijest ne će pisati ni Haaški sud ni Documenta. Niti nizozemski instituti i softverske kompanije, koje su prirepak britanskih. Niti nekakav regionalni centar za proučavanje zločina počinjenih u "ratovima na području bivše i buduće Jugoslavije".

Za godinu dana (najviše) kada HRAST pobijedi na parlamentarnim izborima, bit će otvoren proces preispitivanja načina financiranja protuhrvatskih "udruga civilnoga društva", koje i nisu drugo do novi oblik političkoga nasilja nad Hrvatima. Ne sumnjam da će, ako krenemo od 1993. godine do danas, biti materijala i za sudske postupke. Neki su se od tih lažnih boraca za ljudska prava u međuvremenu dobro potkožili.

Hrvoje Hitrec