Hrvatske kronike

Da pušenje nije zdrava navika, slažem se. Ako su cigarete toliko štetne kao što kažu da jesu, zašto se onda javno prodaju u dućanima i na kioscima? I još na kutijama piše da će pušači tragično skončati, nacrtane su ponegdje i mrtvačke glave, i slično. Što bi se dogodilo da na polici s namirnicama stoje proizvodi na kojima piše da su štetni za zdravlje, štoviše smrtonosni? Nastala bi panika, intervenirao bi Zavod za javno zdravlje, umiješala bi se policija, u zatvoru bi se našli i trgovac i proizvođač. A prodaja cigareta se tolerira. Nešto tu nije u redu. Je li biljka koja se zove duhan i koja je prehranila naraštaje Hrvata, posebno u Hercegovini, doista kancerogena po sebi, ili su kancerogeni dodatci koji se miješaju u tvornicama cigareta? Ako je tako, dajte nam čistu škiju, i recite točno tko je, kada i gdje od te bezazlene biljke stvorio monstruma uz pomoć nedoličnih začina, te zašto licemjerna država s jedne strane trlja ruke prihodima od prodaje duhana (cigareta), a zatim dio tih novaca ulaže u isto tako licemjerne kampanje protiv pušenja, zagorčavajući život svojim pušećim građanima?

Antipušačka histerija koja je počela u Americi, iz koje je duhan i došao, prevršila je mjeru. Obuzela je Europu, kojom protupušački bauk kruži tek zadnjih desetljeća, narušavajući već ionako načetu tradiciju kavana i rituale pušenja uz kavu i novine. Pušač je proglašen odurnim i nesocijalnim tipom, koji se mora skrivati po mračnim kutovima parka, postao je persona non grata, građanin drugoga reda. Sama njegova pojava izaziva prestrašene i bolne vriskove, kao nekada pojava gubavca. Donose se zakoni protiv pušača, što sve više zaudara na svojevrsni šovinizam. Kazne su visoke i nemilosrdne, no to je samo prva faza. U drugoj će pušači možda i u zatvor, a oni koji puše više od dvije kutije vjerojatno će biti sterilizirani. Pritom, koliko znam, ne postoji ni jedna relevantna studija koja dokazuje izravnu povezanost duhana s groznim bolestima. A da baš nije dobar za zdravlje, točno je, kao što rekoh. Ni vožnja automobilom nije dobra za zdravlje, čak se može i poginuti.

A što je s mobitelima?

Maše se (neprovjerenom?) tvrdnjom da pušenje duhana izaziva rak pluća. Istodobno se šuti da postoje posve utemeljene znanstvene studije koje dokazuju da mobiteli izazivaju rak mozga, ili barem zabrinjavajuće promjene na mozgu, koje nakon mnogih godina, ili čak i prije, dovode do zloćudne bolesti. Budući da su mobiteli rođeni u vrlo bliskoj prošlosti, posljedice se tek očekuju, a najveća opasnost prijeti današnjoj mladeži koja mobitel ne skida s uha. Telefoniranje mobitelom nije dopušteno jedino u vrijeme vožnje automobilom, ali iz drugih razloga. Uz iznimku te zabrane, blagoglagoljivost putem mobitela potiče se na stotinu načina, reklamama i oglasima u javnim medijima, nagradama, popustima i nutkanjima koji prelaze mjeru dobroga ukusa i postaju običnim nasiljem. U Hrvatskoj je, po anketama obavljenim u tridesetak država, mobitelomanija možda i najviše uzela maha, pa prodaja cvate i svakim se danom nude novi, usavršeni modeli, što bi bilo u redu ako studije o utjecaju mobitela na mozak nisu točne. A čini se da jesu. Ako nisu, treba ih demantirati još serioznijim studijama, ispod kojih će se potpisati najveći autoriteti. Ako jesu, država mora reagirati odmah i sada, jer je stvar zlosutna i dramatična.

Mafija je vrlo simpatična

Upravo smo u psihozi pravne i fizičke nesigurnosti naših građana, psihozi koja ima i te kakve temelje. Predlažu se uskočki sudovi, vjerojatno sa sjedištem u Senju i na Žumberku, najavljuju se antimafijaški zakoni. A kako se (između ostaloga) reklamiraju neke tele-mreže s mobitelskom ponudom? Pa upravo serijom reklama u kojima su protagonisti prilično simpatični mafijaši, što onda i mafiji daje svojevrsnu društvenu prihvatljivost, koja je već uhvatila korijene putem književnosti, filma i dobro rađenih televizijskih serija. Uostalom, doista sjajan film «Kum» nedavno je proglašen najboljim filmom ikada snimljenim, a obitelj Soprano postala je miljenicom naših obitelji. Čini se da ljudima na neki način odgovara čvrsta okomica u kojoj se znade tko je kum, tko je plaćeni ubojica i tko je žrtva, cijeli taj polusvijet dobiva neka psihološke, sociološke ali i osjećajne dimenzije, koje dovode do predvidljivog razvoja stvari: mladi, posebno oni, identificiraju se s «obitelji» koja tako dobro funkcionira, koja ima čvrsta pravila i zakone, koja je međusobno povezana vrjednotama kao što su odanost i svojevrsna gangsterska «čast». U svoj toj promidžbi mafije pomalo se već zaboravlja da se radi o zločincima, hladnokrvnim nalogodavcima i izvršiteljima zločina, usporednoj vlasti koja je ponekad jača od službene, ili je s potonjom povezana.

Za dim spremni

Kada o svemu tome razmišljam, ne mogu ne zapaliti cigaretu. Očekujem da će pušači vrlo brzo i burno reagirati. Možda će na utakmicama iz inata vikati «Za dim spremni» i slično, što će tisak opet pripisati Thompsonu. Znanstveno utemeljeno upozorenje o štetnosti mobitela, bit će pak duboko gurnuto pod tepih, što ima smisla: ta bučna mladost koju ne može zavesti licemjerna politika, imat će u srednjim godinama zdravstvene komplikacije zbog dugotrajne uporabe mobitela. Hrvatska će usporedo s bijelom kugom, nestajati i zbog mobinga mobitelima. Oprostite, ne će nestati Hrvatska, nego Hrvati. Jer, Hrvatska je vječna.

Hrvoje Hitrec

{mxc}