Hrvatske kronike

Tako bi se nekako mogao prevesti Facebook, pomalo na držićevski način. Kada netko nije faca u stvarnom životu, ili je još premlad pa u zbilji tek radi na tome da postane faca, onda kreira samoga sebe i postaje virtualna faca, te se umrežava sa sebi sličnima. U načelu simpatično. No, prestaje biti simpatično kada neka stranka uvidi da je i Facebook dobra podloga za politička podmetanja i druge psine, pa pod firmom ležerne zafrkancije promovira svoju opciju, a usput se s puno mržnje obrušava na suprotnu. Ili na onu za koju misli da joj je neprijateljska. Tu dolazi do različitih zabuna i žalosne neobaviještenosti. Prije nego što kažem svoju o tim zabunama, želim razjasniti što se dogodilo. Na Facebooku se pojavila fotomontaža I.Sanadera, te izazvala neočekivanu snažnu reakciju, koja je blamirala i premijera i vrh policije. Nakon bijesnih prosvjeda, blamirani su ustuknuli. Sanader je poslao poruku, koju je Hebrang pročitao u Saboru, a ona je glasila « nitko ne će hapsiti facebookovce», i dodao da je to «naredio» šefu policije. Izjava očito panična, ponešto podsjeća na onu «Nitko neće da bije ovaj narod», a izbor riječi govori o stanju duha.

Naime, novine i televizije poslije su uglavnom «lektorirale» izjavu, te je «hapsiti» zamijenjeno sa «uhićivati» , a «narediti» sa «zapovjediti». Policija se našla u nebranom grožđu – te joj jedan dan netko kaže «Hapsi!», drugi dan «Ne hapsi!», što je dovoljno da ljudi postanu nesigurni. Dakle, bitno: ljevica je uzela Sanadera «u džir», a on se dao uzeti i sada ima što ima. Na taj način je omogućio ljevici ( za koju je mislio da ga podržava) nove psine, pa i onu s «bandom lopovskom». Sada su mladi forumaši, zapamćeni po pjesmi «Od Vardara pa do Triglava», dobili krila, kao da su popili onaj reklamirani napitak. Budimo točni: pod bandom lopovskom mladi forumaši SDP-a ne misle samo na Sanadera i njegovu najbližu političku okolinu, ne misle samo na HDZ i satelite u koaliciji, nego na sve ono što im je mrsko, na sve što ne pjeva «Od Vardara pa do Triglava». Njihov slogan o lopovskoj bandi je onaj isti kojim su rušili poljuljani HDZ i dobili izbore 2000. godine.

Nisu smislili ništa novo, a i zašto bi kada je slogan «Drž te lopova» bio oduvijek animirajući. Ljudi onda zaborave na Vardar i Triglav, zaborave na komunističke namjere, i koncentriraju se na lopove i «lopove», biraju one koji viču «Bando lopovska», ne znajući u toj konsternaciji da biraju upravo «bandu» koja onda uvodi trećejanuarsku diktaturu i provodi protuhrvatsku politiku, usred Zagreba utemeljuje «zapadni Balkan» i stvara klimu za izručenje hrvatskih generala. I što je najgore, kada izgube sljedeće izbore, otvaraju vrata navodnom «desnom centru» da na temeljima što su stvoreni u vrijeme diktata ljevice – nastavi svijetli put politike bezočnog preziranja hrvatskih nacionalnih interesa. Grubo rečeno, imamo tako dvije naoko suprotstavljene «bande», od koji ni jedna nije bolja od druge. O tome govorim kada spominjem zabune i neobaviještenost . Naime, prosječnom čovjeku teško je shvatiti tko je «banda lopovska», te ja pokušavam pomoći.

Riječ ili dvije o policiji

Da je i policiji teško u takvoj situaciji, posve je razvidno. Prije nekog vremena, u općoj konsterniranosti izazvanoj ubojstvima mlade odvjetnice i vlasnika tjednika, na čelo policije došli su novi (stari) ljudi, imali su početnih uspjeha u slučaju Pukanić, i u svakom slučaju im je bila potrebna potpora onih koji su ih postavili. No, ta se potpora gotovo odmah istopila , Sanader je digao galamu na Fabera, novi ministar Karamarko pokušao je ostati pribranim , ali je odmah zatim uletio zajedno s Faberom u slučaj Facebook, te su oba ostavili dojam neuvjerljivosti. Policijskim rječnikom rečeno: na meti su bili počinitelji, ali je nalogodavac ostao, je li, nepoznat. I sada, fućka se meni za slučaj Facebook, to više što je jasno da je aferu izazvao mladić poznat policiji po nepodopštinama ( pa što ga nisu hvatali zbog tih nedjela?), fućka mi se za dojmove i za kadrove. Ali mi se ne fućka kada vidim da državu vode naivci kojima nije unaprijed jasno što će koji njihov potez izazvati. Ne fućka mi se kada i Kina, koja ima putra na glavi, s velikom radosti prenosi što se dogodilo u Hrvatskoj. Pa čak i za to bi mi se fućkalo, ali sam grozno zabrinut kako će ti isti ljudi iz državnoga vrha (ili kako bi, hipotetski) reagirati u nekoj mnogo ozbiljnijoj, dramatičnoj situaciji. Eto, zato postajem srdit. Samovlašće koje se kao refren provlači u opisanim događajima, dolazi na naplatu. No kada smo mi iz Hrvatskoga kulturnog vijeća, na mnogim drugim i ozbiljnijim primjerima, dokazivali da je demokracija iznevjerena, mediji su šutjeli.

Još o državnom vrhu

U državni vrh spada i zabunom legalno, je li, izabrani predsjednik države, Stipe Mesić. Nema ga na Facebooku, barem ne u sličnoj montaži, jer on je miljenik opcije «Od Vardara pa do Triglava». Ali ima ga u novinama, to jest u «slučaju Haag», gdje su odvjetnici generala Gotovine stali na zadnje noge, i dobro je što jesu. Podnijeli su, ili će podnijeti, tužbu protiv nepoznatog počinitelja ili nepoznatih počinitelja, dakle protiv onih koji su neovlašteno dostavljali dokumente «Haagu» iliti, rečeno starinskim rječnikom, odavali državne tajne, te se njima prije ili kasnije mora pozabaviti hrvatsko pravosuđe. Najpoznatiji počinitelj ionako je vrlo poznat. Pa da vidimo kako će se stvari razvijati… U međuvremenu, upravo sutra (pišem ovo u četvrtak) se u organizaciji HKV-a održava već šesti (šesti!) stručno-znanstveni skup «Zajednički zločinački pothvat, što je to?». Mogućnost da se general Gotovina pridruži skupu, čini se malo vjerojatnom, ali neka – pridružit će se sedmom skupu, u lipnju 2009. Jer, mi ne mislimo prestati sve dok Gotovina ne bude oslobođen, a oni koji odaju državne tajne sjednu na klupu koja im pripada.

Hrvoje Hitrec

{mxc}