Hrvatske kronike

Datuma međunarodnoga priznanja moderne hrvatske države prisjetio se i Dnevnik Hrvatske televizije navečer 15. siječnja 2009. Što su djevojke i mladići rođeni 1992. mogli saznati iz emitirane reportaže? Da je Hrvatska u to vrijeme bila u ratu, što je točno. S kim je to vodila rat, ostalo bi iz spikerskoga teksta nepoznato, no na sreću je jedan umirovljeni general spomenuo vekosrpsku agresiju, te je situacija donekle razjašnjena. Drugi zaslužnik, koji je u vrijeme Drugoga svjetskog rata bio u partizanima, a u Domovinskom ratu se doista iskazao kao liječnik i organizator, rekao je mladim gledateljima da su se oni u svjetskom ratu borili protiv Nijemaca, a u Domovinskom ratu za svoju državu. Elegantno je prešutio tko je bio na drugoj strani u Domovinskom ratu. Osim nekoliko kadrova slavlja «na terenu», ostali dio teksta o hrvatskoj državi išao je preko snimaka praznoga Vladina stola i prazne sabornice. Zašto?

Da se djevojkama i mladićima rođenima početkom devedesetih ne pokažu članovi tadašnje Vlade, zastupnici u Hrvatskom saboru u to vrijeme ili nedajbože predsjednik države, dr. Franjo Tuđman, te vojno vodstvo Republike Hrvatske. Ovako su momci i djevojke dobili dojam da je Hrvatska u trenutku priznanja bila posve obezglavljena, ili da su svi tadanji državni i vojni čelnici zločinci koje ne treba spominjati u jubilarnim zgodama, što je na crti Haaškoga suda.U svakom slučaju ta je reportaža u Dnevniku bila ispod razine prisjećanja na značajan događaj u bliskoj hrvatskoj povijesti, ali posve na razini pakosnih diletanata koji su zaposjeli Dnevnik HTV-a i slične novinarske «zadatke» odrađuju formalno, hladno i ponešto zlurado.Kada sam spomenuo diletantizam, odmah ilustriram tu tvrdnju: u reportaži se, naime, govorilo o «tisućama prognanika» u siječnju 1992., a ne o stotinama tisuća kao što je govorila tadanja kruta zbilja. I tako nadalje…

Da bi sve bilo u stilu aktualnih (i opisanih) Dnevnika, u ovom 15. siječnja 2009. nakon spomenute reportaže prikazani su kadrovi domjenka na Pantovčaku, gdje je kamera nepogrješivo hvatala Mesićeve savjetnike – Budimira Lončara i Jakića, te su mladići i djevojke dobili dojam da su upravo oni (uz Mesića i Sanadera) najzaslužniji za međunarodno priznanje Republike Hrvatske. I tu se, naravno, radi o istoj zluradoj provokaciji, jer je i diletantima u Dnevniku, naravno, poznato kakvu je prljavu ulogu odigrao zadnji ministar vanjskih poslova Jugoslavije, B. Lončar, po kojemu hrvatske države nikada ne bi bilo, a Jakić je bio napustio HTV ubrzo nakon što je pod tim imenom nastala. Od ostalih likova koji su se zatekli na pantovčačkom domjenku, novinarima je bio zanimljiv samo – slovenski veleposlanik.Dnevnik HTV-a 15. siječnja bio je slabo prikrivena provokacija na temu međunarodnoga priznanja RH. Govorim isključivo o Dnevniku HTV-a, jer ga ne poistovjećujem ni sa cijelim Informativnim programom HTV-a koji ima i dobrih strana (da Denis Latin i Aleksandar Stanković prijeđu na neku komercijalnu televiziju, Informativni program bi bio ponekad čak i gledljiv), niti sa Hrvatskom televizijom u cjelini, bez obzira na brojne zamjerke.

Negdje pri kraju toga povijesnog Dnevnika 15. siječnja 2009., valjda između Športa (koji se i nadalje zove Sport, a taj Sport HTV-a nema prava prijenosa svjetskog prvenstva koje se odvija u Hrvatskoj!) i Prognoze vremena (hladno, ali energetski stabilno još desetak dana),čuo sam nešto kao najavu neke emisije u kojoj će se razgovarati ili u kojoj će se govoriti o potrebi uvođenja ćirilice u hrvatske škole. Nisam vjerovao ušima, a kako mi se žurilo na jedan posve drukčiji «domjenak», nisam ni stigao provjeriti o kojoj je emisiji riječ, pa ću reagirati kada saznam tko to tamo peva. Za sada samo ovo: nije to prvi glas, prije otprilike godinu dana nešto je o ćirilici buncao dr. Pupovac, a novinari su se odmah uhvatili teme, odnosno provokacije. Tada sam u emisiji Otvorene TV (čini mi se) rekao sve što je reći trebalo, a kako se u međuvremenu o ćirilici nije više govorilo, držao sam da načertanije nije imalo nikakav odjek. Kadli, ne leži vraže, eto najave emisije upravo u Dnevniku HTV-a na obljetnicu međunarodnoga priznanja hrvatske države. Pa sada vi meni recite da se u nepunih pola sata Dnevnika ne može naći cijeli niz očito smišljenih, premda diletantski plasiranih provokacija…

Hrvoje Hitrec

{mxc}